Najmlađi član tima premijera Tihomira Oreškovića ministar je pravosuđa Ante Šprlje (36) iz kvote Mosta. Do dolaska na funkciju bio je zamjenik predsjednika Općinskoga suda u Dubrovniku, u Stalnoj službi u Metkoviću. S Božom Petrovim upoznao se prije tri godine kada je bio član gradskog izbornog povjerenstva na lokalnim izborima, a poslije su kontaktirali u vezi sa sređivanjem zemljišnih knjiga u Metkoviću. Kao aktivist za očuvanje bioraznolikosti doline Neretve upoznao se s Nikolom Grmojom. Luka Bebić njegov je daljnji rođak. Bivši bloger, veslač na Maratonu lađa, a poslije i direktor te manifestacije, član školskog odbora u Kuli Norinskoj... dosadašnje su aktivnosti ministra Šprlje iz Matijevića, sela sa stotinjak duša, nekoliko kilometara udaljenog od Metkovića. Razgovarali smo neposredno nakon što su se članovi Vlade bili sastali s ministrom financija Zdravkom Marićem.
Hoće li proračun ministarstva biti smanjen?
Još nismo dobili konkretne proračunske okvire za svako ministarstvo, ali smo upozoreni na smjernice koje moramo poštovati, a svode se na otkrivanje i smanjenje nepotrebnih troškova.
Jeste li već uočili gdje možete rezati?
Naše računovodstvo analizira točke na kojima možemo postići uštede. Imamo rok tjedan dana za dostavu izvješća. To ne znači da pojedini resor neće dobiti više, ali opći je smisao smjernica da se sva ministarstva pripreme na racionalizaciju troškova na svim razinama.
U ključnim smjernicama Mosta za reformu pravosuđa navodite i zaštitu prava dužnika koji živi u nekretnini koja je predmetom ovrhe. Znači li to da se dužnicima više neće moći ovršiti jedina nekretnina?
Svaka nekretnina, ako je jedina u vlasništvu ovršenika, nije nekretnina koja se ne bi mogla ovršiti. Ako netko ima, na primjer, kuću vrijednu 200.000 eura, ne možemo govoriti kako je to nekretnina bez koje on ne može živjeti, jer ima jeftinijih. Neće biti zaštićen svatko tko ima jednu nekretninu. Razvit ćemo koncept u kojemu će se razjasniti što je nužna potreba čovjeka.
Koliko je to stambenoga prostora po članu kućanstva?
Zasad ne bih govorio o površini i vrijednosti jer nije isto imati 60 “kvadrata” na Trgu bana Jelačića i na selu u Dalmatinskoj zagori. Prepustit ćemo radnoj skupini da odredi koliki je prostor dostatan za život čovjeka. Ova će se izmjena odnositi samo na buduće, a ne i na postojeće postupke. Svjesni smo da su ovršenici dovedeni u nezgodnu situaciju jer prije nije postojalo ovakvo rješenje, ali nastojat ćemo da ono što predlažemo bude uvedeno u Ovršni zakon.
Kada se te promjene mogu očekivati?
Nadam se da ćemo ove godine imati nacrt zakonskoga prijedloga. Kriteriji će biti strogi, a poruka zakonskih promjena nije da će se svatko moći izvlačiti od dugova, nego da postoji životni minimum u koji se ne bi trebalo dirati.
Najavili ste ustavne promjene u vezi s nezastarijevanjem ratnoga profiterstva i kriminala u privatizaciji, ali i radi ujedinjavanja Državnoga sudbenog vijeća i Državnoodvjetničkoga vijeća u jedinstveno tijelo koje će odlučivati o imenovanju sudaca?
Glede ratnoga profiterstva i nezastarijevanje kaznenih djela iz procesa privatizacije, mislim kako bismo trebali imati podršku svih političkih opcija jer smo svi svjesni kolika je šteta učinjena državi i stanovništvu zbog takvih procesa u kojima su se pojedinci bogatili. Ako se postigne konsenzus, a mislim da bi trebao jer je to vrednota koja nadilazi sve nas, mogao bi se napraviti kvalitetan prijedlog. Ujedinjavanje dvaju vijeća ovisi o sporazumu svih političkih opcija, ali već osjećam neke disonance u stavovima. Ako poruka bude jasna da se s time ne slažu, nema smisla gubiti vrijeme na takav potez.
Hoćete li se zaustaviti na “samo” dvjema promjenama Ustava?
Prije nego što se krene u izmjene treba dobro analizirati sve njegove dijelove i razmotriti funkcionira li država dobro na ovakav način jer je Ustav temeljni akt države, koji ne bi trebao biti podložan hirovima. Pritom treba odaslati jasnu poruku da nije riječ o politikantstvu, nego o promjenama koje mogu građanima ponuditi dobre korake, da država više nije sredstvo za iscrpljivanje, nego krov koji nas sve štiti da možemo živjeti.
Kakvo ste stanje zatekli u pravosuđu?
Svi znamo u kakvom je ono stanju. Prevelik je broj sporova, sudska je praksa neujednačena, postupci predugo traju... Ipak, bolje je nego proteklih godina i popravlja se svake godine, ali nezadovoljavajućim tempom.
Kako namjeravate riješiti goruće probleme?
Neujednačenost prakse riješit ćemo kroz e-spis na Vrhovnome sudu. Tako će suci već isti dan vidjeti praksu u konkretnim predmetima i imati informaciju o stavu Vrhovnoga suda. Što se tiče smanjenja broja predmeta i ubrzanja sudskih postupaka, jedna od glavnih mjera bit će da se na drugostupanjskim sudovima suci angažiraju prekovremeno. Problematičnima će se uvesti dodatni rad.
Koji je sud najproblematičniji?
Visoki trgovački. U njih je jako zabrinjavajuć porast broja predmeta svake godine. Zabrinjavajući je ne samo zbog dugotrajnosti suđenja nego je detektiran i kao ozbiljan problem za investitore. Ako dugo čekaju drugostupanjsku odluku, obeshrabreni su za ulaganje. Moramo poslati snažnu poruku, a to će biti prije svega rješavanje problema Visokoga trgovačkog suda, da stanemo na kraj dugim sudovanjima.
Dolazite sa suda koji je u reorganizaciji izgubio status općinskoga. Je li se to u praksi pokazalo dobrim?
Općinski sud u Metkoviću prošao je oba procesa reorganizacije – prvo je asimilirao Općinski sud u Vrgorcu i Općinski sud u Pločama, a onda je bio pripojen Općinskome sudu u Dubrovniku pa mi je taj proces vrlo dobro poznat i znam koje pozitivne stvari mogu izaći iz njega.
Ipak, trebat će napraviti korekcije jer su neki građani, umjesto rješenja, dobili problem. Tako, na primjer, ljudi iz Vrgorca radne sporove idu rješavati u 150 kilometara udaljen Dubrovnik. To nije rješenje za nekoga tko je izgubio posao i tko vjerojatno nema novca ni za javni prijevoz. A on između Vrgorca i Dubrovnika i ne postoji.
Znači li to da ćete sudu u Metkoviću vratiti status općinskoga?
O tome se može razgovarati nakon što se analizira uspješnost reforme pravosuđa. To što sam ja iz Metkovića ne znači da ćemo Metkoviću omogućiti da tek tako opet ima općinski sud.
Mogu li se i zatvori spajati kao i sudovi – da se, na primjer, Remetincu pripoje zatvori u Karlovcu i Gospiću pa se tako smanje troškovi jer su zatvori sada popunjeni 80 posto?
Problem su zatvoreni odjeli na kojima je popunjenost zamalo 100 posto.
Neće se graditi planirana kaznionica u Šibeniku s 1300 mjesta, ali možemo planirati kaznionicu s manjim brojem zatvorenika.
Ne bih prihvatio izradu registra izdajnika. To se protivi Zakonu o zaštiti osobnih podataka i općenito ljudskim pravima
Gdje bi ona bila?
Šibenik je zasigurno jedna od lokacija. Ondje bi mogla biti kaznionica za 200 do 300 zatvorenika.
Hoće li biti zapošljavanja u Ministarstvu?
Ne bi trebalo. Dio pravosudnoga sustava, a tu prije svega mislim na pravosudnu policiju, ima radi sigurnosti zatvora određene potrebe. No, bit ćemo oprezni i vidjeti postoji li mogućnost da se rade premještaji i da “rupe” popunjavamo kadrovima koje već imamo. Bude li moguće, ići će se na popunjavanje prirodnog odljeva u omjeru 2:1.
Troje vaših pomoćnika, od ukupno pet, podnijelo je zahtjeve za razrješenje s dužnosti. Tko će ih naslijediti?
Zahvaljujem dosadašnjim pomoćnicima. Još razmatramo kandidate za te pozicije. Vjerujem da ćemo ih imati za 7 do 14 dana.
Kada će bit imenovan vaš zamjenik?
On dolazi iz Domoljubne koalicije i nadam se da će ona predložiti stručnu osobu jer nama trebaju stručni ljudi, a ne ljudi koji bi bili tek tako postavljeni.
Vi ste u Vladu ušli kao pravni stručnjak za područje pravosuđa. Na početku mandata ove Vlade dogodio se slučaj Crnoja, zbog čega je bio angažiran ekspertni pravni tim. Je li vas kao pravnoga stručnjaka itko pitao za mišljenje? Je li vam potpredsjednik Vlade Božo Petrov ponudio da pogledate “papire”?
U Ministarstvu ima puno stručnjaka, ali koliko znam, s njima se nije kontaktiralo. A ni sa mnom. Općenito, mislim da je to bilo više utvrđivanje političke odgovornosti, a ne pravne.
U nekoliko dana ministarskoga mandata Mijo Crnoja je najavljivao donošenje raznoraznih registara čiji bi nositelj izrade bilo Ministarstvo pravosuđa. Jeste li razgovarali o tome?
Ne. Registar izdajnika nije bio ni definiran, što bi on zapravo značio, koje bi osobe obuhvatio. Nikakvih kontakata s Ministarstvom, bar sa mnom, nije bilo.
Biste li prihvatili izradu registra izdajnika?
Ne. To se protivi Zakonu o zaštiti osobnih podataka i općenito ljudskim pravima koja su općeprihvaćena na europskoj i svjetskoj razini.
U svojoj ste biografiji naveli da, osim engleskog i njemačkoga, dobro govorite i srpski jezik.
Pitali su me ljudi je li mi to tko “napakirao”. Nije. Ja sam to rekao. Kada se javljate na međunarodne projekte, a ja sam sudjelovao na puno njih, u životopisu navodite i jezik zemlje s područja bivše Jugoslavije s kojom surađujete. Osobito ako znate ćirilicu. Sudjelovao sam u nekoliko projekata koji su bili prekograničnoga karaktera i od mene se zahtijevalo da napišem govorim li srpski jezik i služim li se ćiriličnim pismom. I to u mome životopisu stoji.
Ali je sada sa stranice Ministarstva vaše znanje srpskoga jezika ipak maknuto.
Nisam gledao. Ne treba zamjeriti – možda je to netko ocijenio kao nepopularan potez iako nije riječ o političkoj formi ni o glumi kako znate jezik više ili manje. Moramo biti svjesni da mlađe generacije danas više ne znaju ćirilicu. A ja mislim da me ipak obogaćuje to što je znam.
Slažete li se onda s prijedlogom rektora Borasa da se učenje ćirilice vrati u škole?
Ne bih ulazio u sustav obrazovanja.
Ali imate stav o tome.
Nema razloga za nametanje učenja jezika i pisama. Svatko za sebe odlučuje hoće li ili ne dodatno učiti.
Dolazite iz malog mjesta. Kako ste se priviknuli na Zagreb?
I prije sam nakratko živio u Zagrebu, za studija bio sam u Splitu, putovao po Europi pa mi nije bio problem naviknuti se na novu sredinu. Cijeli mi je život nekakvo gibanje. Naravno, prednost male sredine jest što imate određeni mir, ali ga ja nisam imao jer sam se bavio raznim aktivnostima.
Jesu li Matijevići bili ponosni što je njihov Ante postao ministar?
Jesu. Primio sam puno čestitaka. Dobri su to ljudi, živimo u skladu.
>> Ante Šprlje: Promjene Ustava moguće već do kraja godine
>> 'Prijavit ćemo se za Guinnessovu knjigu rekorda. Nitko nema toliko ministara po stanovniku'
Važno je da je navedeno da je sa sela, čime ga se vjerojatno odmah kvalificira kao nesposobnog. Da je iz grada, a pogotovo iz Zagreba bio bi tri puta sposobniji. Onaj je jučer u Nu2 Paneniću stalno predbacivao da je bačen u politiku i na ministarsko mjesto, kao da su Vrdoljak, Maras i još neki rođeni kao ministri. Ali ovaj dolazi sa mjesta male seoske općine i po Stankoviću nema nikakvih sposobnosti. Što će biti ako "seljaci" uspiju?