Hernán Díaz Karich doputovao je iz daleke Argentine u srce Like kako bi upoznao svoju djedovinu, kraj i ljude iz kojeg potječe njegov djed Joso Karić i baka Jela koji su prije 85 godina napustili rodno ličko selo i trbuhom za kruhom otputovali u Argentinu, u Mendozu.
Mnogi stanovnici Perušića pitali su se tko je onaj čupavi s naočalama koji svaki dan pješači s ruksakom na leđima. Malo-pomalo i saznalo se – on je Argentinac koji je došao naći svoju rodbinu.
Dobio stipendiju
Prije više od godinu dana Hernán je započeo potragu za bliskim rođacima, a kako bi ikoga pronašao, odlučio je naučiti i hrvatski jezik. Još kao dijete želio je hrvatsko-španjolski rječnik, no nigdje ga nije mogao kupiti. Baku i djeda nikada nije upoznao, umrli su sredinom 70-ih, a majka Catalina, rođena u Argentini, do njegova rođenja većinu hrvatskog, koji je naučila od roditelja, zaboravila je.
– Znala je tek pokoju frazu – kaže Hernán, koji je od hrvatskog Ministarstva obrazovanja uspio dobiti stipendiju za učenje hrvatskog. Lani u rujnu prvi je put kročio na hrvatsko tlo, nakon što je davne 1927. iz Hrvatske otišao njegov djed, a dvije godine zatim i baka. Završio je dva semestra tečaja hrvatskog jezika. U laptopu čuva sve djedove dokumente: kartu za brod, vjenčani list, radnu knjižicu. Priča nam da je djed i u Lici i u Argentini bio zemljoradnik. Baka je bila domaćica koja se brinula za njihove četiri kćeri – Anu, jedinu rođenu u Hrvatskoj, Martu, Marix i njegovu majku Catalinu. Pola godine nakon vjenčanja, tada 25-godišnji djed Joso, rođen u selu Kvartama, otišao je u Argentinu. Baka Jela, djevojački Pocrnić, rođena u susjednom selu Bukovcu, tada je bila trudna, a kada je kći Ana malo porasla, krenula je za suprugom. U Liku se nikada nisu vratili. Hernánu su priču o djedu i baki pričale mama i tete. Ni one nikada nisu posjetile Hrvatsku. Hernán je morao. Tražio je dopust na poslu učitelja violine koji ga čeka kada se vrati u rodni Salto.
– Ovdje je priroda čudesna – divi se Hernán ljepotama Like. – Proputovao sam cijelu Europu, ali ovakvo što nigdje nisam vidio – kaže. Mjesecima se raspitujući o svojim korijenima, u Perušiću je naišao na Rožu Pocrnić iz Bukovca, sestričnu njegove bake u drugom koljenu. Njegova prabaka Manda Alivojvodić bila je sestra Rožine majke. Posljednji dan svoga putovanja upoznao je i Rožinu mlađu sestru. Rožin suprug Grgo odveo ga je i do bakine rodne kuće.
Doznao obiteljsko stablo
– Vide se još kameni temelji i bunar – kratko je kazao. Djedovu kuću nije našao, niti ikoga s njegove strane. Od velečasnog u Perušiću doznao je obiteljsko stablo do pradjedova djeda s bakine i do šukundjeda s djedove strane. Svaki dan pješači od Gospića do Perušića i nazad. Još traži...
