Što je Jamesa Conaryja prije pet godina natjeralo da iz Hickoryja u Sjevernoj Karolini svoj život potpuno preseli u Hrvatsku, da ostavi i više nego pristojan posao mrežnog administratora u Tenet Healthu, u bolnici, i počne ispočetka?
Možda zvuči kao klišej, ali odgovor je iznimno jednostavan. Sve je bilo zbog žene, zbog ljubavi. Anela, rođena Zagrepčanka, bila je vrlo jasna: ili Hrvatska ili ništa, kaže bračni par Conary čija je veza počela, kako je to već uobičajeno u ova moderna vremena, online, na internetu. Povezao ih je njezin otac, Jamesov prijatelj koji živi i radi u SAD-u, no jednokratno chat upoznavanje pretvorilo se u petomjesečnu danonoćnu konverzaciju.
Prsten u džepu
– Uvijek sam mislio da je ljubav preko chata nemoguća i da se ne događa. No, evo, mi smo upravo tako počeli – kaže James i nastavlja: – Kada sam je konačno odlučio upoznati i doći u Zagreb, nisam to baš olako napravio. Imao sam cijeli plan u glavi i prsten u džepu. Pa što bude...
Ali da skratimo i ne pretvorimo ovo u ljubić, priča se brzo odvila, romansa nastavila. Ubrzo je uslijedilo vjenčanje, a danas, pet godina kasnije, imamo i dvoje djece, Liama (3,5) i Hannu, osmomjesečnu bebu – kaže James. – I još sam tu u Hrvatskoj, dakle, punih pet godina.
I ne planiram se vratiti u SAD, dapače, želio bih da se i moji roditelji presele ovamo. Jer ovdje je život lijep, posebno za one koji imaju pristojne prihode ili, u ovom slučaju, američku penziju – realan je James.
A kada je riječ o prihodima mlade obitelji Conary, ni tu nema razloga za pesimizam. James, koji je diplomirao politologiju na vojnom sveučilištu The Citadel, najtežem vojnom učilištu u SAD-u, gdje je završio zbog bejzbolske stipendije, u Hrvatskoj je počeo raditi kao učitelj engleskog jezika.
Učiteljsku licenciju dobio je još u Americi tako da zapravo u Hrvatskoj nije bio bez posla i vrlo je jednostavno pronašao svoj poziv. A nakon početnog iskustva i zbog niza okolnosti odlučio se i sam okušati u poduzetničkim vodama pa je otvorio svoju školu za strane jezike (Američki centar) u kojoj je okupio isključivo izvorne govornike i učitelje. Ono što nudi svojim polaznicima upravo je iskustvo i znanje izvornih govornika.
– Procijenio sam da tu ima prostora i da mnogi žele popraviti svoj engleski, bilo da je riječ o poslovnim ljudima, liječnicima, studentima. Kako sam vješt u informatici, sam sam osmislio svoje stranice i izradio ih, a sada snimam i videomaterijale za školu.
Ne cijenite zdravstvo
Nudimo fleksibilan program u malim grupama ili individualne tečajeve koji su doista traženi. Danas tehnologija omogućava da budemo fleksibilni, a da se pri tome ne gubi kontinuitet, tako da postoji mogućnost da ljudi budu na satu i ako ne mogu doći fizički – kaže James, ponosan što je uspio oformiti školu.
Kako kaže, bilo je administrativnih i birokratskih peripetija i još ih ima, niza nepotrebnih i dosadnih situacija koje mora prolaziti, no ne želi se žaliti i kukati što, uočio je, prevladava u ovdašnjoj komunikaciji.
Ističe zdravstvo kao nešto što bismo možda trebali cijeniti više jer, kaže, u SAD-u se sve, ali baš sve u zdravstvu naplaćuje. Fascinira ga i dotjeranost ljudi u Zagrebu neovisno o spolu ili krizi. Osim u suprugu, inače marketinšku stručnjakinju koja je trenutačno na porodiljnom, zaljubio se i u hranu.
Tu uopće nemamo što razgovarati, bilo da je riječ o jelima “na žlicu”, kolačima i, naravno, ćevapima, kaže. – Anela obožava kuhati, svoju je strast pretočila u online hobi koji joj ja u tehničkom dijelu pomažem održavati.
A osim recepata, cijeli naš život opisan je što na Anelinu blogu (majkazmajka), što na Instagramu (anelistar). Svi moji hobiji i interesi, poput tetovaža, glazbe, sve je uredno dokumentirano – priča James koji uskoro planira aplicirati za hrvatsko državljanstvo, ali, tvrdi, nije još odličan u hrvatskom jeziku. Prve riječi koje je naučio bile su “što god” i to mu svakodnevno dobro služi.
Dugotrajno ispijanje kava u kafićima i živost u gradskom centru za radnog vremena,, naravno, nije mogao ne uočiti Ipak, uspjeli smo ga uvjeriti da se tu radi o svojevrsnom teambuildingu i razmjeni znanja. No, i dalje ne razumije baš zbog čega se svako ljeto 'treba' ići na more i to dva tjedna u komadu. To mu je, kaže, neobično, jer se deset dana godišnjeg u SAD-u već smatra jako dugim dopustom. Kada se pak, radi o sportu i sustavu koji imamo, smatra da je onaj američki puno bolji i organiziraniji jer se provodi u sklopu školskog sustava i sva su djeca na neki način uključena, dok su ovdje klubovi samostalni i sve ovisi o roditeljima i njihovu vremenu.Sve u svemu ako je suditi po Jamesovu iskustvu Hrvatska ima svojih mana, no i dobra je zemlja za život pa i za useljenike.
Tko su useljenici u Hrvatsku
Hrvatska ima svoje pluseve i minuse, ali visoka sigurnost na ulicama - e to je nešto što hvale svi američki građani koji su nas posjetili odnosno "to je to", za njih, da mogu šetati posve opušteni i bez straha. Ono što nam se najviše zamjera je sektor usluga, oni imaju sasvim druga poimanja uslužne razine i osoblja, ali utješno da ovdje ne moraju ostavljati izdašne napojnice kao u SAD. Inače, u našo javnosti prošlo neopaženo da dosta američkih građana kupilo kuće u Hrvatskoj i da smo po tome posebni, dakako duž obale. Što se tiče kontinenta, daleko veći nesrazmjer je u broju američkih građana koji žive u Pragu nego u Zagrebu, kad se pogleda relativno, broj domaćih stanovnika. Ali da je tu potencijal, jest, samo traži se puno toga - što mi ne možemo pružiti ni domaćim žiteljima, a kamoli strancima...