Deana Skender imala je samo 22 godine kada je prvi put u životu skočila padobranom iz cessne nad aerodromom Lučko lani u početku listopada. Djevojci iz Vrsara koja je voljela izazove to je bio i posljednji skok. Tijelo djevojke završilo je na propeleru aviona koji je čekao polijetanje. Tisuću i sedamsto okretaja u minuti dvokrake drvene elise, krakova dužih od metra, u trenutku su prekinuli mladi život.
Na sve upite o toj tragediji, od Ministarstva pomorstva, prometa i veza (MPPV) dobivali smo samo šture odgovore ili ih nije ni bilo. Izvješće povjerenstva za istraživanje nesreće, nakon sedam mjeseci rada, javnost, unatoč upornom traženju, nije dobila. U odgovoru Ministarstva piše samo da su tijekom padobranskih skokova utvrđene određene nepravilnosti koje nisu bitno utjecale na tragični događaj, dok se u drugom odgovoru tvrdi da padobranka Deana Skender, čiji je padobran bio ispravan, na upute sa zemlje posljednjih 200 metara nije reagirala.
Sve to MPPV temelji na zaključku povjerenstva da postoji opravdana sumnja da je do nesreće došlo zbog "loše procjene prouzročene nedostatkom iskustva, moguće psihofizičke blokade padobranke, prekoračenja ovlaštenja i lošeg rukovođenja letenjem". Povjerenstvo na prvo mjesto uzroka nesreće stavlja Deanu Skender.
Međutim, mimo volje čelništva MPPV-a uspjeli smo pribaviti "završno izvješće zrakoplovne nesreće", u kojem se navodi više nego što je ministarstvo spremno priznati javnosti. Štoviše, analiza završnog izvješća i izjave očevidaca opovrgavaju ministarstvo, pa i zaključak povjerenstva. U analizi završnog izvješća navodi se: "Prilikom prizemljenja padobranka je sukladno naučenom postupku prikočila padobran (tzv. ptičje prizemljenje), tj. povukla obje komande padobrana prema dolje. To govori da je bila svjesna i da je upravljala padobranom u trenutku prizemljenja". Rukovoditelj skokova Ivan Radecki izjavio je: - Napominjem da sam od Deane kad je došla do istočnog ruba aerodroma radiovezom tražio da se okrene prema aerodromu - zapadu. Učenica je poslušala moje instrukcije i okrenula padobran u smjer za prizemljenje. Nisam primijetio u posljednjoj fazi doskoka nikakvu neregularnost, jer bi odmah dao instrukcije putem radioveze.
Očevidac Grgo Miočić je, navodi se u izvješću, izjavio: - Na oko 100 metara vidio sam Deanu da ima ruke na komandama i da drži bradu visoko, tj. glavu uspravno.
Dakle, D.Skender bila je posve svjesna i slijedila je instrukcije rukovoditelja skokova. Zanimljive su i izjave padobranaca kojima je rečeno da je njihovo doskočište, s obzirom da im je to prvi skok, područje cijelog aerodroma Lučko. Simptomatična je i izjava da su im podijeljene radioveze koje potom nitko nije provjeravao je li rade. A da ne govorimo o tomu da su dva aviona bila spremna za polijetanje, od čega je elisa jednog aviona radila, samo stotinjak metara od njihovog "planiranog" doskočišta.
Katastrofalna situacija po kojoj je moguće istodobno iskakanje padobranom, priprema letjelica za polijetanje i uključivanje avionskih motora i propelera očigledno je posljedica nedostatne i nestručne zakonske regulative ili, pak, nedostatka kontrole primjene zakona. A u oba slučaja, za to je najodgovornije upravo Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, u čijoj je nadležnosti sigurnost zračne plovidbe nad hrvatskim nebom.
Zasad, pouka nije izvučena, na aerodromu Lučko sve teče uobičajeno kao i dosad. Do sljedeće tragedije, za koju, vjerojatno, opet nitko neće biti kriv.
Duško Tadić
