Nije tajna da je život gastarbajtera težak. O tome je na zanimljiv način progovorio korisnik Facebooka Andrej Aky Hudjik, i sam gastarbajter koji radi u Njemačkoj.
"Tradicionalno... Svaki mjesec malo kući... I kad je sve crno-bijelo, reći ćemo da je sivo. Bitka sa samoćom se nastavlja... Kratki odlasci u domovinu, na svega 3-4 dana su neprocjenjivi... Nada, strpljenje, izazov, obitelj... To je samački život gastarbajtera u Njemačkoj", napisao je Andrej Aky Hudjik ispod fotografije povratne karte od Münchena do Zagreba.
"Gotovo svaki dan se zapitam što zapravo radim ovdje... Mislio sam da će dani i mjeseci donijeti odgovore... no donose samo nova pitanja... Moliš Boga da vrijeme brže prolazi, da se navikneš na novi način života, ljude... a onda se dogodi strah jer navika je kao nabujala rijeka, koju ne možeš lako prijeći", napisao je Andrej.
Također je pozvao iseljenike da pomažu jedni drugima jer, kako je napisao, "u iseljeništvu nitko ne smije biti sam". Andrej je u skladu s time pozvao sve koji idu na rad u Njemačku da se za pomoć jave njemu i u grupu na Facebooku Nova budućnost u Njemačkoj.
Cijelu njegovu priču pročitajte ovdje:
Tradicionalno... Svaki mjesec malo kuci... I kad je sve crno -bijelo, reci cemo da je sivo. Bitka sa samocom se...
Posted by Andrej Aky Hudjik on 12. kolovoz 2015
>> Kolega Tomislava Salopeka: Znam da ćeš od gore čuvati svoju dječicu
Ja mogu samo potvrditi ovo ,i nakon 27 godina stranac vani , stranac doma. Ali i to, ako Bog da ima kraj. uskoro (nadam se ne u drnenom sanduku) vracam se kuci , otvorio sam neki posao u Lijepoj nasojj i nadam se jos malo prozivjeti. A razlika izmedu vani i Hrvatske je jaaako velika. Sve sto je vani jednostavno , kod nas je komplicirano, na sta vani imas pravo to i dobijes , kod nas mozda dobijes , ako imas nekoga da pogura,radnika tesko naci , svi hoce na crno....Ali sve to nije problem , jer dosta mi je biti covjek 3. klase.