Zakon o komunalnom gospodarstvu propisuje groblja i krematorije kao komunalnu infrastrukturu, no ona nije svugdje kao takva evidentirana. Grad Dubrovnik planirao je provesti Zakon, no problem je nastao pri tumačenju na što točno polaže pravo vlasnik posljednjeg počivališta.
Središnje groblje Boninovo trebalo je biti prvo od dubrovačkih groblja u postupku, no kako bi se proveo upis statusa javnog dobra u općoj uporabi u zemljišne knjige, trebala je odluka Gradskog vijeća. Predlagatelj nije dobio podršku ni svojih koalicijskih partnera pa je prijedlog povučen s dnevnog reda kako bi se vijećnici i javnost bolje informirali što time gradska uprava namjerava i na koji bi način odluka utjecala na sadašnje stanje vlasništva grobnica. Pročelnik gradskog Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu Zlatko Uršić gradskim je vijećnicima na sjednici rekao kako "ne postoje vlasnici grobnica, postoje samo nositelji prava korištenja nad grobnicama“ i da se u tom smislu proglašenjem groblja komunalnom infrastrukturom ništa ne mijenja, piše Slobodna Dalmacija.
Prije tri godine, prodaja grobnog mjesta na Boninovu oglašavala se za 60 tisuća eura, a direktor gradskog poduzeća Boninovo Marijan Dadić pojašnjava kako kupac za taj novac dobiva pravo korištenja.
– Radi se o vlasništvu prava korištenja. Tako je to bilo prije 30 godina, tako je danas i bit će ubuduće, ništa se nije promijenilo – kazao je.
Prva etapa izgradnje groblja Dubac pri samom kraju, a druga je spremna i čeka rješavanje pitanja financiranja. Kad se osigura kredit, krenut će se s pozivima građanima koji su iskazali interes za kupnju grobnih mjesta. Direktor groblja Dubac Đuro Lonza pojasnio je sporno pitanje vlasništva i proglašenje groblja komunalnom infrastrukturom.
- Nema tu ništa sporno. Razumijem ljude, osobito one koji imaju stare grobove i čije su obitelji same kopale grobnice, međutim, zakon je jasan, groblja su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. U našem slučaju je to Općina Župa dubrovačka. Kad krenemo s donošenjem rješenja o dodjeli grobnog mjesta, korisnik će na trajno korištenje dobiti ono što je ispod zemlje. Pojedinac je vlasnik samo onog dijela nad zemljom: igle, ploče i spomenika. Ne postoji vlasništvo groba u smislu da je netko vlasnik rupe i da nju može uknjižiti u zemljišnim knjigama. Dakle, kad netko sutra poželi prodati grobnicu, predmet kupoprodaje bit će igle, ploča i spomenik, na što se plaća porez prometa nekretninama, a ono što je ispod zemlje ponovno je predmet nekog novog rješenja – objašnjava Lonza.
Uprava groblja nakon takve kupoprodaje grobnice mora donijeti rješenje o dodjeli grobnog mjesta na trajno korištenje na ime novog vlasnika. I Lonza uvjerava kako se proglašenjem groblja komunalnom infrastrukturom u tom dijelu ništa ne mijenja.
Namjeravam tužiti državu do Strazboura, upravo radi ovoga.