Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prikazao se kao velika žrtva koja je na nejakim plećima podnijela teret dvaju teških, preteških dana koje je proveo u Zagrebu. A sve kako bi srcem i dušom utjecao da položaj Srba u Hrvatskoj kao i Hrvata u Srbiji bude bolji. I nadao se "da će nešto lakše da bude", ali sve je izdržao kako bi nam svima bilo bolje sutra.
Ali sve su te slatkorječive poruke uzalud jer Vučić ne priznaje notornu činjenicu -. da je Srbija bila agresor na Hrvatsku. Vučić ne priznaje povijest, pa kako mu onda vjerovati da želi bolju budućnost. Kaže Vučić da mu je u petnaest situacija došlo da nazove Milorada (Pupovca op.a) zašto nije glasao protiv, a posebno kad je Sabor usvojio Zakon o braniteljima "u kojem je Srbija okarakterizirana kao agresora i ne znam što još". Ali zna da je njemu "lakše soliti pamet Miloradu" nego Miloradu živjeti i raditi u Hrvatskoj.
Skandalozno. I to Vučić govori usred Zagreba. Zatim, Vučić u Uredu predsjednice na pitanje o dokumentima iz vukovarske bolnice uspoređuje pokolj na Ovčari s Lorom. Svaki zločin je za osudu i jedna nevina žrtva je previše. Ali Vučić neopisivom lakoćom relativizira povijest i izjednačava agresora i žrtvu. I sve to radi u Zagrebu bez da mu itko iz državnog vrha jasno i glasno oponira.
Eto, zaskočio ga Miro Bulj jučer i upitao "kad će u hrvatsku Glinu". Ali Bulj je populist, a na Pantovčaku i u Banskim dvorima sve su neki fini i pristojni ljudi. Bulj ga je zaskočio i prije nego su novinari Vučića upitali kani li se ispričati za svoj velikosrpski govor u Glini. A koliko je Vučiću bilo teško u Zagrebu svjedoči i to da je protokol Ureda predsjednice zabranio da mu se postavio pitanje o isprici. Danas nam je Vučić pak jasno dao do znanja da se on ponižavati, a kamoli ispričavati neće. Novinara je optužio da je izmislio da je u Glini propagirao teze o Velikoj Srbiji. E, pa Vučiću, na putu do Beograda poslušaj snimku. Sjećanja će sama nadoći.
Hrvatska već vidje svakojaka čuda , al ne nađe štrika za toliko Juda. A.G.Matoš.