Dva dječačića što se igraju lovice u hotelskom lobiju još tepaju, ali jasno je da im je hrvatski materinski jezik. Muško društvo za šankom govori hrvatski. U restauraciji, oko 19 sati, od pet zauzetih stolova, za tri su hrvatska društva. U žamoru hrvatskog čuje se i: “Dodaj mi pjat.” I posljednje upute jednog tate ranoranioca šestogodišnjem sinu, prije nego što ga isprati u bijelu školu, dane su na hrvatskom.
Skijaška invazija Hrvata u punom je jeku. Bad Kleinkircheim trenutačno je drugi hrvatski glavni grad. Počelo je protekle subote, završit će za dva dana, a Austrijanci su tih sedam dana odavno proglasili hrvatskim tjednom.
Uglavnom Hrvati
- Martin skija već drugu godinu, ovaj smo put sami došli, supruga je ostala u Zagrebu, s malom bebom - priča tata Neven Tišma.
Uz toliku ljubav prema skijanju, domaćini se ne moraju bojati za goste. Većina od stotinjak tisuća hrvatskih građana koji su trenutačno u raznim europskim skijalištima tradicionalno skija u Austriji. Mnogi na nekom od stotinjak kilometara staza u Bad Kleinkircheimu, razvikanom koruškom skijalištu. Na parkiralištima je devedeset posto automobila hrvatskih registracijskih oznaka, uglavnom zagrebačkih i splitskih, ali stigli su i Riječani, Osječani, Bjelovarčani.... Pred skupljim hotelima parkirani su skuplji automobili, a pred jeftinijim apartmanima ima više automobila srednje klase.
Dodatno uzbuđenje u Badu mnogima stvara činjenica da nedaleko od njih niz padine juri Janica Kostelić. Pripreme za dansšnji spust bile su u punom jeku . Naša snježna kraljica trenira na stazi Franz Klammer. Slikati se s njom san je svoj djeci, ali i mnogim odraslima.
Slikanje s Janicom
- Dolaze roditelji s djecom i iščekuju uz stazu. Klinci skandiraju: Janica, Janica... Ona se katkad zaustavi i slika, dijeli autograme - priča društvo iz Donjeg Miholjca, koje je za skupi hotelski smještaj u Badu (lani su u Nassfeldu, vele, u apartmanima prošli upola jeftnije) moralo malo uštedjeti. Ali htjeli su pravi odmor, bez kuhanja.
- Jeftino nije, ali to mi je jedini odmor u godini, more me ne zanima. Ovdje je, inače, ponajmanje Slavonaca, vidi se da je Slavonija najsiromašnija regija - veli Aleksandar Stamobolija. Hrvati, međutim, ne spadaju u goste koje domaćini smatraju loše stojećima. Sve više ih odsjeda u hotelima, ali ni boravak u apartmanu više ne znači kuhanje. Sarma, koja je desetljećima bila nezaobilazna asocijacija na skijaška putovanja, pomalo iščezava iz putne prtljage. Kao i mnoge druge namirnice u “gepeku”, koje se po istim ili čak nižim cijenama mogu nabaviti u Badu, recimo u Billi, istom dućanu u Zagrebu.
- Hrvati su dobri gosti. Oni koji odsjedaju u apartmanima rjeđe nam dolaze, ali hotelski su gosti kod nas česti - reći će Christian Schneeweiss, vlasnik jedne od najpoznatijih restauracija u Badu.
- Imamo i goste iz Hrvatske koji naručuju samo najskuplja pića. Moj je dojam da su vaši ljudi imućni, da dosta rade, a zanimljivo je da im djeca često mnogo bolje govore strane jezike od njih. I to čak mala djeca, koja nerijetko naručuju u restauraciji jer roditelji ne znaju. Očito imate dobre škole, bolje nego mi u Austriji - veli C. Schneeweiss.
Dobri potrošači
Naši se ljudi i te kako uklapaju u prosjek dnevne potošnje stranaca u Austriji od 173 eura. Imali ili nemali, bili zaljubljenici u skijanje ili šminkeri, Hrvati kada već dođu na skijanje, neće škrtariti. I dalje su bolji potrošači nego skijaši.
Iznimaka, dakako, ima, ali goste iz Hrvatske još uvijek prati glas da se na skijalištu vole pokazati. Zagrepčani će reći da su to Splićani. Oni, a sve ih je više, to opovrgavaju. Gospođa Matilda iz Splita, koju u Badu već prepoznaju kao odličnu skijašicu, i sama će reći: “Ha da, velika je to moda kod nas u Splitu, svi bi tili bit skijaši, a kad ih dovedeš na vrh, padaju u nesvijest od straha.”
U Bad Kleinkircheimu i idućih će se godina sretati ponajviše obitelji - recimo da je među njima trenutačno i pjevačica Ivana Plechinger sa svojima. Noćne zabave uz kuhano vino ne manjka ni u toplim drvenim kolibama, tzv. huttama. U apartmanskom naselju gdje su odsjeli gosti Atlas-Airtoursa svake se večeri s razglasa ore hitovi Novih fosila, Colonije..., koje izvodi sastav iz Hrvatske.
Pozdrav muževima
Jedan četverokrevetni apartman u naselju Unterkirchleiten napunile su same žene; baka, kći i dvije unuke. “Netko mora zarađivati da sve to plati”, objašnjava u šali gospođa Nina. - Ovdje je sve super, osim što otkrijete da vam treba više novca nego što ste planirali. Unajmljivanje opreme dvostruko je skuplje nego u Zagrebu, a u agenciji vas ne upozore da za boravišnu taksu morate dati 75 eura, da se plaća i energetska naknada, itd. U tri smo dana potrošile planirani iznos za cijeli tjedan. Skupe su i skijaške karte. Četiri osobe ne mogu proći bez 14.000-15.000 kuna - kaže Nina, koja se sprijateljila sa još jednom gospođom što je na skijanju bez supruga. U svoje i njeno ime, muževima u Zagrebu - šalje pozdrave.
Kupuju se samo kape i rukavice
Hrvati u Badu uglavnom kupuju sitnice u prodavaonicama sportske opreme. Većina dolazi potpuno opremljena, ali nova, toplija kapa ili šal, skijaške naočale... izazov su kojem mnogi ne odole. Odjeća i oprema za skijanje ili barem boravak na snijegu i čini glavninu ponude ovdašnjih prodavaonica. Sniženja su počela pa se tako sada skije koje su donedavno stajale šesto ili osamsto eura mogu dobiti za upola manje novca. Pancerice stoje 349 eura. Za naočale za snijeg treba najmanje pedesetak eura, a štosne šarene kape s ušima ili umjetnom kosom, koje mnogi uzimaju kao uspomenu na skijanje, u boljim prodavaonicama stoje četrdesetak i više eura.
