Danas si blizu čak i kad si daleko jer moderna tehnologija to omogućuje. Možeš biti i jako daleko iako si blizu jer živimo jedni pokraj drugih, a ne s drugima.
Deset godina našeg obiteljskog života u Sloveniji prošlo je jako brzo. Malo u Ljubljani, većinu vremena na predivnom Bledu. Ili barem na prvi pogled predivnom, kako to često kažem svima koji me pitaju, a takvih više nije mnogo nakon tih deset godina. Priroda je zaista lijepa, a sve drugo, ma sve je nekako slično. Prošle godine na Bledu je zabilježeno milijun noćenja. Na Bledu s okolicom malo je više od 5000 ljudi. Infrastruktura ne podržava takvu prometnu napetost, a ljudi koji žive i rade na Bledu sve je manje.
U zimskim mjesecima dom je malobrojnim domaćim stanovnicima. Ljudi vjeruju da bi im negdje drugdje – u Americi, Engleskoj, Njemačkoj, Irskoj, Kanadi – bilo bolje nego kod kuće, u Hrvatskoj. Trava je uvijek zelenija kod susjeda, a tako je i u Sloveniji. Hrvati se jako vole uspoređivati sa Slovencima, Slovenci imaju sličan odnos s Austrijancima i tako dalje. Zašto se Slovenci ne iseljavaju? Za početak zato što uopće nisu Slovenci. Svaki drugi je Bosanac. A oni su građani drugog reda, šute i rade.
Iseljavaju se mladi visokoobrazovani ljudi kojima nije pružena prilika na pravim mjestima jer su prečesto krive boje. Poznato? Popularno je reći kako su slovenski muškarci manje patrijarhalni od hrvatskih. Tako je i više od polovice djece u Sloveniji rođeno u izvanbračnim zajednicama još prije dvadesetak godina. Rastavljeni su baka i djed, mama i tata, ponovno oženjeni pa žive s djecom – i onom zajedničkom i onom iz prijašnjih veza. Zvuči kao da se svi savršeno slažu, zar ne?
Pogledajte i video: Usporedba Hrvatske i Slovenije
Mora se ipak priznati da su odnosi u znanosti i visokom školstvu zaista bolji u Sloveniji. Mogući su razlozi za to manji broj studenata, veća transparentnost sustava, više novca. Jasno je da je školstvo kvalitetnije kada osnovnoškolci pohađaju školu samo u jednoj smjeni, tu je kabinetska nastava i tome slično. No sve je to moguće upravo zato što je djece manje, umjesto stotinu, u generaciji je 50-ero djece. Majkama i malobrojnim očevima koji se odluče imati četvero i više djece država plaća doprinose sve dok najmlađe dijete ne navrši osam godina.
Toga u Hrvatskoj nema, ali opet, to su samo doprinosi, a čovjek ne živi od zraka, posebno ako je u domaćinstvu najmanje šest članova. Kad smo već kod izdvajanja za djecu, Austrija primjerice izdvaja još više. Ili relativno više. Nama se ti iznosi čine velikima, ali možda nije tako kad čuješ kako trosoban stan, recimo u neboderu u predgrađu Barcelone, mjesečno stoji 900 eura i to bez režija, a tako je bilo i prije deset godina.
Kad stvari gledamo u takvom kontekstu, onih 150 eura po djetetu više i nije tako mnogo. A o cijenama hrane da i ne govorimo. Nisu Slovenci željni vrtlarenja, nema svatko tko može svoj privatni vrt pred kućom zato što vole raditi na zemlji. Jednostavno su jako skupe sve one bio-ekološke-vege namjernice koje svi kupuju, a kod kuće ništa ne jedu i zato su svi tako mršavi.
Dok je Hrvatska stvarala svoju državu, Slovenija je plovila prema Europi. A to vrijeme za Hrvatsku je jednostavno izgubljeno, odnosno treba ga nadoknaditi. I ne zaboraviti što smo točno dobili, a ne samo razmišljati o tome kako smo izgubili neke imaginarne prednosti. I za kraj – zašto ostajem živjeti u Sloveniji? Zato što je tu moja obitelj, ovu zemlju moja djeca zovu svojom domovinom iako im je u Hrvatskoj ljepše. Jer u Hrvatsku dolaze uživati, na odmore, zabavu i druženja. Kao svi pravi Slovenci koji drže do sebe, mi u Hrvatsku dolazimo na more.
VIDEO Evo kolike su plaće u Njemačkoj
Naša politika se ne brine o ljudima,već samo o sebi i gdje će koga uhljebiti.Nažalost ljudi odlaze i odlaziti će sve više,nije ti nikakva propaganda,već istina.A vi što živite u svijetu uhljeba i stranaka vama je sve napad na Hrvatsku,iako nitko ne napada Hrvatsku,već vašu politiku koja je pogubna svih ovoh godina.Ne živi se od ljubavi,već od rada.