Doista smo imali sreće kad smo dogovarali intervju s dr. Antonom Stresom, predsjednikom Komisije Iustitia et pax Slovenske biskupske konferencije. Naime, upravo u vrijeme kad smo dogovarali razgovor, mons. Stres preuzima dužnost ljubljanskog nadbiskupa, na koju dolazi s mjesta celjskog biskupa, tj. nadbiskupa koadjutora Mariborske nadbiskupije.
- Nemate na čemu čestitati, bolje je izraziti sućut - rekao je u šali kada smo se susreli u Ljubljani, što je gotovo klasičan odgovor svakoga biskupa kada mu čestitate na imenovanju ili unapređenju, jer preuzimanje nove funkcije redovito znači preuzimanje novih golemih obaveza. Glavna tema razgovora bili su, naravno, hrvatsko-slovenski odnosi, osobito oni između dviju crkava, koji su postali zategnuti nakon izjava jedne i druge komisije Iustitia et pax o otvorenim graničnim pitanjima.
- Zašto ste uopće reagirali na izjavu Iustitie et pax Hrvatske biskupske konferencije?
- Reakcija je bila potrebna jer su naši mediji nas pitali kako mi to komentiramo. Iz naše je izjave jasno da nismo htjeli zaoštravati nego samo objasniti svoje stajalište o graničnom pitanju. Mi dotad nismo dali nijednu izjavu, zato što smo rekli da je naša zadaća da u tome sporu ne pogoršamo dobre odnose dviju crkava. Rekli smo prepustit ćemo to našim stručnjacima i političarima, neka oni pronađu neko rješenje koje će biti dobro, jer imaju odgovornost pred svojim narodom. Mi nemamo ni nekih posebnih znanja da bismo to mogli učiniti. Zadaća naše Crkve jest da to dobrosusjedstvo opstane i dalje, jer smo sestrinske crkve i među dvjema komisijama Iustitia et pax je bilo suradnje. Želimo održati to prijateljstvo i ne ulaziti u velike polemike, koje su se događale između političara i u medijima, gdje su jedni druge optuživali. I sami znate da i u obitelji dođe do sukoba, ali to ne znači da moramo postati neprijatelji. I sve moramo napraviti da ne postanemo neprijatelji, jer to nikada nismo bili. Spor će se jednom riješiti, jer ne može vječno trajati. Na koncu, ako smo 20 godina ovako živjeli, tko kaže ne možemo tako i sljedećih 20 godina! Vrijednije je naše prijateljstvo i suživot, zato crta koju ćemo potegnuti ne smije biti izvor frustracija. Rješenje nikome ne smije biti frustrirajuće, nego da i jedan i drugi narod budu zadovoljni kako je to dobro riješeno.
- Crkva u Hrvatskoj bila je iznenađena vašom izjavom. Jeste li dobili reakcije?
- Nije bilo nikakvih reakcija. Čuo sam se s biskupom Košićem, s kojim sam dobar prijatelj i s kojim sam išao na Kredaricu postaviti spomen-ploču kardinalu Stepincu prije tri godine. Među hrvatskim biskupima imam mnogo osobnih prijatelja.
- Jeste li se čuli s nekima od njih nakon izjave?
- Nazvao me biskup Košić i pozvao u Zagreb, kako bismo dali zajedničku izjavu iz koje bi se vidjelo nema nikakvoga konflikta. Mi smo žalili zbog toga što smo vidjeli da se između nas želi stvoriti konflikt! A konflikta nema, vjerujte. Nisam osjetio da su hrvatski biskupi zbog izjave bili ljuti na nas. Nisam se odazvao na poziv biskupa Košića zato što sam morao na dogovoreno putovanje u Argentinu.
- Hoćete li sada doći u Zagreb?
- Mislim da ću doći u Sisak na ustanovljenje nove biskupije. I to upravo s tom namjerom da pokažem da nismo neprijatelji.
- U izjavi ste zastupali načelo pravednosti, tj. da je ono je iznad legalnosti?!
- To je u najboljoj katoličkoj tradiciji, ali i kao opće načelo: Summum ius, summa iniuria - najveće pravo, najveća nepravda. Ako uvažavamo samo slovo zakona, možemo napraviti veliku pogrešku, jer moramo istodobno poštovati kontekst u kojem se nešto događa. Zakonodavac koji piše zakon ne može uzeti u obzir sve okolnosti i nitko ne jamči da je zakon pravedan.
- Koji je po vašem mišljenju onda ključ rješenja hrvatsko-slovenskog problema?
- Mi u Crkvi ne možemo predložiti konkretno rješenje. To nije naša kompetencija. To je pitanje koje moraju riješiti političari i stručnjaci za to područje u obje države, ali na takav način da ne bude frustracije ni za jednu stranu. Nikako ne bi bilo dobro da i jedna od strana kaže na kraju: "Baš smo ih!" To bi tek opteretilo daljnje dobrosusjedske i prijateljske odnose. Mora biti onako kao što je rekla vaša premijerka - da i jedni i drugi budemo pobjednici.
- Čuo sam od nekih svećenika kako je licemjerno da tražite pravednost za granicu, a kada je Kaptol ostao bez dvorca Mokrice u Sloveniji, koji je izgradila Nadbiskupija zagrebačka, onda nije bilo pravednosti?
- Slažem se s tim stavom, jer je i Katolička crkva u Sloveniji izgubila svoje nekretnine i dobra po istom načelu. Kod nas se Crkvi vraćalo onim pravnim osobama u Crkvi koje su imale tzv. domaće pravo, pa su neke redovničke zajednice, koje su poslije Drugoga svjetskog rata nestale iz Slovenije, ostale bez ičega.
- Vi imate dosta problema u odnosima s državom?
- Ne možemo se mjeriti s Crkvom u Hrvatskoj. Želimo samo to da položaj Crkve u Sloveniji bude sličan kao što je u europskim zemljama. Naš položaj je lošiji nego u većini zemalja srednje Europe. U Sloveniji imamo ostatak staroga poimanja, koji bi se u teoriji zvao - laicizam. To nije laičnost, nego laicizam! Kod nas se stalno govori i inzistira o odvojenosti Crkve od države, kao da toga nema, npr. i u Hrvatskoj i drugim državama. Od države nije odvojena samo Crkva, nego je odvojeno cijelo civilno društvo! Crkvu toliko treba odvojiti od države, kao što je to odvojena kultura, sport, gospodarstvo... U civilnom društvu odvijaju se mnoge aktivnosti, a jedna od njih je i vjerska aktivnost. Kao primjer: imamo operu u koju ne idu svi Slovenci, ali ta opera postoji zbog ljubitelja opere. I to država prepoznaje kao pozitivno i država tome ide ususret. Ide ususret ljudima koji imaju taj interes i tu potrebu, napravi sve da lako dođu do toga. Tako treba ići ususret i vjernicima i njihovoj Crkvi. To je laično, a ne laicistično. Laicistično je kad država kaže da ju nije briga za Crkvu, neka bude ako želi, a vjernici, neka se snađu kako znaju i umiju. Kao da se radi o nekome hobiju, koji nećemo zabranjivati, ali nećemo za njega ništa niti učiniti. To je laicizam koji ima do vjere negativan stav, zato vjeru i Crkvu u najboljem slučaju samo tolerira i ništa više. Naravno, nisu svi u Sloveniji takvi, ali imamo jedan takav moćan smjer, koji na temeljima djedovskog komunizma gaji neprijateljstvo prema Crkvi.
- Vjeronauka nema u školi?
- Žalosna je specifičnost Slovenije da smo uz Francusku (gdje nije tako striktno kao kod nas) i Albaniju zemlja bez ikakve vrste vjeronauka u školi.
- Točno je to što govorite o Crkvi u Hrvatskoj, ali mnogi prigovaraju da je upravo zbog izgradnje materijalnog statusa zapostavila duhovnost.
- To i nama spočitavaju, ali mi smo bili u velikom zaostatku i morali smo mnogo toga nadoknaditi. Ne možete imati nikakvih aktivnosti bez nekih materijalnih osnova. Baš kao što ne možete imati obitelji bez stana, zdravstvene njege bez dispanzera, odgoja i obrazovanja ako nemate prostora... Ne može se sve raditi na osnovi dobre volje, nego su potrebni profesionalci koji rade osam sati i za to dobivaju svoju plaću. Međutim, još uvijek sam pod dojmom posjeta koji smo imali početkom 90-ih njemačkoj biskupiji u Trieru, da vidimo kako je tamo uređeno i riječi tamošnjeg pomoćnog biskupa, koji nam je rekao: "Ne smijete napraviti pogrešku koju smo mi napravili. A ta je pogreška bila da smo mi bili bogati i da smo sve plaćali i tako smo ubili želju za dobrovoljnim radom." Kažu da je naša Crkva bogata, ali mi nismo bogati. Bogati smo onda kada imamo velikodušnih vjernika, koji Crkvu doživljavaju kao svoju. Kad je Crkva financirana s neke druge strane i kad je nastupa kao samostalna financijska ustanova, onda to kod vjernika nije ona "moja Crkva" za koju ću nešto dati ili napraviti.
- U Sloveniji je aktualna redefinicija obitelji, što će omogućiti i homoseksualcima da posvajaju djecu?
- Prekjučer je Vlada dala na javnu raspravu (premda je većina je pokazala da to ne podupire!) obiteljski zakon, koji bi rastegnuo pojam obitelji tako da se više ne zna što je to obitelj. Naprosto sve može biti obitelj, jer je definirana kao zajednica odraslih i djece. Mogu biti istoga spola, različitoga spola... a istospolnim partnerima omogućilo bi se da posvajaju djecu. Za nas, baš kao i za hrvatski narod, to može ugroziti demografiju. Jasno je da je obitelj u krizi, ali ne može se dopustiti da se ona još dublje gurne u krizu. Klasična obitelj nositelj je optimalnih uvjeta da mladi čovjek postane zrela osoba, jer u suprotnom možemo imati generaciju ljudi koji će biti nezreli, neodgovorni i koji neće biti usmjereni kako treba.
- Zbog takvog stava vas etiketiraju kao konzervativca?
- Pa što onda! Nije na nama da ugađamo javnome mnijenju nego da iznosimo svoje stavove. Mi smo danas u situaciji kao što su bili prvi kršćani, koji su bili manjina i bili su misionari.
- Kako bi izgledala vaša božićna poruka kolegama biskupima u Hrvatskoj u kontekstu ovih hrvatsko-slovenskih odnosa?
- U meni Božić, kao u kršćaninu, uvijek budi osjećaj solidarnosti. Kad se sjetimo da je Bog postao čovjekom, jedan od nas i da je došao živjeti naš ljudski život, da je ušao u našu kožu kako bi nam bio blizu, onda možemo razumjeti što je solidarnost. Želim svima, da ponovno doživimo tu Božju blizinu i solidarnost s nama. Bog je Emanuel – Bog s nama. A što se tiče naših odnosa, vjerujem da će slovensko-hrvatsko prijateljstvo preživjeti ove turbulencije. Moramo vjerovati da će na koncu doći do takvoga rješenja na kojega ćemo biti svi ponosni i svi sretni. Nakon toga ćemo se zajedno smijati i reći: "Baš smo bili glupi! Zbog čega smo se svađali?". I takvo rješenje je moguće u ime bratstva, dobrosusjedstva, mira i međusobnoga poštovanja. Božićnu solidarnost, blizinu i mir koje daruje Bog darujmo i jedni drugima.
talibani jedni treba vas blokirat jos 10 godina,dok ne padnete na kolena