U ponedjeljak ću okončati svoj mandat na funkciji visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU. Dok se pripremam da predam dužnost mome nasljedniku osjećam jednu dozu zadovoljstva jer sam mogao krenuti putem za koji vjerujem da će ovoj zemlji, gledajući na duži rok, donijeti koristi, no, s druge strane, na ovo razdoblje osvrćem se sa žaljenjem što nije bilo moguće ostvariti onoliko pomaka koliko sam se nadao.
Početna točka za daljnje napredovanje Bosne i Hercegovine treba biti utvrđivanje realne situacije na terenu. Neki u Bosni i Hercegovini tvrde da Ured Visokog predstavnika odmah treba zatvoriti. Drugi vjeruju da je postojanje toga Ureda od ogromnog značaja za funkcioniranje postojećeg sustava. U međuvremenu, mnogi u sklopu međunarodne zajednice Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao priču o velikom uspjehu koju bi sada trebalo završiti. A neki su frustrirani zbog vremena potrebnog za provođenje ključnih reformi koje su nužne za osiguranje dugoročnog mira i stabilnosti.
Kad sam preuzeo dužnost u veljači prošle godine rekao sam da namjeravam graditi dijalog s građanima ove zemlje, i to mimo političkog establishmenta, i ostao sam vjeran tome obećanju. Pored profesionalnih političara, tražio sam i mišljenja pisaca, nastavnika, umjetnika, radnika, vjerskih vođa, glazbenika i novinara - ljudi iz svih sfera života - i upravo je taj dijalog sa širokim krugom građana održao moju vjeru u budućnost Bosne i Hercegovine. Upravo je taj široki krug građana faktor koji se treba čuti i kojem se mora omogućiti da pridonese razvoju ove zemlje.
Sretna je okolnost da dijalog nisam ograničio samo na političke sudionike, s obzirom na to da je zbog vremena koje su političari proveli u vođenju predizborne kampanje i formiranju organa vlasti ostalo svega nekoliko mjeseci tijekom kojih je bilo moguće rješavati konkretna pitanja.
Ova zemlja će uspjeti jer pojedinci i grupe pojedinaca na raznorazne načine djeluju u svojim oblastima kako bi se situacija unaprijedila. Često dobre stvari koje ti ljudi naprave ostanu neprimijećene. Oni uglavnom djeluju ispod političkog i medijskog radara. Ipak, u školama i bolnicama, u tvornicama i kazalištima i poslovnim subjektima i domovima širom zemlje, ti ljudi rade kako bi došlo do postupnih pozitivnih promjena.
Na početku svoga mandata rekao sam da rješenja za izazove s kojima se suočava Bosna i Hercegovina neće doći od visokog predstavnika ili međunarodne zajednice, nego iz Bosne i Hercegovine, i ja i dalje vjerujem da je to istina. Međutim, podcijenio sam veličinu iluzije o sposobnosti Bosne i Hercegovine da preuzme odgovornost za vlastitu budućnost.
Do preuzimanja odgovornosti u domaće ruke nije došlo onako kako smo željeli, ali ovaj se proces možda počinje odvijati. Nakon općih izbora na kojima su birači bili glasniji nego ikada ranije, i koji su održani u atmosferi u kojoj je postojao sve veći broj grupa koje su radile pritisak i poduzimale inicijativu u podsjećanju političara na njihove prave obveze, vjerujem da je civilno društvo ovdje danas snažnije nego što je bilo prije dvije godine. Međutim, ono mora i dalje rasti, jer civilno društvo je faktor koji može pozivati političare na odgovornost za njihova djela.
Polako, ali sigurno, javlja se nova ekonomija, zasnovana na inovativnim i konkurentskim idejama, i počinje stvarati nova radna mjesta. Istodobno je došlo do pomaka u unapređenju javnih usluga - obrazovni i zdravstveni radnici, na primjer, počinju primjenjivati međunarodne standarde i tehnike.
Na početku moga mandata rekao sam da ću raditi s ljudima da pomognem Bosni i Hercegovini da krene naprijed. Sada, na kraju moga mandata, vidim područja u kojima su napravljeni pomaci. U gotovo svim slučajevima za te pomake treba zahvaliti odgovornom i konstruktivnom angažmanu građana. Oni koji se angažiraju djelima, a ne retorikom, postižu praktične rezultate. To sam u daleko većem obujmu primijetio na općinskoj razini.
Ovoj zemlji potrebne su konkretne mjere, a ne prazna politička priča. Njoj je potreban konstruktivan dijalog da unaprijedi ekonomske i socijalne standarde, kao i da se bavi suštinskim pitanjima kao što su pomirenje i ustavna reforma, koja treba riješiti. Ako bih imao oproštajnu poruku, ona bi bila sljedeća: pomaci će biti ostvareni jedino onda kada političari prestanu pozirati i u duhu istinskog dijaloga počnu slušati mišljenja drugih.
Iako je moj mandat došao kraju, nadam se da ću nastaviti služiti ovoj zemlji i njezinim građanima na druge načine. Želio bih zahvaliti svima koji su mi pomogli da shvatim kompleksnu stvarnost u Bosni i Hercegovini. Umjesto da iskoristim ovu priliku da se s vama oprostim, htio bih zaključiti s poštovanjem i srdačnim "au revoir".
