Prošlo je točno pola stoljeća od vjerojatno najznačajnije borbe u povijesti boksa. U veljači 1964. mladi Cassius Clay (tek je napunio 22 godine) detronizirao je prvaka teške kategorije Sonnyja Listona i počeo stvarati povijest. Od tada se sve promijenilo, pogotovo za crnu populaciju u bijeloj Americi.
Sonny Liston (rođ. 1932.) bio je opak tip. Nakon što je neko vrijeme proveo u zatvoru zbog oružane pljačke, postao je naoružani snagator organiziranog kriminala. Tada ga je mafija odlučila promovirati kao borca. Osvojio je i uspješno obranio naslov svjetskog prvaka dva puta nokautiravši Floyda Pattersona. Svaki put mu je trebalo malo više od dvije minute. Mnogi u svijetu boksa mislili su da je nepobjediv.
– Sjećam se kako sam bio vrlo nervozan tu večer – priznao je poslije David Halberstam, dobitnik Pulitzerove nagrade 1964. godine.
– Clay se činio tako mladim i ranjivim. Brinuo sam se što će mu se dogoditi. Bojao sam se da će na njega pasti mračna sjena, jer se činilo da je Liston za njega nedodirljiv.
Nisam se usudio gledati Listona
Priznao je to kasnije i veliki Cassius Clay.
– Baš prije borbe, kad nam je sudac davao upute, Liston me gledao na svoj način. Neću lagati, bilo me strah. Sonny Liston je udarao jako i bio je odlučan u namjeri da me ubije. Ali ja sam bio tamo. Nisam imao izbora nego izići i boriti se. Prvu rundu sam plesao, povlačio se unazad i sa strane u stranu. Udario sam ga s nekoliko kombinacija, a on mene jednom desnom rukom u trbuh. Na kraju runde vratio sam se u kut i osjećao sam se dobro jer sam znao da mogu preživjeti.
U 1960-ima sport je bio jedna od rijetkih aktivnosti u Americi u kojoj su crnci mogli biti jednaki bijelcima. Ali u mnogim pogledima, sport je odražavao stari poredak. Crni sportaši su mogli postati zvijezde, ali samo unutar granica koje su povlačili bijelci. Svjetski prvak teške kategorije bio je najprestižniji naslov u sportu. Čovjek koji je držao pojas trebao je biti i uzor. To je značilo da je morao biti skroman, poštovati autoritete te klasnu strukturu koja je imenovala crne Amerikance drugorazrednim građanima. Clay je sam rekao: “Mnogi crnci su mislili da bi bilo bolje biti bijelac!”.
On je prkosio tom stereotipu.
Godine 1961. sreo je čovjeka po imenu Sam Saxon, koji ga je uveo u religijsku skupinu nazvanu Nacija islama. Smatrali su, na čelu sa samoprozvanim glasnikom Elijahom Muhammadom, da su bijelci vragovi koje je genetski kreirao zli znanstvenik s velikom glavom po imenu Mr. Yacub. Nije bilo javno poznato da je Clay bio preobraćen u sljedbenika Nacije islama u trenutku kada se borio s Listonom. U trećoj rundi tog velikog meča Clay se počeo braniti. Mort Sharnik, tada mladi sportski novinar, prisjeća se preokreta.
– Liston se činio neuništivim. Ali Cassius je imao nevjerojatno brze ruke i poseban način udaranja: u trenutku udarca okrenuo bi šaku, što je imalo efekt poprilično oštrog noža. Udario je Listona s jednom ili dvije kombinacije, kratkim direktom nakon kojeg bi uslijedio desni direkt. To je bilo kao da se buši oklop na borbenom brodu. Nakon Cassiusova kratkog direkta ispod Sonnyjeva desnog oka ostala je velika masnica. Tada je udario i desnicom i nastala je posjekotina ispod drugog oka. Listonova koža činila se tako debelom; nisam mislio da može tako pući. I rekao sam sebi: “Moj Bože! Cassius Clay pobjeđuje u ovoj borbi”.
Tada su se stvari zakomplicirale. U četvrtoj rundi Clay je počeo imati problema s vidom. Nagrizajuća tvar – vjerojatno sredstvo za zatvaranje rana koje je nakon treće runde netko iz Listonova kuta utrljao na njegove rukavice – privremeno je oslijepila izazivača. Clayev trener, Angelo Dundee, poslije se prisjetio:
– Cassius se nakon četvrte runde vratio u kut i počeo vikati “Ne vidim! Moje oči!”. Nešto nije štimalo. Oči su mu bile vodenaste. Govorio je “Skidaj rukavice! Idemo kući!”. Možete misliti što je prolazilo kroz njegovu glavu. Pobjeđivao je i odjednom nije mogao vidjeti. Rekao sam mu: “Zaboravi sranja. Ovo je borba za naslov. Sjedni”. Povukao sam ga dolje, uzeo ručnik i počeo mu ispirati oči. Tada sam bacio ručnik, zgrabio spužvu, isprao oči te bacio i spužvu. Vratio sam mu gumu za usta, uspravio ga i rekao: “Ovo je velik trenutak, tatice. Kloni ga se. Trči!”.
Uopće krenuti po petu rundu bio je vrlo hrabar čin, kaže Dr. Ferdie Pacheco, Clayev liječnik.
– To je bilo kao da nekoga oslijepite pa ga pošaljete da se bori s Mikeom Tysonom. Cassius je tada bio posve briljantan. Stvari koje je radio, stajao izvan dosega, dopirao je do njega svojom lijevom rukom, dodirivao je Listona kad bi se približio da mu razbije koncentraciju. Bila je to nevjerojatna, zadivljujuća izvedba koja oduzima dah. Imate borca koji bi trebao biti Godzilla, koji bi trebao vladati još možda tisuću godina. Nitko mu se ne može suprotstaviti. Cassius nije mogao vidjeti, a Liston mu i dalje nije mogao ništa.
Više nisam kršćanin...
Sredinom pete runde, Cassiusov vid se počeo bistriti. Do kraja runde, dvojac se borio podjednako. Šesta runda bila je izazivačeva. Udarao je Listona kako je htio, a Sonny nije mogao njega udariti. Prije početka sedme runde Liston je odustao.
Clayeva pobjeda nad Listonom pokazala je atribute koji su ga učinili legendarnim borcem: brzinu, precizno udaranje, majstorski rad nogu, kreativnost, hrabrost i obrambeni genij. Na svoj jedinstven način, bio je zanatlija u ringu najvišeg ranga.
Ali velika količina te briljantnosti previđena je u kaosu koji je uslijedio. Jednog dana poslije borbe Clay je sazvao konferenciju za novinare te izjavio da više nije kršćanin. Idućeg dana izjavio je da je sljedbenik Elijaha Muhammada. Deset dana poslije vođa Nacije islama proglasio je:
– Ime Clay nema božansko značenje. Nadam se da će prihvatiti da ga se zove drugim imenom. Muhammad Ali je ime koje mu dajem dok god vjeruje u Alaha i mene prati.
Ali je tada za mnoge bio najveći simbol crnog ponosa i otpora nepravednom poretku bijelaca.
– Nismo svi braća - govorio je Ali. – Možete govoriti da smo braća, ali nismo.
Tada je bjesnio Vijetnamski rat. Iako zbog loših rezultata na testu mentalnih sposobnosti Ali nije bio sposoban za vojnu službu, vlasti su zbog manjka vojnika snizili kriterije. Ali je, unatoč pozivu, izjavio:
– Ja se neću svađati s tim Vijetkongom.
U travnju 1967., citirajući svoja vjerska uvjerenja, odbio je primanje u vojsku SAD-a. Gotovo odmah mu je oduzet naslov prvaka te mu je atletska komisija zabranila boksati u cijeloj zemlji. Za manje od dva mjeseca osuđen je za odbijanje vojne službe. Dobio je 5 godina zatvora, iako nije odslužio ništa. Progon iz boksa trajao je više od tri godine. Potpomognut mnogim sudskim presudama, Ali se vratio u ring i njegova kriminalna optužnica odbačena je na Vrhovnom sudu. Godine 1974. otputovao je u središte Afrike, gdje je detronizirao Georgea Foremana da vrati krunu koja mu je nepravdom oduzeta.
Smrt Elijaha Muhammada značila je preokret u Naciji islama. U prošlosti je javnost s Alijem bila gotovo u ratu zbog izjava da su bijelci istinsko zlo. No promijenio je mišljenje.
– Ja ne mrzim bijelce. To je bila povijest, koja se bliži kraju.
Ali se zadnji put borio prije više od tri desetljeća. Od tada se njegova bolest značajno pogoršala, ali on ostaje istaknuti sportaš našeg vremena. Na svečanosti otvaranja 26. olimpijskih igara u Atlanti 1996. upalio je plamen.
Član dvorane slavnih, igrač baseballa Reggie Jackson izjavio je:
– Imate li ideju što je Ali značio za crni narod? Kao mladi crnac, u vremenima kada sam se sramio boje svoje kože, sramio sam se i svoje kose. Ali me učinio ponosnim. Sada sam sretan što sam crn, jednako kao što je netko sretan što je bijel. I Ali je bio dio tog procesa rasta. Razmislite! Razumijete li što je za crne Amerikance značila spoznaja da je fizički najnadareniji, vjerojatno i najzgodniji i jedan od najkarizmatičnijih ljudi u svijetu bio crn? Ali je uspio izvući crne ljude iz mentalnog ropstva. Cijelo iskustvo crnaca promijenilo se za milijune ljudi zahvaljujući Aliju.
Ali je danas simbol tolerancije i razumijevanja,
– Kad sam bio mlad, pratio sam učenje koje nije poštovalo druge ljude i rekao sam da su bijelci vragovi. Bio sam u krivu. Boja ne čini čovjeka vragom. Broje se srce, duša i um. Pogrešno je mrziti ljude zbog njihove boje. Nije važno koja boja mrzi. To je jednostavno krivo.
