Nekoć su hrvatski “gastarbajteri” koji su se iseljavali u Njemačku odlazili na privremeni rad bez obitelji, bez djece da bi zaradili novac za kuću i vratili se u zavičaj. Živjeli su u radničkim barakama u Njemačkoj i štedjeli svaku marku za svoje obitelji, za povratak kući u Mercedesu. No i među njima mnogi su ostali živjeti u Njemačkoj zauvijek. Danas se hrvatski građani iseljavaju u Njemačku s djecom, ne da bi se vratili s ušteđevinom, nego da bi ostali.
U Njemačkoj žive životom niže srednje klase, lako se integriraju, a djeca im brzo poprimaju njemački mentalitet. Iseljenici novog “EU iseljeničkog vala”, za razliku od onog “gastarbajterskog”, nažalost, u ovu zemlju većinom ne odlaze da bi se vratili nego da bi pronašli novi dom u Njemačkoj. Komparacija ‘gastarbajterskog’ iseljeničkog vala i ‘EU iseljeničkog vala’ u Njemačku bila je tema rasprave u Matici iseljenika u povodu koje je i otvorena izložba. Prošlo je pet-šest desetljeća otkako su gastarbajteri 60-ih i početkom 70-ih trbuhom za kruhom išli u Njemačku u kojoj je prosječna plaća, kaže nam povjesničar i politolog Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, i tada i sada bila tri puta veća od prosječne hrvatske plaće.
Nažalost, osim razlike zbog života u sustavu bivše države, kad odvrtimo film Krste Papića “Specijalni vlakovi”, motivi iseljavanja i nisu naročito različiti.
>>Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od subote ili u našem e-izdanju.
Od ostalih tema izdvajamo:
>>Davor Bernardić: Vjerujem da će građani reći “ne” crnoj Hrvatskoj
>>Đorđe Balašević piše za Večernji list: Borili su se za moj život, a sad se osjećam kao sportaš
>>DIP sumnja da su predsjednički kandidati Pupovcu platili ćirilične plakate!?
>>Mirjan Damaška, američki akademik: Međunarodni kazneni sud sudit će i velikim silama
Idu potjerani raspojasanim krkanlukom kradezea kakvog povijest ljudskog roda vidjela nije. Sramota našeg naraštaja.