Evo, na primjeru Bliskog istoka što u stvari rade: Ako stotine tisuća ljudi diljem svijeta izađu na ulice i traže mir, kao što su učinili sinoć i danas, njihov ukupan učinak može se maksimalno potkopati već samim načinom na koji će se njihov angažman prikazati, ako će se uopće i prikazati. U Gazi je ubijeno poprilično iznad 40,000 ljudi i takva brojka izaziva zgražanje, a kod mnogih osjećaj odgovornosti da moraju izaći na ulice i jasno osuditi to. No, brojni mediji su osudili skupove u gradovima diljem svijeta, između ostalog zbog "bezosjećajnosti". Po kojoj osnovi? Po tvrdnji da su, eto, prosvjedi održani dan prije obljetnice Hamasovog napada na južni Izrael.Ta količina medijske svrstanosti nije viđena još nikad do sad. Uvijek se jasno znalo tko je na čijoj strani i da mass-mediji nemaju namjeru biti objektivni, ali kroz povijest sukoba, barem u 21. stoljeću, bilo je bar pokušaja da se zavara javnost i ponudi dojam "realnog praćenja". Ne u ovom slučaju. Situacija se prikazuje potpuno crno-bijelo, postoje samo negativci i pozitivci, što je teško vrijeđanje svakog zdravog razuma, naročito kad je riječ o Bliskom istoku.

U ratu nema potpuno dobrih i potpuno loših, ali zato ih ima u miru - podrška za izraelske ratne zločine poprimila je neljudske proporcije. Nakon strašnih sukoba relevantne informacije brzo blijede, potiskuju ih one brze nove, vojne. Tako je svakako bilo i pred Prvi i Drugi svjetski rat. Ali važno je zapamtiti postojeći narativ koji se svakim danom degradira i postaje sve nehumaniji. Najveća opasnost od svih je normalizacija brutalnosti. Ljudska vrsta ima neugodnu tendenciju da se lako prebaci natrag u barbarstvo ako joj se previše stimulira ta evolucijska falinga. Nažalost ratni interesi čine upravo to, raspirivanje mržnje smatra se važnim činom koji će donijeti prevagu. Tako je uvijek bilo i bit ćemo jako naivni ako pomislimo da su se do godine 2024. stvari po tom pitanju radikalno promijenile. Nisu. Mržnja i dehumanizacija prolazi jer se oslanja na psihologiju mase, a pokretač su mediji koji rado preuzimaju takvu ulogu. Uz sve nade u demokratizaciju, informacija je i dalje vertikalna sila. Mediji na vrhu mogu krojiti narativ jer im ne smeta besramnost. Primjerice, da anketa (ako se dozvoli) pokaže da ogromna većina običnih ljudi želi potpuno smirivanje svih sukoba, što je uvijek slučaj - opet, ako se dozvoli provođenje takvog upitnika - sredstva propagande jednostavno će ignorirati tu istinu, kao da je nema, kao da glasovi ne postoje.

Što se ne pitaš koliko će biti manje mrtvih i osakaćenih na obije strane? A da to zapad ne zanima svejedno tko gine, ginu Slaveni.