Prve vijesti da među poginulima u nazapamćenom uraganu Kartrina nema
hrvatskih državljana nisu mogle umiriti obitelj Kihas iz Ivanca pokraj
Varaždina. Zašto onda od Lane nema nikakva glasa? To je pitanje svakim
novim danom Lanine šutnje postajalo strašnije. Ni u Ministarstvu
vanjskih poslova ni u Crvenom križu ni u Konzulatu RH u Chicagu na
njega nitko nije imao odgovor. Potraga je odmah počela, ali kako naći
djevojku u zoni bez struje i telefona, gdje su za svoje bližnje
izgubljene stotine tisuća ljudi? Lana je doista bila igla u plastu
sijena. Uragan je preživjela sklonivši se na Superdome, najveći stadion
u New Orleansu, među 20-ak tisuća Amerikanac, čije su fotografije s
poprišta katastrofe među prvima obišle svijet.
Udar pred zoru
Udarilo je pred zoru ježi se koža Lani kad o tome
govori.Tih pet-šest sati strave bila je tek uvertira. Privremeno
sklonište ubrzo je postalo utočištem za još 20-ak tisuća ljudi, koje je
vojska skupljala po opustošenu New Orleansu i dovozila helikopterima na
stadion. Nevolje su se množile.
Bilo je kao da smo u zatvoru, užasno zagušljivo, vruće... Spavali
smo po tribinama, u hodnicima, a hranu i vodu dobivali smo dvaput
dnevno kazuje Lana. Bilo je krađa, nervoze, svađa... U
zahodu je nađena mrtva sedmogodišnja djevojčica, kako se govorilo,
silovana i slomljena vrata. To navodno nije bio jedini slučaj
silovanja. Jamie, Amy i ja stalno smo se zato držali skupa govori
Lana, koja je s mladim Britancem i Novozelanđankom ovoga ljeta radila u
jednom dječjem kampu u Americi.
Odgojiteljica po struci, odabrala je pomagati djeci s disleksijom, a
New Orleans je bio posljednja točka na planiranom putovanju nakon rada
u kampu. Društvo je bilo na Floridi u Miamiju, gdje su planirali ostati
tri dana, ali ih je potjeralo loše vrijeme.
Odlučili smo poći prvim autobusom. Vozio je u New Orleans, a mi
smo, tek kad smo tamo stigli, u novinama pročitali da dolazi uragan. Iz
grada se više nije moglo. U hostelu su nam savjetovali da se sklonimo u
najveći gradski objekt, na stadion Superdome. Pridružili smo se masi
koja je na kiši satima čekala da uđe na stadion. Uspjeli smo ući nakon
šest sati čekanja - ispričala je...
Mrtvi na stadionu
Spas i sklonište svakim su danom postajali sve više nalik zatočeništvu.
Iz začepljenih WC-a širio se smrad, nedostajalo je zraka, a slabije
izdržljive kosili su slabost i nesvjestica. Mrtve su sa stadiona
iznosili vojnici, a Lana je, kaže, vidjela desetak tijela.
Tek smo treći dan smjeli izići na balkon, uhvatiti malo zraka.
Jedan je čovjek pao s balkona, s visine koja odgovara visini od
nekoliko katova. Jedni su govorili da se poskliznuo, drugi da se bacio.
A onda smo u srijedu čuli da će strance seliti sa stadiona. No,
prebacili su nas samo u susjednu košarkašku dvoranu. Sutradan su nam
rekli da će nas odvesti izvan grada. No i tada smo, gazeći kroz vodu do
koljena, stigli samo do razrušenoga hotela Hyatt. Tamo smo proveli još
dva dana. Sobe nisu imale ni prozore, ni vrata, ni namještaja, ali
otamo sam se napokon uspjela javiti svojima jer je struje bilo
povremeno pa su se uključivali telefoni prisjetila se Lana.
U prvoj e-mail poruci je poručila: "Živa sam, čitava, ali još nismo
izišli. Inače, ovo je katastrofa."
Tek su šestog dana s viših katova Hyatta ugledali zmijoliku kolonu
autobusa kako mili poplavljenim gradom. Ukrcali su se u jedan te se 10
sati vozili do Dallasa. Iz Dallasa je Lana prvim letom otputovala
u Chicago. U svoj dom primila ju je hrvatska konzulica pa je napokon
dočekala normalan krevet, WC, kupaonicu i domaću juhu.
Izlazak uz vojnike
Lana je među prvima, u skupini od 50-ak stranaca, napustila Superdome. Nitko od njih tom prilikom nije ozlijeđen zahvaljujući odlučnom nastupu vojnika. Svi su željeli van pa, kad smo i mi krenuli, ljudi su počeli vikati na nas: Kamo idete? Zašto mi ostajemo? Tko ste vi? Neki su nagrnuli prema nama. Vojnici su nas okružili pa smo tako pobjegli van prisjetila se Lana.
Član obitelji
Lana će do 15. rujna, kad se vraća u Hrvatsku jer za taj termin ima povratnu kartu, biti treći član obitelji Lovorke Ostrunić, prve konzulice u Konzulatu RH u Chicagu. Hrvatska konzulica u tom američkom gradu živi sa sinom, a zašto je na dva tjedna udomila Lanu, objašnjava: I ja sam kao studentica na putovanjima doživjela da me pod krov prime i ljudi koje nisam poznavala. Pa kako ne bih pomogla djevojci iz Hrvatske koja je preživjela ovaku katastrofu?
Novi broj računa
Nenamjernom pogreškom, u priopćenju Hrvatskog Caritasa objavljen je pogrešan broj žiroračuna otvoren za građane i tvrtke koje žele pomoći žrtvama uragana Katrina u SAD-u. Žiroračun je otvoren u PBZ Zagreb, a ispravan broj je 2340009 1100080340, poziv na broj 595. Novac koji građani i tvrtke uplate na račun bit će poslan Američkom Caritasu koji će ga raspodijeliti prema potrebama. (N. S. Š.)
