Kubanski predsjednik Fidel Castro nije ovogodišnji Praznik rada
proslavio s milijunima svojih građana kao što je to radio tijekom
posljednjih 40 godina. Njegov brat Raul, koji na dužnosti zamjenjuje
bolesnog predsjednika, pažljivo je tjedan dana prije najavio mogući
Fidelov dolazak na prvosvibanjsku tradicionalnu paradu na Trgu
revolucije u Havani, ali brojni strani novinari i televizijske ekipe
koji su iščekivali 81-godišnjeg komunističkog vođu nisu imali sreću da
ga možda posljednji put uživo slušaju i snime. Poslao je pismo, ne
previše dugačko.
Vodeće američke televizijske postaje, poput ABC-a i NBC-a te CNN-a,
poslale su reportere na Kubu koji svakodnevno izvještavaju kako na
Castrovu otoku zapažaju promjene. Tvrde da su one neizbježne nakon
smrti posljednjeg komunističkog Mohikanca staroga kova na svijetu.
Uočavaju li doista američki novinari promjene na gospodarskim
područjima i u demokraciji te izvještavaju na temelju onoga što čuju i
vide u Havani ili su u službi washingtonskih političkih krugova bliskih
Bijeloj kući i CIA-i koji sebe i građane uvjeravaju kako će uskoro
pasti i posljednji komunistički bastion u svijetu, teško je objektivno
procijeniti. Riječ je, naime, o suprotstavljanju dviju ideologija i
manipuliranju javnošću.
Onoj marketinški i zapadnjački psihološki usavršenoj i s druge strane
komunističkoj, koju nipošto ne treba podcijeniti. Kuba je, naime, trn u
oku svakom američkom predsjedniku otkad je Fidel Castro 1959. godine
“revolucijom” preuzeo vlast, pa tako i aktualni stanar Bijele kuće
vjeruje da su sankcije nametnute toj državi opravdane i valjda bi
jedino svrgavanje starog i bolesnog kumunističkog lidera Bushu moglo
donijeti koji postotak popularnosti u vlastitoj javnosti.
Obavještajci pojačani
Kakvo je zdravstveno stanje Fidela Castra vjerojatno znaju samo njegovi
osobni liječnici i vjerni prijatelj venezuelski predsjednik Hugo
Chavez, ali od srpnja prošle godine, kad je kubanski lider operiran te
se procjenjuje da će bolest brzo uzeti svoj danak, američke su
obavještajne službe pojačale aktivnosti prema Hemingwayevoj omiljenoj
destinaciji. Gospodarstvenici tvrde da će nakon pada komunističkog
sustava Kuba biti pravi eldorado za investicije i strana ulaganja jer
nije samo zanimljiva kao otok smješten na geografski strateškoj
poziciji nego ima i potencijale za koje su zainteresirani poslovni
ljudi.
Turizam je najprofitabilnija kubanska djelatnost i nakon što je Rusija
prekidom hladnog rata i gubitkom statusa komunističke velesile uglavnom
zatvorila slavine iz kojih je neprestano curio novac prema Havani,
strogi komunistički režim popustio je najviše na tom području. Stoga u
Washingtonu vjeruju ili se nadaju da će dolaskom velikog broja stranaca
na Kubu, a nije zanemariv i broj Amerikanaca koji se u tajnosti
odmaraju u Havani, utjecati na svijest izoliranog naroda.
Nedavno je državna tajnica Condoleezza Rice izjavila da “Sjedinjene
Države ohrabruju kubanski narod da poduzme korake kako bi došlo do
pozitivnih promjena u zemlji”. Naglasila je kako je Amerika spremna
pomoći Kubancima ako su odlučili promijeniti državnu politiku. I dok
bolesni Fidel Castro preko kontroliranih medija i brata Raula šalje
narodu poruku da je imperijalistička Bushova politika opasnost i
sotonsko razmišljanje, Kubanci zasad slušaju obje strane i ne pokazuju,
barem ne javno, motiviranost za radikalne promjene.
Neki politički analitičari procjenjuju da tranzicija komunističke
vlasti na Kubi nakon smrti Fidela Castra može s podjednakom
vjerojatnošću završiti mirno kao i građanskim ratom. “Bilo bi bolje da
se Amerika što manje miješa u taj proces jer njihova je politika
demokratskog prosvjetljavanja po svijetu poput slona u staklarnici pala
na ispitu u Iraku.”
Koga slušaju
No, koga to, pitamo se iskreno, Amerikanci slušaju? Oni sve znaju
najbolje, a posebno su uvjereni da baš Kubu mogu spasiti i njezin
“izmučeni” narod izvući iz komunističkih pandži. U Ministarstvu
domovinske sigurnosti pripremljeni su posebni programi pomaganja
egzodusa Kubanaca koji se predviđa nakon smrti “omiljenog vođe”.
Strateška mjesta su na Floridi, gdje će biti organizirana prihvatilišta
pa su u tu svrhu nedavno organizirane i vježbe američke obalne straže,
carinskih službi i policije.
Jasno je da takvim vježbama Amerika šalje jasnu poruku Fidelu Castru
kojega su, prema procjenama Havane, djelatnici CIA-e pokušali dosad
ubiti nevjerojatnih 600 puta. Poruke su to i kubanskom narodu kojega
upravo preko njihove iseljeničke zajednice na Floridi potiču da hrabro
krene u promjene.
Zaboravljaju da je Fidel izgradio komunistički sustav u kojem će za
promjenu mišljenja naroda trebati malo više vremena, što površnim
Amerikancima – koji iste metode primjenjuju na Balkanu, Bliskom istoku
i u Rusiji, pa su uvjereni da su mogu i na Kubi – nikako nije jasno.
Ako su vježbe egzodusa na Floridi sastavni dio specijalnog rata,
vjerojatno će trebati mijenjati taktiku.
Ili, za promjenu, kad već nisu pitali Iračane, ovaj put saslušati
razmišljanja, želje i procjene Kubanaca. Prije nego što u barovima po
Havani u kaubojskim čizmama naruče mohito i zapale cigare najavljujući
demokratsko doba na Kubi! Na američki način!
Informacije o lošem zdravlju Fidela Castra Amerikancima daju nadu da je došlo vrijeme za promjene na Kubi