Izborna noć u utorak, 4. studenoga, koja je već proglašena povijesnom,
mogla bi trajati kraće nego što se bilo tko dosad nadao. Nakon
“floridskog maratona” od 36 dana 2000. godine i neizvjesnosti u vezi s
time za koga je glasovao Ohio 2004., ovaj bi put stvari mogle postati
jasne već u trenucima kada prosječna američka obitelj bude jela
posljednje zalogaje svoje večere.
Dobije li demokratski predsjednički kandidat Barack Obama
Pennsylvaniju, Virginiju i Georgiju na istoku, možda neće imati svih
270 elektorskih glasova potrebnih za pobjedu, ali će se znati da je on
pobjednik jer je većina velikih država na zapadu sigurno utočište
demokrata. Direktori i urednici velikih televizijskih kuća slažu
scenarije za praćenje izborne noći i nimalo im se ne sviđa verzija
prema kojoj bi sve bilo gotovo brzo jer program treba nečim popuniti, i
to do dva sata ujutro 5. studenoga, kad bi se masa okupljena u čikaškom
Grant Parku na proslavi Obamine pobjede već mogla polako početi
razilaziti.
Svi napominju da na neki način treba održati atmosferu i napetost kako
se sve ne bi pretvorilo u Obamin trijumf i zabijanje posljednjeg čavla
u McCainov politički lijes. Stoga je potpuno jasno da će američke
televizije Johna McCaina držati na životu nagađajući da bi on ipak
mogao pobijediti ako dobije ovu ili onu državu. Iako u Americi
predizborna kampanja nije vidljiva na ulicama jer u osnovi nema
plakata, o izborima se raspreda gotovo svugdje.
Mediji se opredijelili
Elektronički mediji u tjednu prije izbora zasipaju ljude satima
programa koji je ispunjen vijestima o izborima, komentarima i
različitim drugim izbornim programom, kao i gomilom predizbornih
spotova. Vrteći programe, lako je zapaziti da su televizijske kuće
čvrsto zauzele stavove i da netko tko gleda Fox News ima potpuno
drukčiju sliku o kandidatima od onoga tko gleda NBC.
Foto: AP
John Watson, profesor na školi za novinarstvo Američkog
sveučilišta u Washingtonu, kaže da ljudi danas nemaju ni vremena, a ni
previše volje dolaziti do podataka o tome što vlada ili kandidati rade,
pa su tu odgovornost prenijeli na medije.
“U ozbiljnim medijima urednici pri odlučivanju o tome kojega kandidata
valja podržati to čine na temelju gomile činjenica prikupljenih o
njemu. U osnovi, kada neki medij dade kandidatu podršku, to njegovim
gledateljima ili čitateljima uštedi puno vremena i truda. Jer, upravo
novinari prate kandidate ne samo u kampanji nego i prije nje, u
politici, i trebali bi biti dovoljno racionalni da pomognu svojoj
publici”, objašnjava profesor Watson i naglašava da bi mediji trebali
ljudima dati informacije koje moraju imati kad odlučuju za koga će
glasovati, čak i ako oni te podatke ne žele čuti. Dodaje da je,
primjerice, Fox News nastao na političkoj ideologiji te da je to posao
koji je Nacionalni republikanski kongres u posljednjih osam godina
odlično odradio zato što ta televizija stoji iz nečega što nije dobro i
ispravno i to proglašava dobrim i poželjnim, a to je bilo osobito
vidljivo u pokrivanju ove predizborne kampanje.
– Veliku laž puno je lakše prihvatiti nego malu i što je ono što se u
predizborno vrijeme vrti na ekranima dalje od istine, ljudi će to lakše
prihvatiti – naglašava naš sugovornik objašnjavajući pritisak koji s TV
ekrana ovih dana zasipa Amerikance. Većina njih više o svome izbornom
kandidatu ne odlučuje na temelju golih činjenica jer ih uopće ne može
detektirati u toj šumi svega i svačega što se pojavljuje na TV
ekranima. Mediji su u posljednje vrijeme puno manipulirali činjenicama,
a osobito komentatori. Američka publika slabo razlikuje činjenice od
komentara i to je ono što je loše – zaključuje profesor Watson.
Uz to što će Amerika, kako vjeruje većina njezinih građana, dobiti
prvoga crnog predsjednika, na ovim izborima moglo bi se dogoditi još
nekoliko vrlo zanimljivih stvari. Mediji također gledateljstvo
intenzivno bombardiraju pričama da bi, uz debakl na predsjedničkoj
razini, republikanci mogli doživjeti vrlo težak poraz i na djelomičnim
izborima za Senat.
Na bubnju je čak pet republikanskih senatskih mjesta, a kako svi podaci
upućuju na to da će odziv biti golem i da bi moglo glasovati dvostruko
više crnih i mladih glasača nego na izborima prije četiri godine, oni
koji dođu glasovati za Baracka Obamu automatski će glasovati i za
demokratskog kandidata za senatora.
Komentatori kažu da bi tako moglo stradati nekoliko iznimno kvalitetih
republikanskih senatora koji bi stranci i te kako mogli nedostajati u
osjetljivoj fazi u kojoj će ona biti nakon 5. studenoga, a mogli bi
nedostajati i na cjelokupnoj političkoj sceni jer se dosad pokazalo da
stranka koja osvoji previše vlasti često izgubi busolu i počne se
iživljavati na oslabljenom protivniku, kao što se to dogodilo u Bushovu
prvom mandatu. Drugi iznimno važan proces koji se već naveliko počeo
događati jest potpuni raspad Republikanske stranke iznutra, i to pred
očima javnosti, na TV ekranima, na vrlo ružan način.
Krive isključivo McCaina
Upravo tako ponašaju se neki vodeći ljudi McCainove kampanje koji svu
krivnju za neuspjeh žele svaliti na svojega kandidata kako nakon
brodoloma ne bi ostali bez izgleda za dobro plaćeni posao. Žrtva će na
kraju će biti Republikanska stranka koja će dugo i tegobno morati
tražiti novi put i izgrađivati neku novu politiku. U situaciji kad budu
spali na samo 40 (od ukupno stotinu) senatora, što je vrlo izgledno,
njihov utjecaj na donošenje bilo kakvih odluka i zakona bit će
minimalan i uglavnom će ovisiti o dobroj volji demokrata.
Foto: AP
Sam John McCain, koji je krajnje loše odradio kampanju, morat će sebi
postaviti nekoliko vrlo teških i nezgodnih pitanja zato što je njegova
politička karijera praktično u finalnoj fazi, a on je zbog svoje dobi i
loše odrađene kampanje zapravo politički mrtvac. Situacija u kojoj se
sada nalaze republikanci, a koja će se još zaoštravati u idućih godinu
dana, procjenjuje se kao gora od one nakon što je Richard Nixon poslije
afere Watergate morao dati ostavku. Pitanje je i ima li ljudi koji bi
se prihvatili užasno teškog posla dizanja stranke iz mrtvih.
Komentatori koji ne žele na dvostranačkoj političkoj sceni vidjeti
jednu vrlo jaku i drugu iznimno slabu stranku, kao budućeg vođu i
reformatora vide bivšega McCainova protivnika na stranačkim
predizborima Mitta Romneyja koji je bio puno kvalitetniji kandidat od
McCaina, ali nije prošao zato što je mormon. Drugi pak upozoravaju da
bi novootkrivena Sarah Palin mogla postati krupna riba u stranačkim
vodama, a stvari idu toliko daleko da neki tvrde da se ona namjerno
otela kontroli i izazvala kaos kako bi se za četiri godine mogla
kandidirati na predsjedničkim izborima. Naš sugovornik profesor John
Watson kaže da je Amerika duboko polarizirana.
“Mislim da su podjele u ovom trenutku duboke kao uoči i u vrijeme
Građanskog rata, samo sada nema pucnjave i bitaka, barem ne onih u
kojima ljudi ginu”, naglašava Watson. A kako se izborni dan približava,
sve je više nagađanja i procjena u vezi s time čega će se novi
predsjednik najprije uhvatiti.
Ovdje praktično nema područja politike i svakodnevnog života u koje ne
treba duboko zaorati – gospodarstvo, porezi, zdravstveno osiguranje,
školstvo, pa i vanjska politika koju sve više Amerikanaca počinje
percipirati kako važno područje politike. Temeljna poruka Baracka Obame
u ovim intenzivnim i pomalo kaotičnim danima uoči izbora jest potreba
za obnavljanjem nacionalnog jedinstva.
On tvrdi da je to bitan preduvjet za sve teške poslove koji stoje pred
politikom i pred nacijom. No, i na tom preduvjetu trebat će i te kako
teško raditi. U suludoj utrci po državama koje su ključne za izbore, s
po tri ili četiri velika predizborna skupa na dan, Barack Obama iz dana
u dan pokazuje da raste njegova statura vođe koji može pokrenuti mase i
okupiti ih oko zajedničkog cilja. No, nakon pobjede ne smije izgubiti
zamah, već mora principijelno nastaviti onako kako je i počeo. Bude li
se to dogodilo, Amerika bi opet mogla postati svjetskim liderom, ali na
potpuno nov, drukčiji način.
Naša reporterka u Washingtonu provjerila je kako građani i američki mediji iščekuju predsjedničke izbore te kako se kreira javno mnijenje i stavovi u završnici kampanje za izbore, koji se ocjenjuju povijesnim zbog pojave Baracka Obame