– Večernji list čitala sam i prije, ali svakodnevno sam ga počela kupovati 1992. godine jer je najobjektivnije i najpodrobnije izvještavao o ratnim zbivanjima kojima sam i sama bila pogođena – kaže Mira Majstorović iz Slavonskog Broda, koja upravo na današnji Večernjakov jubilej slavi svoj 52. rođendan. Pola u šali, pola u zbilji kaže kako će danas imati dvostruki razlog za slavlje, pa je pozvala rodbinu i prijatelje na zdravicu.
Dugogodišnja vjerna čitateljica i pretplatnica našeg lista mladost je provela u Derventi, a onda je zbog ratnog vihora izbjegla na lijevu obalu Save.
U tom najtežem razdoblju njezina života Večernjak joj je često pružao jedinu nadu i utjehu. Pamti kako nedjeljom u Požegi, gdje je tada živjela, nisu radile trgovine, pa je morala pješačiti pet kilometara po snijegu i vjetru do dežurnog kioska po svoj primjerak. Iako se više puta selila, neke isječke sačuvala je do današnjih dana. U međuvremenu se udala i rodila dvije kćeri, ima i jednog unuka, ali Večernjak je i nadalje ostao njezina velika ljubav.
– Novine obično počnem čitati od zadnje stranice, a omiljene su mi rubrike kolumne, komentari i pisma čitatelja te sport. Pratila sam sve nastupe naše repke u Francuskoj i svidjela mi se ideja da se sportske stranice postave onako naopačke, njih sam uvijek prve čitala – kaže Mira.
Prati i internetske portale, ali navika čitanja vijesti na novinskom papiru ostala joj je duboko ukorijenjena i nezamjenjiva. Najveći joj je gušt prelistati Večernjak uz jutarnju kavicu. Suprug rano ode na posao, djeca su se odselila pa su baš novine te koje joj dobar dio dana pomažu da se ne osjeća sama. Ustaje vrlo rano, prije šest sati, pa katkad dočeka dostavljača i razveseli se.
– Novine mi pomažu da zaboravim na svakodnevne probleme i stres. Uživam u čitanju, ono me opušta, čak i onda kada vijesti nisu baš pozitivne – zaključila je naša vjerna čitateljica Mira Majstorović.
Od hrvatskog i zagrebačkog Večernjaka, ostalo je pošteno još samo nešto čitatelja.