Je li uzrok nedavnog pada helikoptera Mi-8 u Vukovaru loše održavanje,
neoriginalni rezervni dijelovi slabe kvalitete, tehnički kvar koji se
nije mogao unaprijed otkriti ili pogreška pilota, ostaje da se vidi.
Povjerenstvo će, prema najavama iz Ministarstva obrane, analizirati
ostatke letjelice, nakon čega će o nalazima obavijestiti javnost.
No, neovisno o nalazima povjerenstva, činjenica je da je ratno
zrakoplovstvo u lošem stanju, kao uostalom i oprema u druge dvije
grane, Kopnenoj vojsci i Ratnoj mornarici, te da će zbog toga ostati
sjena sumnje da je upravo to uzrok pada. O stanju vojne opreme i
naoružanja već se godinama piše, a čak je i MORH u dva godišnja
izvješća o stanju u Oružanim snagama priznao da je stanje
katastrofalno, da je oprema odavno zastarjela i da je, više-manje, za
staro željezo. Tako je bilo i s avijacijom.
U izvješću za 2005. godinu piše da na četiri od 11 školskih aviona tipa
Utva-75 u 2006. istječu resursi, odnosno vijek uporabe. Za školske
avione Pilatus PC-9, koji se koriste i za nadzor obalnog područja i
mora, piše da se održava ispravnost 12-13 aviona od 20 postojećih.
Oprema je zastarjela, piše u izvješću, a borbena tehnika se sporo
obnavlja. No, odjednom, u izvješću za 2006. godinu piše da se u obuci
mladih pilota koristi svih 11 Utvi te da je svih 20 Pilatusa u
operativnoj uporabi.
U godinu dana stanje se drastično promijenilo, ali ne zbog uložena
novca u kupnju novih letjelica ili generalnog remonta onoga za što
mogao obaviti remont, nego je situacija iz loše prešla u vrlo dobru
potezom pera "odgovornih" ljudi u Ministarstvu. Odjednom su u MORH-u
odlučili da činjenica što je Utvama istekao vijek uporabe i nije neka
prepreka da se na njima nastave obučavati mladi piloti.
U obrazloženju koje stoji u izvješću za 2006. kaže se da se Utve
"održavaju po posebnom režimu (na temelju pregleda stanja ispravnosti i
defektacije kvara po biltenima proizvođača)". Za Pilatuse ne piše čak
ni takvo što, jednostavno je količina koja se koristi skočila sa 12-13
na cijelih 20, bez ikakvog objašnjenja. Ministar obrane Berislav
Rončević u tome ne vidi ništa sporno, a na naš upit poručio je samo
neka bolje pročitamo izvješće.
Početkom godine, kada je izvješće predstavljeno saborskim zastupnicima,
inače prilično neinformiranim o vojnim pitanjima (iako se na obrambeni
sustav troši oko 4,5 posto proračunskog novca), postavljeno je pitanje
tko će biti odgovoran ako neki pilot bude ozlijeđen ili pogine u
nesreći na jednoj takvoj, godinu dana prije praktično otpisanoj
letjelici ili nekoj drugoj koja je u jednako lošem stanju na isti
način, potezom pera, proglašena upotrebljivom.
Slično bi se moglo dogoditi i s borbenim avionima MiG-21, za koje u
MORH-u tvrde da ih ima 12 u operativnoj uporabi. O njima u posljednjem
godišnjem izvješću piše da mogu ostati u uporabi do 2010., kada im
istječu međuremontni i životni resursi. Iako su novinari to shvatili
kao potvrdu da bi Hrvatska u 2010. mogla imati nove avione, iz MORH-a
objašnjavaju da "do 2010." zapravo znači do kraja te godine, odnosno do
2011. No, i za taj se rok šuška da bi ga produljili prema načelu "pa
nisu ti MiG-ovi dali sve, ima još koja godina u njima".
S protupožarnim avionima tipa Canadair CL-415, popularnim kanaderima,
priča se posljednjih godina ponavlja iz sezone u sezonu. Ministarstvo
obrane negdje u svibnju ili lipnju objavi kako su za protupožarnu
sezonu spremna sva četiri kanadera, a nekoliko tjedana nakon toga
novinari počnu dobivati anonimne dojave kako i nisu baš sva četiri
kanadera spremna.
Tako se lani, primjerice, tek nakon višekratnih novinarskih upita i
pritisaka doznalo da su u jednom trenutku u jeku ljetne sezone čak dva
kanadera bila izvan stroja, a jedan od njih veći dio godine nije niti
poletio. Nitko ne spori da je održavanje svih tih letjelica skupo, a da
Hrvatska nema novaca, ali u svakom slučaju, ne može se smatrati dobrim
rješenjem ni to da lete letjelice koje bi, prema onome koliko vremena
provode na različitim popravcima, prema svim propisima, odavno trebale
biti na otpadu ili u nekom muzeju.
Posljednjih su godina remontirani helikopteri Mi-8 i transportni avioni
Antonov An-32B. Iako su u MORH-u to predstavljali kao veliki uspjeh,
neslužbeno su se mogli čuti prigovori na te remonte, navodno zbog
ugradnje neoriginalnih rezervnih dijelova loše kvalitete. Jesu li to
podmetanja ljudi koji žele preuzeti Zrakoplovno-tehnički zavod, kako
nam je to nedavno neslužbeno tumačeno iz MORH-a, ili u svemu tome ima
istine, znalo bi se više kad bi Ministarstvo bilo otvorenije
novinarima, odnosno javnosti.
Primjerice, prije tri godine u zrakoplovnoj bazi Divulje također se
srušio jedan Mi-8, no tada, na sreću, nitko nije bio teže ozlijeđen, a
do danas nisu objavljeni rezultati službene istrage. Od nekih se pilota
neslužbeno moglo čuti da je razlog tog pada bio tehnički kvar zbog
lošeg remonta koji je na letjelici napravljen, a iz MORH-a se, opet
neslužbeno, krivnja pokušavala svaliti na pilotkinju. Hoće li i u ovom
posljednjem tragičnom slučaju iz Vukovara biti isto tako, tek će se
vidjeti.
