U kvartu Norrebro u Kopenhagenu sve je napetije. Danci ovo mjesto nazivaju getom imigranata jer u njemu uglavnom i žive doseljenici iz arapskih zemalja. Posljednji teroristički napadi u skandinavskim zemljama izazvali su bijes Danaca, naročito danskih bikera Hells Angelsa, koji sve češće zalaze u "arapsku četvrt" i obračunavaju se s Arapima. Nije trebalo dugo čekati da i Arapi osnuju svoju bandu, koju su nazvali Crna kobra. Osnovali su je palestinski doseljenici, a u njoj su, osim Arapa, i Bošnjaci, Turci, Afrikanci, Pakistanci...
S jednim od njih razgovarali smo na ulici. Predstavio se kao Ahmad i zabranio fotografiranje.
– Što god da napravimo u ovoj križarskoj državi, dopušteno nam je: pljačka, prodaja droge, prostitucija, trgovina ljudskim organima – energično govori Ahmad, nizak i krupan čovjek duge brade. Sukob, koji je do sada bio isključivo za kontrolu nad kvartovima u Kopenhagenu u kojima se preprodaju droge i ilegalno oružje, sada je prerastao u sukob vjerskog karaktera. Vrlo neobično za tolerantnu Dansku.
Arapi su brojniji
Nakon napada ISIL-a na Kopenhagen, mnogo se Danaca iz revolta pridružilo Hells Angelsima u borbi protiv islamskih bandi. Nadaju se da će tako biti u mogućnosti pridonijeti borbi protiv muslimanskih "osvajača", koji su do sada vladali na tim ulicama. No muslimanske su se bande pokazale mnogo nemilosrdnijima od domaćih, a što je još važnije, ne boje se sudskih posljedica. Osim što su znatno brojnije, svoju moć temelje i na podršci brojnih imigrantskih zajednica koje nisu uključene u kriminal.
No, Hells Angelsima se sada pridružila kriminalna skupina AK81, čime aludiraju na AK47, strojnicu kalašnjikova. AK je ujedno kratica za Atild Klar, što na danskom znači "uvijek spreman". Iako je između tih skupina oduvijek vladao animozitet, danas pomažu Hellsima u borbi protiv muslimanske bande Crna kobra. Nekim ulicama u strogom centru Kopenhagena, nakon što padne noć, obični ljudi uopće ne prolaze jer u sukobima često stradavaju nevini. A policija nemoćno širi ruke.
– Svi smo mi tu Omar El-Hussein. Za Dance je on terorist, a za nas heroj i mučenik. Uvijek ćemo ga tako tretirati. On je napravio herojski čin i neka mu Bog podari raj – govori Ahmed te napominje da je cijeli kvart Norrebro postao muslimanski.
Ovo više nije izdrživo. Ja se u svom gradu osjećam kao stranac
– Mi se ne bojimo. Brojniji smo i jače povezani. Ne plašimo se ni Hellsa ni AK. Šetajući se kvartom Norrebro, stekao sam dojam da sam negdje na Bliskom istoku, a ne u centru Kopenhagena. Arapska muzika treštala je sa svih strana. Na izlozima trgovina samo arapski natpisi. Sresti Danca ovdje je ravno čudu. Jedan od glavnih razloga zašto su imigrantske bande dobile na snazi jest to što su njihovi pripadnici mnogo manje vidljivi policiji nego Hells Angelsi. Stil odijevanja bikera je zamjetljiv: imaju vidljive logotipe, tetovaže i jake su fizičke građe. Gotovo su svi poznati policiji te su pod stalnim promatranjem, zbog čega im je teško svoj teritorij braniti od muslimanskih bandi koje se mnogo slobodnije kreću. Dodatni uteg policiji stvara i strategije EU koje policiji nameću velika ograničenja kad je riječ o imigrantima. Svaka optužba protiv članova muslimanske bande završi protutužbom za rasizam i diskriminaciju. Zbog toga nije iznenađujuće da se policijski službenici više boje muslimanske bande nego bikera. Mnogi policajci, čiji su identiteti poznati imigrantskim bandama, boje se da njihove kuće ne budu spaljene tijekom noći, a obitelj napadnuta. Često se dogodi da se policija povuče iz sukoba i ostavi horde imigranata netaknutima pa one i dalje slobodno uništavaju i demoliraju trgovine i automobile.
Jedno od najjačih oružja imigrantskih bandi jest džihad-mobitel. Zahvaljujući mobitelima, u mogućnosti su okupiti velik broj svojih članova u samo nekoliko minuta, i to brže od policije. Ovu metodu koriste ne samo za kriminalne aktivnosti već i kada se imigranti nađu u prometnim nesrećama ili drugim nevoljama. Svatko tko dođe u sukob s jednim od imigrantskih nasilnika riskira ući u rat s cijelim bratstvom koje je u stanju sve učiniti zbog sitnice. Toliko su bahati i arogantni da se ne ustručavaju prijetiti svjedoku čak i na sudu. Danska policija teško prati džihad-mobitele jer njihovi vlasnici komuniciraju na arapskom, urdu i drugim jezicima.
Uskoro dolaze izbori
Muslimanske bande koje su osnovali palestinski doseljenici u Kopenhagenu sada su se proširile na cijelu zemlju i izuzetno ih je teško staviti pod kontrolu. Danske vlasti procjenjuju da se svake godine više od 700 imigranata u dobi od 18 do 25 godina priključi bandama, kao što su Crna kobra, U Bandidos, Bloodz, International Club. Tih je bandi više od 100.
U mirnom kvartu Norrebrogade razgovarali smo s prolaznicima. Većina jednostavno ne želi govoriti o tim sukobima i samo odmahuju rukom. Dvadesetosmogodišnji Mads ogorčen je na dansku vladu koja ima sve mehanizme da zaustavi krvoločnu imigrantsku bandu. Zašto to ne učini, kaže, samo oni znaju.
– Ovo više nije izdrživo. Ja se u svom gradu osjećam kao stranac. Nisam rasist, ali ovo što rade imigranti prevršilo je svaku mjeru. Prihvatili smo ih i pomažemo im, a na kraju oni postanu naši gospodari, a mi robovi u svojoj zemlji. Ove godine bit će izbori. Glasat ću za svaku stranku koja obeća da će poduzeti konkretne mjere protiv imigranata – ljutito govori Mads.
Slično mišljenje ima i 23-godišnja Karoline.
– Neki sam dan gledala na TV-u sastanak u Bruxellesu na kojem nam naređuju da moramo primiti još imigranata. Njih baš briga jer oni ne hodaju našim ulicama, na kojima vladaju bogovi života i smrti. Svaki dan u Dansku stiže nekoliko stotina sirijskih izbjeglica. Ako se tako nastavi, ubrzo ćemo mi postati manjina, a oni većina. Ja sam Dankinja i volim Dansku, ali iskreno vam kažem da razmišljam o preseljenju u drugu zemlju – ogorčena je Karoline. Danska je nekad bila zemlja snova. Možda je i danas, ali sve više Danaca, poput Karoline, ne misli tako. I žele otići.
Zemljama Europe koje su provodile kolonizacju ostalog dijela svijeta, tiranizirali ih i nemilice pljačkali sada i retroaktivno sve dolazi na naplatu i to me se uopće ne tiče kao ni bilo koga od nas u Hrvatskoj. Ali za nas problem će biti, i to sigurno, kada taj teret pođu prebacivati i nama i u našu zemlju kada nam EK i EU narede da i mi moramo primiti jedan dio tih silnih izbjeglica - nama i na našu štetu - a luk ni jeli ni mirisali. Kako kazati NE EU i EK ? Takvih na vlasti, s mudima među nogama koji bi rekli NE ovima u EU i EK, mi nemamo. I tko će nahebati ? Naravno i opet, kao i uvijek, samo sitnozubi kojima je sve svejedno.