Kada bi se sve žene u BiH udružile u jednu stranku, bile bi pobjednice na izborima. Mogle bi sastaviti vlast bez muškaraca. Uostalom, pogledajmo statistiku. S obzirom na to da još nije obrađen posljednji popis iz 2013., pri čemu se jedino zna da BiH ima 3,791.000 stanovnika, oslanjamo se na podatke iz 1991., a oni kažu kako je tada žena u BiH bilo 9443 više nego muškarca. Od ukupno 4,377.033 stanovnika, "čak" je 2,193.238 žena i "samo" 2,183.795 muškaraca. Sličan je omjer i u Hrvatskoj (51 posto žena).
Žene koje se zbog zauzetosti u obitelji vjerojatno nemaju vremena stranački organizirati i muškarce svrgnuti s vlasti, uljudno čekaju svoja prava. Koja dobivaju na kapaljku. Muškarci su se pod pritiskom međunarodne zajednice u BiH obvezali da će na kandidacijskim listama imati 40 posto žena. Međutim, to se pravilo baš onako "muški izigrava". Od nekadašnjih tri do sadašnjih dvadesetak posto koje prođu na izborima, kasnije im se onemogućava da uđu u izvršnu vlast. Ženama onda ne preostaje ništa drugo nego tražiti pravdu u Strasbourgu. Primjerice, kao manjine Rom Dervo Sejdić i Židov Jakob Finci. Oni su davno dobili presudu "Sejdić-Finci" koja kaže kako su diskriminirani u daytonskoj BiH. Prema istoj statistici iz 1991. godine, Roma je u BiH bilo 8600, a Židova 426. Znači, zajedno ih je bilo jedva više od 9 tisuća. Budući da je žena 250 puta više nego njih, vjerojatno bi u Strasbourgu donijeli drakonsku kaznu protiv diskriminatora. Moguće da muškarci u budućnosti slute političke nevolje pa su se počeli malo popravljati.
Naime, Hrvatica je sve više na važnim dužnostima. Među njima u politici najutjecajnija je Borjana Krišto. Na čelu je državnog Parlamenta. Ona već godinama drži lekciju, često površnim muškarcima, kako se politika može raditi kao častan posao. Njezina stranačka kolegica iz HDZ-a Lidija Bradara odnedavno predsjeda (gornjim) Domom naroda Parlamenta Federacije BiH. Kako žene mogu uspješno raditi i na strogo muškim poslovima kao što je vojska, pokazuje Marina Pendeš (zamjenica ministra obrane BiH). Dvije su Hrvatice na čelu dvaju sudova: federalnog Kata Senjak i državnog Valerija Galić. Žene su osobito uspješne u znanosti. Rektorica mostarskog sveučilišta je Ljerka Ostojić. Od 11 fakulteta toga sveučilišta, četiri vode dekanice. Slično je i u vodstvu najvećeg (mostarskog) sajma u BiH. Njega uspješno vodi Dalfina Bošnjak. Hrvati su i u diplomaciju slali uglavnom žene. Primjerice, Slavica Karačić je u Vatikanu, Jadranka Negodić u Washingtonu.
Poput bh. Hrvata, prema ženama sve su darežljiviji bošnjački i srpski muškarci. Nakon ovih izbora, predsjednica Vlade Republike Srpske (p)ostala je Željka Cvijanović, a još tri žene su ministrice u njezinoj vladi. Također, dopredsjednica Federacije od jučer je Melika Mahmutbegović. Mandate u parlamentima izborile su čak i kćeri ratnih vođa Radovana Karadžića (Sonja) i Fikreta Abdića (Elvira). Dakako da i na raznim drugim dužnostima ima dosta žena svih nacija. Međutim, to je još uvijek statistički samo demokratski ukras. Ženama suptilnim metodama muškarci onemogućavaju ravnopravno sudjelovanje u vlasti. To najzornije pokazuje podatak da su od 129 stranaka u BiH gotovo svima na čelu muškarci.
U susjednim državama nije puno bolje. Hrvatska će tek dolaskom na Pantovčak (ili u Visoku) Kolinde Grabar-Kitarović popraviti "spolnu sliku". Iako se mora priznati da na trima ključnim dužnostima u RH: država (Kolinda Grabar-Kitarović), Ministarstvo vanjskih poslova (Vesna Pusić), Grad Zagreb (Sandra Švaljek) vladaju žene. U Srbiji je žena predsjednica državnog parlamenta, a dvije žene su dopredsjednice, prve suradnice premijera Aleksandra Vučića. Manjina (muškarci) u BiH mora shvatiti da ih većina (žene) neće još dugo trpjeti. Preko Sarajeva ili Strasbourga, svejedno, izborit će svoja prava. Ako u tome uspiju i preuzmu vlast, siguran sam da će daleko prije riješiti i nacionalna i građanska pitanja u BiH.
A i vrijeme je da se okrenu uloge. Nakon političkih mućki i neuspješnih recepata, muškarci bi se mogli oprobati u pravim kuhinjama, a žene u politici, gospodarstvu, znanosti... Siguran sam da "demokratska manjina" koja se naziva jačim spolom nikada to neće dopustiti. Zato će žene ipak pravdu jedino moći pronaći u utemeljenju svoje stranke. Uostalom, u većini su!
>>Izbor Kolinde Grabar-Kitarović mogao bi biti povijesnim, ali ne tek zato što je žena
>>'Uloga žene u Hrvatskoj se još uvijek promatra iz tradicionalnog kuta'
Istinito svugdje u Svijetu matematika vodi ključnu riječ. Također i to je istina ali ona žalosna strana iste, da na brdovitom Balkanu sve matematike i statistike padaju u vodu. “Ako bi žene imale stranku, mogle bi muškarce i u RH RH i u BiH izbaciti iz vlasti”. Ovakve činjenice potkrijepljene sa proračunima mogu se očekivati u visoko demokratskim društvima odnosno državama, gdje su predrasude odavno nestale. To su nažalost, još uvijek bajke na ovim prostorima, u koje ni sam autor ovog teksta ne vjeruje. Sjediti u čvrstom sedlu, (mislim na vlastodršce) i uz to težiti ka nesigurnosti, mislim da to rijetko kome pada na pamet, pogotovo istinskoj dami, čak da se sukobljava, te da bude na čelu, u najkraćem rečeno da se bavi ovim "bahatim" poslom. Ako se zna da je u politici sve dozvoljeno osim poštenja, uz to ova tvrdnja sve je jača itvrđa. Najčešći nastupi dosad viđenijih žena koje su prošle kroz politiku, bili su “pacifistički”, ako se izuzmu rijetki izuzetci, kojih je bio veoma mali broj. Po onoj narodnoj engleskoj poslovici “Poštenje je najveća politika” u ovakvoj konstalaciji događaja na tlu balkanskih državica po svemu sudeći teško da bi se našlo mjesta i za nježnu i krhkiju polovinu. Uzimajući i tu činjenicu da “od 129 stranaka u BiH, muškarci vode gotovo sve”. Hrvatska je sa svojim primjerom kap u moru i dolazak gospođe Kolinde G. Kitarović na čelo države. Čak i da se sve žene u BiH udruže u jednu stranku naravno govorim hipotetički, ne bile pobjednice na izborima, jer je muški ego smrt svake politike, gdje on nije na čelu. Na kraju da ne bi neko pomislio da ne daj Bože imam nešto protiv politike koju bi izgradile žene, nasuprot ovim putem držim im “fige” sa porukom da bi napokon trebale da se odvaže, te počnu da razmišljaju o tronu. Ako ništa drugo bio bi to praznik za oči, i odmor od sumornih naboranih muških faca. Vlast bez muškaraca bila bi pravi fluid u duši, svim onima koji su se umorili od šuplje priče, krkanluka i ološluka.