Jučerašnja kupoprodaja i preslagivanje u hotelijerskom biznisu, s Anđelkom Lekom i Antom Vlahovićem kao glavnim akterima, po mnogo su čemu bili gotovo pa neizbježni. Izlazak iz duhanskog biznisa i fokusiranje, uz marikulturu i osiguranje, na turizam, plus rastući investicijski potencijal od Adrisa su stvorili potencijalnog kupca koji čeka poput zapete puške, vreba dobru priliku. I to, punog novčanika.
Prvi čovjek Adrisa Ante Vlahović još se sredinom prošle godine pohvalio da je njegova kompanija spremna do 2021. investirati čak četiri milijarde kuna, od čega dvije milijarde u turizam. “Imamo svoje kriterije i čekamo pravu priliku”, bio je jasan Vlahović.
Kriteriji se, sudeći prema onome što Adrisova Maistra provodi i radi u svojim hotelima i resortima, zovu kvaliteta, razvoj, prosperitet. Takva se roba na policama u domaćem turističkom dućanu ne nalazi svaki dan pa su u Adrisu zasigurno zaključili da bi Lekini hoteli bili sladak zalogaj još onda kad su to bila čista nagađanja.
Iako, oprezni, promišljeni vlasnik šest ponajboljih zagrebačkih hotela, tri na dubrovačkom području i nekoliko tamošnjih vila, svoju odluku nije donio naprečac. Svi koji ga znaju – a ni u razgovoru s nama nije krio da mu je jako važno da sve prođe na zadovoljstvo svih kojih se eventualna prodaja dotiče aludirajući na oko 1500 dioničara – sigurni su da je dugo i temeljito vagao razne opcije. Godine su čovjeku koji je uspio prevaliti put od konobarskih cipela do odijela vlasnika ponajboljih hotela u glavnom gradu i šire dodale samo još malo mudrosti.
Mudro, bez drame, sagledao je prvo obiteljsku situaciju, procijenio je da će zadržavanjem desetak posto vlasničkog udjela u HUP-u osigurati i obitelj i svoj trag u stvaranju te hotelske kuće, a onda je samo ostalo dobro odvagnuti i potencijalne kupce.
Leko sigurno nije bio lagan pregovarač. Uvijek je, govore o njemu suradnici, vodio računa o svakoj kuni, ali Adrisu nije manjkalo aduta. Kao što rekosmo, ta dva igrača jednostavno su se morala “sresti”.
