Naprasna Vladina odluka o ubrzanom preseljavanju predsjedničkoga Ureda dobila je u samo nekoliko dana obilježja javne lakrdije, a naposljetku i groteske. Ovaj je politički igrokaz primjer kako se ozbiljne političke odluke donose u demokratski neozbiljnoj i demokratski nezreloj državi. Umišljeni razlog za svoju ishitrenu odluku Vlada je imala u neformaliziranoj želji nove predsjednice da svoj budući ured smjesti u Visokoj. Stvarni se pak razlozi najvjerojatnije mogu naći u netrpeljivom i osvetničkome premijerovu karakteru, u njegovoj aroganciji. Ta je arogancija obrnuto proporcionalna njegovoj uspješnosti i sposobnosti njegove vlade. Podmetanja oko Ureda samo su, izgleda, nastavak premijerova zločestoga i nekulturnoga ponašanja viđenoga već mnoštvo puta, posebno tijekom predsjedničkih izbora. Dojam je da je njemu mjesto Ureda zapravo nebitno, ali mu je bitno da može dati maha svojoj pakosti. Odbijajući budućoj predsjednici čestitati izbornu pobjedu, premijer je najavio kako se namjerava ponašati pa je to demonstrirao i sadašnjom naglom i prijekom odlukom o preseljavanju s Pantovčaka.
Premijer, njegova pajdašija i dio njihovih sličnomišljenika zapravo kao da ne žele prihvatiti rezultate nedavnih predsjedničkih izbora. Kao da su bili sigurni da će na njima pobijediti njihov favorit Ivo Josipović te se i sada opiru priznati realnost. Smicalice s preseljavanjem Ureda kao da su posljedica toga nepriznavanja nove realnosti. Vlada premijera Milanovića svojom je isforsiranom i neodgovornom odlukom dovela u pitanje i sam ugled institucije predsjednika Hrvatske. Namjeru ponižavanja institucije predsjednika, odnosno Kolinde Grabar-Kitarović, premijer Milanović i njegova vlada dodatno su nastavili i oduzimanjem drugih reprezentativnih zdanja koja su bila na raspolaganju svim dosadašnjim predsjednicima države! Kako je moguće da su Vila Prekrižje, Zelena vila te klijet s vinogradima u Samoboru bile potrebne samo Stipi Mesiću i Ivi Josipoviću, dok je novoj predsjednici oduzeto pravo na njihovo korištenje?!? Da je pobijedio Josipović, bi li i njemu bile oduzete ili uskraćene te rezidencije?
Troma, nesposobna, pospana i mamurna Vlada najednom se prenula i počela pokazivati svoju neobičnu političku hitrinu. Kada je trebalo pokazati puno veću brzinu i revnost za gospodarske reforme te sprečavanje bankarske samovolje i zamrzavanje tečaja franka, Vlada je bila poput lijenoga Martina. Premijer i njegovi adlatusi drijemali su u udobnosti Banskih dvora. Doduše, premijer Milanović bi često išao i do Vrhovca, svoje druge kancelarije u poznatom restoranu. Ipak, za državu nije bilo brige jer su se o njoj za to vrijeme brinuli vajni i odabrani ministri. Država je bila u sigurnim rukama kompetentnoga ministra gospodarstva nakon čijih bi umješnih pregovora s MOL-om Mađari mogli postati i stopostotnim vlasnicima Ine. Tu je i ministar poljoprivrede koji nije umio voditi ni vlastitu poljoprivrednu apoteku, a onda mu je premijer dao da vodi cijelu hrvatsku poljoprivredu! U društvu im je i ministar obrta i poduzetništva za kojega se ne može sa sigurnošću reći je li ministar ili samo premijerov trbuhozborac! Dok je na Vrhovcu, premijerovu ulogu u dokolici Banskih dvora valjda preuzima njegov zamjenik, hrvatski knez Potemkin iz Bukovice, u čije bajke o ekonomskom rastu ne vjeruje nitko osim njega samog. Okupljene možda uveseljava i ministrica kulture, doduše nimalo mamurna, nakon sitnonoćnih kafanskih uživancija uz narodnjake Halida Bešlića!
Vladina i premijerova muljanja s predsjedničkim Uredom ozbiljan su problem u neozbiljnoj i neodgovornoj državi. Stanje koje se pokušava stvoriti pomalo podsjeća na programirani kaos koji je vladao u početku šarlatanskoga predsjednikovanja Stipe Mesića. On je Ured širom otvorio, a najpovjerljivije državne dokumente tretirao kao Alajbegovu slamu pa su ih hametice razvukli kojekakvi sumnjivi tipovi. Nije isključeno da su se njima slični nameračili da će i u ovome prijelaznome razdoblju opet moći vršljati po najvažnijim državnim tajnama. Da je premijeru osobito stalo do to spriječi, onda bi valjda i suspregnuo svoju taštinu i ne bi se toliko razmetao svojom moći. Hoće li premijer, nakon što nije čestitao pobjedu novoj predsjednici, odbiti doći i na njezinu inauguraciju? Ako je toliki frajer kakvim se pravi, tada na njezino ustoličenje neće ni doći.
>> Božo Skoko: Nošenje lente na prisegi čast je i simbolika
Uporno tvrdim da nema te motke koju Milanović nije u stanju u...ti. Čak i da Ante Kostelić, znan po svojim postavama slaloma, pobode jedan niz motki Milanoviću - on bi ih lakoćom sve do jedne uneredio. Takav je to tip! Ipak treba se znati posvaditi s Merkel na jednoj strani, a na drugoj strani s riječkim ogrankom KP. Njemačka je lokomotiva EU, a Rijeka jedna od 4 preostale oaze komunizma, globalno gledano (ostale 3 su Pjongjang, Peking i Havana). E vidite, njemu uspjelo zaratiti se i s komunistima i s kapitalistima. O Špičkovini i da se ne govori... Kao i vagonski WC, kapacitet Milanovića je neograničen.