Oštre kritike koje je Plenkovićeva Vlada dobila od Europske komisije poručivši nam da smo najlošija zemlja po provođenju strukovnih reformi, ponovno su zaoštrile već napete odnose na liniji Banski dvori - Pantovčak. A osim briselske jezikove juhe, dobili smo i gorak desert u vidu dvije tužbe, prvu zato što država nije osigurala odgovarajuću razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša na lokaciji „Crno brdo” u Biljanama Donjim, a drugu jer nije provela neka od zajedničkih europskih pravila u zaštiti zračnog prometa.
EK nam nije obznanila ništa novo, čak je i Vlada priznala da je izvješće više manje očekivano, no reakcije predsjednice i premijera su potpuno suprotne. Plenković se obrušio na vlastite ministre naredivši im da reforme moraju ići brže, iako je javna tajna da se niti jedna odluka ne može donijeti bez njega! Nastavlja nonšalantno gurati pod tepih sve probleme koji mu se nađu na dnevnom redu, ili na brzinu sklepa kozmetičke promjene. Od najvažnijih poput nezasitnog državnog aparata i gušenja poduzetništva silnim nepotrebnim nametima ili lošeg ovršnog zakona pa do vrijednosnih kao ratifikacije Istanbulske konvencije i preporuka Vijeća za suočavanje s nedemokratskim režimima.
S druge strane, predsjednica je počela raditi ono za što su je birači i birali. Ili se apsolutno prepustila određenim savjetnicima koji znaju što se mora učiniti da se (o)trgnemo s europskog začelja, ili je napokon i sama postala svjesna situacije i ključnih problema. Dok Plenković kao štit postavlja ministre, spreman žrtvovati bilo koga za "stabilnost" i održavanja statusa quo, predsjedničinim diskursom prevladava ono što svi HDZ-ovi poslušnici ne mogu niti čuti. Rasterećenje malog i srednjeg poduzetništva, pritisak na prevelik i neefikasan javni sektor, jasno svrstavanje uz blokirane i ovršene suprotno su od svega što Vlada radi.
Istina, predsjednica gasi nezadovoljstvo biračkog tijela ogorčenog zbog susreta s Vučićem i ušla je u kampanju. Ne treba nikoga ni dizati u nebesa jer nas godinama isti ljudi ostavljaju da se koprcamo u postsocijalističkom blatu. Ali treba pohvaliti one među njima koji se to usude reći.
No Plenković i dalje svoje kolo vodi i drži sve konce u rukama, a na predsjedničine kritike odmahuje rukom. Podijelio je Most, preuzeo novonastali Relkovićev "Most 2" u vidu nezavisnih, u isto vrijeme je široke ruke za mini partnere i Pupovca, ali i nemilosrdan za one koju mu se suprotstave. Dobro je da barem predsjednica udara šakom o stol kad je bezidejna stranka kojoj bi iz opozicije to trebao biti zadatak potonula zajedno s europskom socijaldemokracijom...
Napisao sam u kolumni 12. kolovoza 2017.da imamo novog Sanadera u vidu Andreja Plenkovića, no Sanader je uvijek imao nekakvu oporbu kontra sebe. Plenković jedinu oporbu ima u predsjednici i još uvijek nedovoljno jakom Mostu. Onu unutar vlastite stranke vrlo je lako utišati, nije Plenković cicija...
Ona lupa šakom o stol, a kad dođe Vučko manja je od makovog zrna, osramotila je Hrvatsku, a on kao nikad ništa ne prihvaća sa strane a na kraju ga opet natjeraju na to. Treba ih smjeniti obadvoje nisu opravdalii povjerenje građana..