U Imotskom je svečano otvoren trgovački centar Park & Shop u koji je, prema riječima direktora Vedrana Malenice, tvrtka DOSIS d.o.o. uložila 9 milijuna eura. U centru će raditi 230 radnika, od toga njih 50 u Superkonzumu koji se prostire na 2400 četvornih metara. Bilo je to posebno dirljivo za članove obitelji Todorić, kojima je ovo prvo ulaganje u njihov zavičaj. Otvaranje je počelo tako što je Ante Todorić (83), otac Ivice Todorića i djed Ante Todorića mlađeg, ispred centra otkrio spomenik galantaru. Potom su vrpcu zajednički prerezali Vedran Malenica, gradonačelnik Imotskoga Ante Đuzel, izvršni potpredsjednik Agrokora za poslovnu grupaciju maloprodaje Ante Todorić i župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader. Na svečanosti su bili i liječnik Petar Todorić, mlađi brat Ante Todorića starijeg, ali i ekipa jakih ljudi iz Agrokora: Stipe Ledić, Marijan Repušić, Mario Gudelj, Damir Todorić, Ante Todorić Kenža, Zdenko Protuđer, Rudo Mikulić i drugi.
Ante Todorić ml. u kratkom je govoru rekao da je to 12. dućan koji je Konzum otvorio u protekle dvije godine u Hrvatskoj. Najavio je još jednu investiciju Agrokora zajedno sa zadrugom Imoćanka: otvaranje centra u Imotskom za otkup voća i povrća. Uručio je 50 tisuća kuna donacije Josipu Biliću Pavlinoviću, ravnatelju Udruge osoba s invaliditetom.
U ekskluzivnoj izjavi za Večernjak Ante Todorić stariji objasnio je zašto Agrokor tek sada ulaže u Imotsku krajinu:
Školovao samo sinove
– Uime cijele moje brojne obitelji iznimno me veseli to što smo opet s jednom važnom akcijom u Imotskom. Ali žalosti me činjenica da smo premalo tu. Ja nikad nisam, posebno u mojim godinama, spreman govoriti o grešnicima, ali o grijehu svakako. Posve je sigurno da smo jako malo učinili od 1990. To je grijeh Imotske krajine i onih koji su je vodili. Mi smo se htjeli tu angažirati. Ima onih koji sada kažu: Todorići u Sinju, Makarskoj, a nema ih u Imotskom. Mi smo prije svega htjeli doći u Imotski. Moj sin pisao je pismo namjere 1992. najprije za Vinariju, pa za Agrokoku, pa za Napredak. U te tri firme radilo je tada oko 1500 ljudi. On je jamčio nastavak zapošljavanja, širenje djelatnosti, nove investicije i, najvažnije, plaćanje nominalne vrijednosti dionica i državi i privatnicima. Svi drugi dobili su te kapacitete, samo Todorići nisu. Ovo je prilika da uime obitelji kažem da to nije naš grijeh. Htjeli smo. Neka danas netko obrazloži zašto je propala Agrokoka! Mi smo jamčili nastavak njezina razvoja. Zašto nam nisu dali Vinariju kad je imala 500 zaposlenih? Sad kuka cijela Imotska krajina, svi načelnici i gradonačelnici, traže od moga sina da uzme Vinariju. Srce me boli i pitam se zašto je sve to propalo. Ali, bilo bi dobro da se ta knjiga zatvori, ne živi se od prošlosti, živi se od akcija! Ova današnja krupan je doprinos. I neka nam dragi Bog bude na pomoći i neka nam Matanova spretnost pomogne da to bude novi nukleus – rekao je Ante Todorić stariji.
Todorići su stara obitelj na hrvatskom jugu. Ne zna se pouzdano njihovo podrijetlo, ali se spominju u dokumentima iz 16. i 17. stoljeća. Utemeljitelj danas najpoznatije i najbogatije hrvatske “dinastije” je Ivan Todorić Ivić (1902. – 1988.) koji je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije pet godina bio seoski glavar Zmijavaca (rang današnjeg načelnika općine, op. a.). U svoje vrijeme bio je imućan, uzgajao je duhan i vinovu lozu te se bavio stočarstvom. Usto, oženio se Marom Puljić (1902. – 1968.) iz tadašnje imućne obitelji. Imali su osmero djece, pet sinova i tri kćeri: Ivana (1926. – 1975.), Antu (1927.), Anu (1929.), Mašu (1930.), Vida (1932. – 1995.), Ivu (1935.), Peru (1938.) i Stipu (1943.).
Ivić je, međutim, samo muškoj djeci omogućio školovanje, a kćerima je govorio da samo trebaju “naučiti čitati i pisati”. Najstariji sinovi, Ivan i Ante, najprije pohađaju pučku, građansku školu u Imotskome. Poslije završetka Drugoga svjetskog rata braća odlaze u Križevce u srednju poljoprivrednu, nakon čega su studirali agronomiju u Zagrebu. Ivan je doktorirao i poslije postao dekan Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Ante Todorić oženio se Mirom Poštek, s kojom je dobio dvoje djece, Jadranku i Ivicu. Kako ga je zanimala proizvodnja, pun poleta i znanja, uz političku podobnost, Ante Todorić je 1955. postavljen za direktora poljoprivrednog dobra u Božjakovini nedaleko od Dugog Sela. Šest godina bio je direktor poljoprivrednog dobra i pokazao sav svoj poduzetnički talent. Stoga je brzo napredovao u hijerarhiji socijalističkog društva. Među ostalim, bio je poslanik u Vijeću proizvođača u Saveznoj skupštini Jugoslavije, član uprave Zagrebačke banke, predsjednik Udruženja voćara i vinogradara Jugoslavije, zastupnik u Saboru SR Hrvatske, gdje je obnašao i dužnost predsjednika Odbora za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Zatim, bio je i predsjednik agronoma Hrvatske i Jugoslavije, predsjednik upravnog odbora Poljoprivredne banke Jugoslavije itd. No, za njegovu karijeru i životnu sudbinu najvažnije je to što je 1963. imenovan generalnim direktorom Agrokombinata. Od tog poduzeća stvorio je u socijalističkim uvjetima najmoćniju jugoslavensku kompaniju za uzgoj stoke i izvoz mesa, junetine, govedine, peradi, jaja i slično. Stariji čitatelji sjetit će se negdašnje reklame koja je bila i jedan od socijalističkih slogana: “Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje”. Moderno poduzeće Agrokombinat počelo se naglo širiti. Međutim, slom Hrvatskoga proljeća utjecao je i na sudbinu Ante Todorića.
Počeli s prodajom cvijeća
Nakon što su se projugoslavenski orijentirani komunisti, s Titom na čelu, obračunali s hrvatskim političkim vođama u Karađorđevu potkraj 1971., u Hrvatskoj su počeli progoni. U montiranim političkim procesima stradao je i Ante Todorić. Optužen je za “antirevolucionarnu djelatnost”, lažno su ga optuživali da je kao direktor Agrokombinata za Maticu hrvatsku izvlačio novac kojim se tobože trebalo nabavljati oružje. Osuđen je na dugogodišnju robiju. Njegov brat Ivan intervenirao je kod komunističkih glavešina, ali uzalud, za “tehnomenadžera” se nitko nije smio zauzeti. No, Ante Todorić odležao je u zatvoru u Staroj Gradiški samo četiri godine. Pušten je početkom 1976. Dok je bio u nemilosti i u zatvoru, podržavala ga je cijela obitelj. Njegova djeca, Jadranka i Ivica, nastavili su školovanje.
Poslije izlaska iz zatvora, Ante Todorić je 1976. i 1977. sa sinom Ivicom i punicom Zlatom započeo staklenički uzgoj cvijeća. Iskoristio je svoje stare poslovne veze pa je Ivica prodavao cvijeće po cijeloj Jugoslaviji. Bio je to zametak novog, ali privatnog poslovnog imperija. Osim uzgoja u staklenicima, Todorići su cvijeće uvozili i iz inozemstva. Za njih je već tada radilo 50 ljudi. No, posao su počeli širiti i na uvoz i izvoz žitarica, voća i povrća. U vrijeme liberalizacije poslovanja 1989., kad je socijalizam bio na izdisaju, Ivica Todorić registrirao je Agrokor kao dioničko društvo, čiji je bio stopostotni vlasnik. Kompanija se počela širiti neslućenom brzinom. Agrokor je danas vodeća kompanija u regiji, koncern koji u svome sastavu ima mnoštvo poduzeća za distribuciju, trgovinu i proizvodnju svega i svačega, od farmi goveda i lanaca maloprodaje do punionica vode i vinograda.
Ivica Todorić s Vesnom Bašić ima troje djece, kćer Ivu te sinove Antu i Ivana. Djeca su im danas na vodećim pozicijama u obiteljskoj tvrtki. Iva Todorić-Balent danas je direktorica marketinga koncerna Agrokor. Ona je kao djevojčica radila u obiteljskom stakleniku u Kloštru Ivaniću kod djeda i bake. Ondje je sortirala i pakirala cvijeće. Tijekom srednje škole radila je na Agrokorovu štandu na velesajmu i kao konobarica i kao voditeljica štanda. Tek u vrijeme studija počela je raditi u marketingu Agrokora. Iva Todorić majka je Tare, Ivana i Ante.
Ante Todorić, stariji sin Ivice Todorića, pokazao je dosad najveći poduzetnički talent te već polako preuzima Agrokor – trenutačno je izvršni potpredsjednik za poslovnu grupu maloprodaje. Rođen je 1978., u skladu s obiteljskom tradicijom, završio je Ekonomski fakultet i magistrirao na temu financija. U obiteljskoj tvrtki karijeru je počeo 1996. kao poslovođa cvjećarnice. Prošao je sva radna mjesta “odozdo” do vrha. Ima troje djece: Emu, Luciju i Ivicu.
Ivan Todorić, mlađi sin Ivice Todorića, predsjednik je Nadzornog odbora Agrokora. Hrvatskoj javnosti postao je zanimljiv kad je žuti tisak objavio informaciju da je, navodno, u vezi sa srpskom manekenkom Milicom Mihajlović.
Tajna uspjeha Todorića možda je u tome što su se cijelo prošlo stoljeće do danas, ne računajući epizodu u kojoj je stari Ante Todorić bio u zatvoru, uspješno prilagođavali gospodarskim trendovima, ali i vlastima. Primjerice, Ante Todorić obnašao je brojne dužnosti u socijalističkoj Hrvatskoj i vodio najuspješnija poduzeća. Bio je čak i poslanik u Saveznoj skupštini, međutim bliskost s hrvatskim proljećarima i otvoreno zagovaranje hrvatske državnosti stajali su ga zatvora. Usto, Ante Todorić bio je i obiteljski prijatelj prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana. Njegov sin Ivica nastavio je to prijateljstvo. Todorići se već odavno stranački ne opredjeljuju. Njihova kompanija Agrokor, koju će jednoga dana voditi stariji sin Ivice Todorića Ante, toliko je jaka da danas političari žele biti bliski Todorićima, a ne obratno.
I jos bih dodala da bih za dobrobit Hrvatske drzave i njenih gradjana predlozila da se uvede jedna vrsta poreza za nase ljude koji vani zive i glasaju. Porez od 10%. Zasto? Mi kad izaberemo budalase...snosimo posljedice njihovih gluposti. Kroz poreze, PDV, nesposobnost, otkaze, laz i kradju. Emigracija kad glasa...ne snosi nista. Njoj je to narodno veselje...TO TREBA promjeniti. Glasas, radis vani ili si penzioner...10% incoma prije poreza. Bruto. Pa nek mi onda Zagreb zovu Titograd.