Uselila se u svoj novi dom prije godinu dana i odmah uvela red. Svima je Babac pokazala da je glavna i da će biti onako kako ona kaže i kako je raspoložena. A raspoloženje joj je promjenjivo, mijenja se nekoliko puta u jednoj sekundi, kaže nam Zagrepčanka Mirela Mahnet.
– Kad hoda po stanu, sve mačke sklanjaju joj se s puta. Glavna je u čoporu, ostale mačke tolerira kad njoj tako paše, ali ih i namlati kad joj idu na živce. Ako slučajno želi na mjesto na kojem leži neka druga mačka, jednostavno je otjera. I prema mojoj kujici Siji u početku se postavljala tako, ali sad se voli stisnuti uz nju jer je grije – priča nam Mirela. Goste na dvije noge totalno ignorira, kao da nisu ni došli u kuću. Nikada do sada nije imala takvu mačku, a mačke su dio njezina života već godinama. Posljednjih godina posvetila se brizi za ulične mačke, a Babac je bila jedna od ‘uličarki’ o kojima se brinula. Njihova priča počela je na hranilištu, pokušajem da je ulovi i odvede na kastraciju. Već tada vidjela je da je to posebna mačka. Doznala je da tu živi već 18 godina i ne prilazi nikome, osim svojoj tadašnjoj hraniteljici.
– Potpuno me je ignorirala, iako sam učestalo dolazila i donosila joj hranu. Sve do tog dana, dobro sam ga zapamtila. Šetala sam se sa Sijom i prolazila hranilištem kad je istrčala pred mene. Počela se maziti, čučnula sam i ona mi je skočila u krilo. Mazila sam je i primijetila da je dosta loše. Vrtjela sam u glavi što napraviti, imala sam puno mačaka u kući, ali sam svejedno već idući dan došla po nju – prisjeća se. I Babac je trebala biti jedna od spašenih mački kojima traži novi dom, iako je već u poodmaklim godinama, nakupila ih je 20. Nije tada ni slutila da će priča biti potpuno drukčija, baš onako kako je Babac zamislila. Ili možda život.
Prošle su Mirela i Babac, od milja zvana i Bobić, u godinu dana puno borbi, onih zdravstvenih – od zatajenja bubrega, mačje side, problema sa zubima do artroze. I sve su zajedno pobijedile. Bilo je dana kad je mislila da je gotovo, ali Babac se nije dala. Pa ipak joj je službeno ime Niamh, a nosi ga prema jednoj od kraljica Zemlje vječne mladosti. Dobila ga je da vječno ostane mlada i živa, a Mirela kaže da ni s jednom mačkom nije tako ‘kliknula’,
– Nisam ni slutila da će to ovako završiti. Svaka mačka koju spasim ostaje kod mene samo dok joj ne nađem dom, jedino tako mogu pomagati i drugima. Babac će ostati zauvijek, jer ona je nešto najdraže na svijetu, moja srodna duša. I po svemu posebna. Recimo, nema zube, a jede samo suhu hranu. Nije ni samozatajna ni neprimjetna, točno zna kako dobiti sve što poželi. Iskreno, tako ludu mačketinu do sada nisam imala. I moram priznati da je jako pametna. Vjerojatno ne bi ni preživjela da nije tako. Sve što ju je snašlo donijela joj je cesta, ali svemu se othrvala. Najviše voli trljati svoju bradu o moju, penjati se po mojim nogama i ramenima. I tjerati ostale mačke jer samo ona mora biti uz mene. Nas dvije smo se prepoznale, ona je moja srodna duša – ističe Mirela. Dodaje i kako davno nije vidjela takvu ratnicu među mačkama. U šali ponekad zna reći da je Bobić preživjela zatajenje bubrega jer je i smrt, kad je došla po nju, uvidjela kakva je ona mačka. Bilo joj je to previše pa je radije odustala.
Mirela Mahnet i dalje se brine za mace koje žive na zagrebačkim ulicama. Pomažu joj u tome i drugi volonteri, no osim hrane najviše novca potroše na liječenje, jer život na ulici nije nimalo ni siguran. Volonterima možete pomoći donacijom hrane i potrepština za njegu ili novčanim donacijama. Pratiti ih možete i na Facebook stranici na kojoj objavljuju što im sve treba i kome su pomogle. A na Facebook stranici Mirela Mahnet pronaći ćete i sve o mačkama koje je spasila s ulice i koje traže domove.
za macke bez zubi ima posebna suha hrana kod veterinara malte ne topi se u ustima kad je zvacu