Vjerojatno nismo mislili da ćemo na kraju turističkog osvještenja zvanog sunce i more koje je upravo aktualno u Hrvatskoj ipak brzo shvatiti i okrenuti ploču. Početi više nuditi netaknutu prirodu i posjećivati još neotkrivenu Hrvatsku. I konačno se okrenuti kontinentalnom turizmu te cikloturizmu – trenutačno jedinoj grani u europskom turizmu koja ima dvoznamenkasti rast – koji može nositi hrvatski turizam gotovo deset mjeseci u godini i pokazati naše ljepote novoj skupini turista na biciklu. Što ih tako privlači?
Možda i doživljaji kojih je puno više nego na naplatnim kućicama, plaži ili na pumpi. Šalu na stranu, riječ je o trendu ciklomobilnosti, u kombinaciji zdravog i aktivnog te pomalo mističnog putovanja, koje može biti kreativno i prvorazredni doživljaj koji se i traži. A mi u Hrvatskoj još možemo ponuditi očuvani krajobraz i stara sela kakva više ne možete vidjeti nigdje u zapadnoj Europi.
Iako je izvanpansionska potrošnja cikloturista puno veća od one običnih turista, barem ih nećemo zeznuti. Kava, naprimjer, u seocetu pokraj Severina na Kupi košta 5 kuna, a čaj 4 kune. Turisti će biti oduševljeni, a novac možda uspiju potrošiti na druge hedonističke sadržaje kojih u Gorskom kotaru ima sve više. Doduše, možda neće moći iskeširati sav novac, pogotovo ne na plaćanje goranskog hlada. Ali će obradovati i sebe i one koje se bore za svakog gosta. Ili će se iznenaditi zaspalim selima gdje gotovo više nikog nema. Pa će ostati iznenađeni pozivom iz vrta ili zaraslog voćnjaka: “Jeste li za rakiju, šumski liker ili sok od goranskih trava?” Naravno, ne da platite, već za dobrodošlicu. A i ulazak u dvorište i malo drukčiji sadržaj putovanja za svakog cikloturista upravo je motiv koji ga tjera da pedalira.
– Pa nas veseli da ste došli do nas – uzvratila mi je mještanka Zorka u zabitom selu Razdrto.
– Oprostite, malo smo u gužvi – pravdala se – radimo pekmez od šumskih jagoda.
I ja žurim, dodajem, planiram se spustiti u kupsku dolinu i još se uspeti i pridružiti grupi cikloturista. Možda i kupite neke od goranskih autohtonih proizvoda. Med ili domaće borovnice od preostalih lokalnih stanovnika koji kao da se prkosno još ne daju otjerati iz Gorskog kotara.
Za selo Plešce vjerojatno nikad niste čuli kao ni ja. Na samoj je granici sa Slovenijom i uz rijeku Kupu. Dok sam se lijeno vukao pedalirajući kroz paklenu dolinu Kupe, razmišljao sam kako bi juha možda bila najbolja da dođem k sebi. Vodeći se onom “vrućem na vruće”.
Malo sam se i precijenio pa mi je postalo teško voziti bajs i po ravnom. Obuzeo me aktivni turizam. I dok se moja obitelj ljuljuška u našem novom riječnom glamping otkriću, ja sam krenuo u osvajanje Risnjaka, Platka i Grobničkih Alpi na biciklu. I to baš u tjednu toplinskog udara. Proći još kojih tisuću metara visinske razlike.
U spomenutom selu Plešce pronašao sam bistro koji mi je sličio na restoran. I naručio juhu. Ni u najluđem snu nisam se nadao da će mi stići na stol ogromna zdjela vruće juhe kakve sam zadnji put vidio na svadbi. Nisam bio kraj stola kad sam poslužen jer bih protestirao da sam naručio samo tanjur.
No, budući da sam na kraju počeo sve više mahati šefljom iz zdjele, a juha je bila baš fina, nisam ni gunđao. Jedna Francuskinja koja je s obitelji bila do mene došla je zaviriti u moju zdjelu, da vidi valjda što je to tako jako dobro u njoj. Shvatio sam da im je bilo žao što nisu i oni naručili juhu. Pogotovo tanjur, a dobiješ zdjelu.
Odmor se oduljio, taman sam došao k sebi i odlučio krenuti biciklom dalje kroz taj surovi Gorski kotar, kad je uslijedio novi šok. Već sam na navikao da je doživljaja na biciklu uvijek pregršt. Ipak, mislio sam da haluciniram kada mi je gospođa u pregači zdjelu juhe, štrudlu od borovnice i litru hladne mineralne s puno leda naplatila 16 kuna. S osmijehom na licu. Iako sam imao sitno, dao sam sto kuna, mislio sam, naime, da krivo i vidim i čujem.
Kada mi je ljubazna vlasnica vratila 84 kune, shvatio sam da možda još ima šanse. I u turizmu, cikloturizmu i u svemu. Na moj komentar da nisu preskupi, nadodala je: – Znate, mi smo tu daleko od svega i pomalo zaboravljeni. No, ne damo se. Nadamo se boljem. Ovog ljeta definitivno je više gostiju, pogotovo biciklista.
Zaglavili na autocesti
A kako smo uopće završili u Gorskom kotaru umjesto na moru? Djeca su djeca, ona bi na more. Krenuli smo prema Jadranu pa, bježeći od zastoja na autocesti kod Bosiljeva, zalutali u dolinu Kupe i umjesto na krcatoj morskoj plaži završili tjedan dana na biciklu. No, nije sve išlo glatko. Nakon kilometarskih kolona na A1, prestrašili smo se tišine na staroj riječkoj cesti. Mislio sam da i tu nešto nije u redu, jer uopće nema auta, nema ničega. Sada je pak prazna cesta postala sumnjiva.
Čak su i nekad kultna mjesta u Zdihovu zatvorena. Nema više ni janjetine, ali ima biciklista i zalutalih namjernika koji su autom krenuli ovuda na godišnji. Čuli smo da je tu kupalište na rijeci Kupi, pa smo opet skrenuli, sada s državne prazne ceste na još manju i prašnjavu. I došli u raj. U selo Klanac. Tako je godišnji odmor počeo kupanjem u bistroj i zelenoj Kupi i na ugodnih riječnih 26 stupnjeva. Uz to, bili smo i odmah zamijećeni. Iako smo kroz Lukovdol prošli vidjevši samo jednu obitelj koja je spremala drva za zimu i roštiljala, preko Facebooka je ubrzo došla poruka da su nas vidjeli, “pa upravo ste prošli pokraj nas”. Evo, i u Gorskom kotaru možeš vidjeti i biti viđen.
Zavirili smo i na drugu stranu Kupe. Na granici su nam rekli da je tu Tine Lindič i da ima kamp, tj. glamping u Radencima ob Kolpi. Danas je jako moderno spavati u malim drvenim kućicama u prirodi pa smo htjeli isprobati i to. Inače, turizam na Kupi nešto je bolje razvijen sa slovenske strane, pogotovo u ponudi dodatnih sadržaja. Dok je smještajnih kapaciteta više s hrvatske strane, ali nedostaju kampovi. Uz daske za kretanje po vodi, tu je nezaobilazan kanuing, a iznad Broda na Kupi i popularan rafting u bržem toku rijeke. U pravilu su kod svakog slapa odlična mjesta za kupanje s lijepim plažama i pješčanim dnom. Naravno, to je i raj za bicikliranje, a električni ili obični bicikli već su standardna ponuda turističkih subjekata s obje strane granice.
Tako je počeo godišnji odmor na biciklu, uz hrpu divljeg hedonizma. Kuće s alpskim krovom, beskrajne šumske ceste... područje divlje romantike. Uspjeli smo i “srušiti Schengen” kada smo svaki čas išli s biciklom malo po jednoj obali malo po drugoj. No, ovdje kao i kod kupanja ili aktivnosti na vodi vrijedi pravilo da se uvijek moraš vratiti odakle si došao. Čak ako si i prešao graničnu crtu.
Pri većim izletima i namjeri daljeg putovanja koriste se, naravno, granični prijelazi. Na onom u selu Blaževci su nas već znali, pa za koji dan nisu više pitali za dokumente. Već – a kamo danas idete? Bili smo s djecom, pa smo krenuli s laganom i obiteljskom stazom uzvodno desnom obalom prema selima Kavrani i Goršeti, što se pokazalo kao sjajan odabir. Kao i idući dan kada smo električnim biciklima krenuli prema Brodu Moravicama te obišli Orlove stijene i Kavranovu stijenu. Odličan makadam i šumski put, no treba računati na teže uspone. Ali, krene li se e-biciklom na cjelodnevni izlet, na taj put mogu se uputiti svi željni šumske avanture. Radnim danom uvijek ima šumskih radnika, a vikendom i ljeti posjetitelja ili vikendaša, tako da se uvijek možete raspitati o smjeru. Iako mnoga sela izgledaju kao da su prazna, netko od mještana uvijek je tu negdje. Ako nema označenih biciklističkih ruta, za orijentaciju se često koristi i druga prometna signalizacija, pa i planinarska. Mnogo pomažu i nazivi mjesta i putokazi. A tu su i brojni gadgeti koje svi već posjedujemo.
Dok u Dubrovniku pozivaju turističke vodiče da se bolje organiziraju, u Gorskom kotaru nema te brige – tu je jedna i jedina Jelena Holenko. Još se prošle godine pod sloganom Lynx and fox javila kao licencirani vodič kroz Gorski kotar. Nitko nije trznuo, bar ne odmah. Pa smo je u šali prozvali vodičem bez grupe. Danas, samo godinu poslije, traže je na sve strane da vas odvede do skrivenih mjesta kojih je u Gorskom kotaru u izobilju. No, treba ih znati naći i do njih doći. Kako god, pješice, biciklom ili autom. Priznaje da joj je najdraže goste voditi biciklom, doduše električnim, svidjelo se to nekima ili ne. No u brdskim dijelovima ruta uvijek ste sigurni da ćete se vratiti na polazište.
Kada ste u dolini Kupe blizu Broda na Kupi, lagan je prilaz Vražjem prolazu i Zelenom viru na području Skrada. Svakako je najzanimljivije bilo voziti se uzvodno vrlo hladnom rijekom Kupicom. Puno mostića i singlića, zatim uz potok Curak. Vrlo je atraktivan uz stoljetne borove i stijene dolazak do samog Zelenog vira i tamošnjeg planinarskog doma. Kako nam je rekla direktorica ureda Ivana Briški Đorđević, ugostiteljski objekt u ljetnoj sezoni stalno je otvoren, a moguć je i smještaj. Zeleni vir najatraktivnije je ovdašnje mjesto. Ali i odlična polazna točka za izlete u okolicu. Vrlo je zanimljiv i Skradski vrh do kojeg se može i biciklom, a pogledi na Skrad, Gorski kotar i Sloveniju su fascinantni.
Ovaj kraj inače je poznat i po obilju malina koje ovdje rastu. Najviše me je obradovala najava umrežavanja cikloturističke ponude. Kako nam je rekla direktorica Briški Đorđević, već ove godine električni i obični bicikli moći će se, na primjer, unajmiti u Skradu i na Zelenom viru.
Cilj je da posebne izgrađene stanice i bicikli budu dostupni non-stop. I također da se mogu uzeti, na primjer, u Delnicama, Brodu na Kupi, a vratiti u Ravnoj Gori ili u NP-u Risnjak. Već prema želji ili mogućnostima izletnika.
Jedinstven krajolik
Posjet Gorskom kotaru uvijek je novi izazov. Selo Crni Lug najbolje je polazišno mjesto za obilazak Risnjaka. Odavde se može na prekrasan planinarski i biciklistički izlet do izvora Kupe. Biciklom do sela Razloge, a dalje pješke. Ako ste u dolini Kupe pedalirate do sela Hrvatsko.
Sjedište Nacionalnog parka Risnjak te pansion i restoran su obližnjem mjestu Bela Vodica. Tu je i adrenalinski park za najmlađe s prirodnim zaprekama. Vrlo dobri brdski električni bicikli za obilazak parka mogu se unajmiti na info-punktu. Tu se mogu kupiti i brojni goranski proizvodi. Iako sama staza Leska nije duga, tek oko pet kilometara, zadivit će vas svojom raznolikošću. Ako još ako zavirite bajkom u neke od pašnjaka ili obiđete osmatračnice, putovanje po šumskom kraljevstvu Risnjaka će potrajati. Samo da promatrate leptire ili prirodu općenito, vrijeme će brzo proći. Risnjak je ljepotica koja se pamti.
U pansionu NP Risnjak samo su se nasmijali kada sam (u šali op.a.) zatražio kroasan. I dodali: “Toga vam ovdje nema. Ali možete dobiti odličnu štrudlu od šumskog voća koje sami ovdje beremo. I to s bijelim prahom šape od medvjeda. Ili odrezak od divljači u umaku od šumskog voća.” Vožnja do Crnog Luga i obilazak mjesta vrlo je interesantna. To je jedno od najviših mjesta te obiluje lijepim planinskim zdanjima, onim starim, ali i urbanim.
Posjetio sam jedno takvo imanje na zelenom proplanku. Kuće za odmor Runolist, wellness, hidromasažni bazen te bicikli dio su ponude. Kuće mogu primiti komotno čak sedam osoba, no idealne su za obitelji. Ovdje vole boraviti svi, pa i udvoje. Risnjak je odavde kao na dlanu. Uživanja neće faliti. Ljeta su ovdje svježa, o žutim jesenima i čarobnoj zimi možemo samo maštati. Uz domaću šljivovicu razgovaramo o mogućnostima razvoja goranskog turizma. Voziti se na dva kotača uz tirkizna jezera i kroz šumska bespuća zaista je prvorazredni biciklistički doživljaj.
Čarobnjaci na biciklu. Mogli bismo i tako nazvati stotinjak cikloturista koji su tri dana pedalirali bespućima Gorskog kotara. Stepski bike turizam, ima i toga u Hrvatskoj. Ili drugu skupinu cikloturista, brdskih i off road. Prije svega spremnije rekreativce. One koji mogu i znaju. Treba tu vještine i možda koju godinu redovnog pedaliranja. Na biciklu upoznati Hrvatsku – to je privilegij i poseban dar cikloturizma, koji u Hrvatskoj ima goleme mogućnosti. Upravo razvedenost, ne samo obale već i kontinenta, daje tu moć i snagu. Neki put je i potrebna da uspijete u svom uspjehu i naumu.
Mene je potakla baš takva – hrvatska cikloturistička – da pobijedim samog sebe. Imam dojam da zbog nje, baš takve neustrašive, uspijem doći na cilj i proći najviše vrhove ako treba. Samo da dođem na mjesta koja sam gledao iz aviona ili krajičkom oka s autoceste A1 ili A3. Ne bih li ih doživio onako kako to još nitko nije na dva kotača. Pa tko ne bi, na primjer, htio doći na Grobničke Alpe na biciklu. Ako ima imalo volje za otkrivanje nečeg novog, još nedoživljenog. Ne mogu se naše Alpe opisati samo tako. Smještene su uz najsurovijem dijelu Gorskog kotara. Na biciklističkoj ruti prema moru sve je oko vas, Risnjak, Snježnik i čak šesnaest vrhova iznad tisuću metara.
Od Platka pa do Grobničkog polja ima oko 25 kilometara po hrptovima, jamama, vrtačama, usjecima i raznim vrstama šumskih i planinarskih putova. Da se stazu može proći biciklima, doslovno su izmislili biciklisti s Grobnika. Dijelom i prilagodili i uredili. Ne vozi se baš stalno, mora se neki put i sići s bicikla. No to i jedva dočekaš, ne samo zbog umora. Iako nije ni lako držati volan bicikla stalno u takvim uvjetima tzv. single tracka ili kada ti biraš kuda zapravo voziš.
Staza je često zapravo sve kuda ideš. U stepskom i najluđem dijelu Alpi tako i jest. Kada staneš, zbog pogleda za koji ni znaš kamo bi okom išao prije i što fotografirao, odmor je sve što vidiš oko sebe. Nakon deset kilometara od Platka i sat vremena štrikanja na biciklu, stigli smo u srce Grobničkih Alpi. Kad ih vidite, jasno vam je zašto ih tako zovu. Svaki dio spleta tih planina i vrhova izgleda drukčije. Slovenci Pia Peršić i Andrej Martinčič se samo smješkaju – prošli su Hrvatsku i pješke i na biciklu, a ovo još nisu vidjeli – nadomak mora stepske livade, kanjoni, krški vrhovi isprepleteni bijelim kamenom. Šume i grebeni, u daljini Učka i Tuhobić, Krk i otoci, cijeli sjeverni Jadran je na dlanu. Tu se čini i nebo diže da mu bude ljepše.
Jedinstven i prepoznatljiv krajolik Grobnika nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Stoga biciklistička vožnja od Platka preko Grobničkih Alpi do Grobničkog polja nudi prekrasne pejzaže sa spektakularnim pogledima na cijeli Kvarner. No, nikako se u tu avanturu ne upuštajte sami.
Biciklistička staza nije označena pa je mogućnosti za pogrešna skretanja na ruti mnogo. Svakako je preporuka da organizaciju doživljaja Grobničkih Alpi prepustite nekoj od lokalnih turističkih agencija ili licenciranih biciklističkih vodiča koji će vam organizirati transfer i stručno vođenje, savjetuje Mirela Srkoč Šenkinc iz agencije Promotiv Travel koja se bavi organizacijom biciklističkih izleta
