Jesen je propala, no s novim pripremama vratio se i Anton Maglica. Problem sa željezom je riješen, odradio je cijele pripreme, a sa dva gola Cibaliji u Vinkovcima potvrdio je da su bili u pravu oni koji su ga pod svaku cijenu željeli dovesti na Poljud. Moglo bi se reći da se Maglica probudio. Kad je on u pitanju, to može imati i drugi smisao, jer on je prava spavalica.
– Ako nemam obaveza ili me netko neplanirano ne probudi, rijetko ustajem prije 11 sati – kaže napadač Hajduka i, da ne bi bilo zabune, dodaje:
– Poštujem klupska pravila i na vrijeme sam u postelji, uvijek prije ponoći. No, volim spavati i bez problema mogu odvaliti 12 sati u komadu.
Na stranu spavanje, no ono čemu se navijači Hajduka raduju je to da se Maglica “probudio” ondje gdje se to od njega najviše očekuje, na terenu.
– Nadam se da su dva gola u Vinkovcima naznaka novog, za mene puno boljeg početka.
Jedem crveno meso i jetrica
Razlog jesenskog posta je bizaran – anemija, manjak željeza u krvi.
– Nikad prije nisam imao sličnih problema, a sto puta vadio sam krv. Valjda je to rezultat promjene sredine, klime, prehrane i povećanih napora, jer smo zaista naporno radili. Puknuo mi je mišić, osjećao sam se slabo i nakon vađenja krvi saznao sam da je u pitanju niska razina željeza – otkriva Maglica, koji je nakon promjene prehrane i uzimanja tableta ponono zdrav i spreman za najveće napore.
– Hajdukov liječnik dr. Fabijan Čukelj dao mi je nekoliko savjeta. Sada jedem više crvenog mesa i jetrica... Pio sam kratko i tablete i sada je sve opet u redu, razina željeza se normalizirala i osjećam se odlično.
Najteže mu je bilo na tribinama.
– Doveden sam da igram i zabijam, a vrijeme sam provodio u teretani i na tribinama. Tko se ne bi loše osjećao! – kaže Hajdukov Ironman, koji je nakon Krstičevićevih priprema spreman i za veće napore od 90 minuta utakmice.
– U Hajduku se radi doista žestoko, puno jače nego što sam se navikao u Osijeku. To se i vidjelo u prva tri kola, u kojima smo letjeli terenom. Pobijedili smo u Koprivnici i u Vinkovcima, jedino ostaje žal za onim porazom od Dinama na Poljudu. Pogotovu što nismo bili lošiji od njega.
Iako je do kraja lige još 11 kola, teško je vjerovati da će Dinamo pružiti priliku Hajduku da ga ugrozi. Splićanima ostaje borba za kup i izlazak na europsku scenu, čime bi spasili sezonu.
– Uvjeren sam da možemo osvojiti kup. To bi bio uspjeh za našu mladu momčad jer na početku sezone nitko od nas nije ništa očekivao, osvajanje kupa i Europa bili bi nagrada za naporan rad i sve što prolazimo u teškim uvjetima. Bilo bi to sjajno za samopouzdanje, ali i da se zahvalimo vjernim navijačima.
Iako vjeruje u osvajanje kupa, Maglica nije želio govoriti o potencijalnom protivniku u finalu.
– Cibalia se čini kao lakši izbor, no i s Lokomotivom imamo neke neporavnane račune. No, treba proći Slaven.
Maglica je u Hajduk doveden kao klasični napadač, no rijetko je igrao u toj ulozi, više je bio na boku, a u posljednje vrijeme opet igra u napadu, u paru s Ivanom Vukovićem.
– Razgovarao sam s trenerom, rekao sam što me muči, da moram igrati u napadu ako želi golove... Jesen je bila loša, dao sam samo dva gola i sad se želim vratiti. Želim zabiti barem 10 golova do kraja sezone.
Posljednji robusni napadač koji je u dresu Hajduka snagom razgrtao protivničke obrane i redovito zabijao bio je Nikola Kalinić.
– Čast mi je da me uspoređuju s Kalinićem, nadam se da ću i ja krenuti njegovim stopama. Zato sam i došao u Hajduk. Samo da me zaobiđu ozljede, vjerujem da mogu ostaviti dublji trag u Hajduku, poput Kalinića.
Bit će to zahtjevan zadatak, Kalinić je najskuplji transferirani igrač u povijesti Hajduka, Blackburn ga je platio čak 7 milijuna eura. Danas igra za Dnipro i član je hrvatske reprezentacije, o kojoj sanja i Maglica.
– A tko ne sanja da igra za reprezentaciju svoje zemlje? Pogotovu na velikoj utakmici kao što je sljedeća, protiv Srbije. Svjestan sam da je za mene još prerano, no valjda će biti velikih utakmica i kad na mene dođe red. Živim za taj dan.
Iako mu se sviđa način na koji igra nekoliko vrhunskih napadača, prije svih Lisandro Lopez, Maglica nema idola. U stvari ima...
– Tata mi je bio jedini uzor. On je također igrao u napadu i susjedi su mi govorili ako budem upola dobar kao on i ako zabijem upola golova koliko je on zabio, da ću biti odličan napadač. Tata Marko igrao je za Jedinstvo iz Brčkog, bio je napadač i specijalnost su mu bili golovi glavom.
Anton je jako vezan uz obitelj koja živi u Bijeloj, u Bosanskoj Posavini. Valjda je tome razlog što je već sa 14 godina iz rodnog doma otišao u Osijek, kako bi igrao nogomet.
– Otac Marko, majka Dragica, brat Vedran i sestra Matea ostali su kod kuće, ja sam krenuo trbuhom za kruhom. Vjerovao sam da mogu postati nogometaš.
Tata mi je jedini idol
Djetinjstvo ne pamti po dobrome jer njega i obitelj život nije mazio.
– Rođen sam 1991., otac je bio u ratu, mama je s nama djecom morala u Stuttgart, gdje sam živio do pete godine. Pamtim to vrijeme jako dobro iako sam bio mali. Bilo je teško, ali ako u svemu tome ima i nešto dobro, barem sam naučio njemački jezik. Tko zna, možda mi jednom i zatreba, volio bih igrati u Njemačkoj.
A najdraži klub mu je Hajduk.
– Od kad znam za sebe, navijam za Hajduk. I ja i svi u mojoj obitelji, susjedi iz Bijele... Bilo mi je malo neobično kad sam nosio dres Osijeka, no uvijek sam davao sve od sebe.
Iz Bijele je na Antonovu prvu utakmicu u Split, a bilo je to ljetos protiv Skonta, stigao autobus pun navijača. No, Anton nije igrao...
– Bio sam razočaran, kako ne bih bio! Svi ti ljudi prevalili su toliki put zbog mene, a trener me ostavio na klupi... – prisjetio se Anton, koji se požalio Krstičeviću. Baš kao što mu se požalio i nedavno i zatražio od njega da ga s boka premjesti u napad.
– Nisam tip koji će šutjeti. Imam svoj stav i mišljenje i smatram da ga mogu iznijeti treneru. Naravno, argumentirano i s poštovanjem. Nemam s time problema, a nema ni trener. Imamo dobar odnos, mogu mu reći sve što me muči i on će to normalno prihvatiti, neće se naljutiti. Voli da mu se kaže izravno u lice. Bolje da mu kažem, nego da šutim.
Ljetos se dosta pričalo da ga je želio i Dinamo, čak su pojedini mediji špekulirali da ga Davor Šuker usmjerava iz Gradskog vrta u Maksimir.
– Čuo sam za te priče, ali čim se javio Hajduk, to je bila završena priča. Sanjao sam da ću jednoga dana igrati na Poljudu u dresu Hajduka i taj mi se san ostvario. S time se ništa ne može mjeriti.
Hajdukova Ironmana odveli smo na fotografiranje u tvrtku koja se bavi prikupljanjem metalnog otpada. Voditelj posla Ante Žurić izašao nam je ususret i odobrio fotografiranje, a neočekivanom gostu se posebno obradovao Vinko Ćudina.
– Za dva mjeseca ću u mirovinu i baš me obradovao posjet pravog hajdukovca. Maglica igra sa srcem, bit će igračina, a još mi je draži nakon što sam čuo da je odbio Mamićeve milijune – kazao je Vinko, koji je s Grgurom Colićem uputio Antona u tajne zanata, kako brusilicom prepiliti cijev.
Dok su iskre frcale na sve strane, šjor Vinko je dobacio:
– Dobar je mali. Šteta što je bio ozlijeđen, no sa dva gola u Vinkovcima pokazao je da je igrač za Hajduk.
