Kad sam prvi put, kao prvi hrvatski predstavnik, prije deset godina
pozvan u Bruxelles na Concours Mondial, danas najveće svjetsko
ocjenjivanje vina, put Hrvatske u EU još je bio zarastao,
neprohodan puteljak. Danas je to već magistrala. Tada su me ocjenjivači
iz cijeloga svijeta i kolege novinari najčešće zatjecali
pitanjem – ima li Hrvatska uopće vina i vinograda?!
Danas, točnije prije nekoliko dana, na tom je ocjenjivanju sudjelovao i
prvi hrvatski vinar (i enolog) Vlado Krauthaker iz Kutjeva. Koje li
slučajnosti, njegov je merlot 2002. bio prvo hrvatsko vino koje je na
tom prestižnom natjecanju osvojilo (srebrnu) medalju! Kolega Suhadolnik
i ja smjesta smo mu iz Bruxellesa javili tu veliku vijest.
Kutjevo na sceni
U međuvremenu smo osvojili – prije svega Kutjevački podrum,
koji je hrabro zakoračio na svjetsku pozornicu –
još ponešto, pa i zlatnih medalja, ove godine za
traminac izborne berbe. A broj uzoraka od prvobitnih 800-injak narastao
je do ovogodišnjih rekordnih 5735 iz 47 zemalja. Zanimljivo
je da su to najveće svjetsko natjecanje počeli Belgijci, velemajstori
piva koji vinograda imaju tek simbolično. Ustanovio ga je Louis Havaux,
a posljednjih ga godina vodi sin Baudouin, glavni direktor,
prenijevši priredbu i u Južnu Ameriku. U Europi se sele, pa
ih je tako ove godine ugostio nizozemski Maastricht.
A što se u međuvremenu događalo s vinima?
Goleme su promjene, odgovara mi slovački profesor dr. Fedor Malik, koji
je otpočetka ocjenjivač na Concoursu. Usto, vrstan je poznavatelj i
hrvatskih vina, čest je sudionik hrvatskih i slovenskih žirija, a i
Vinoforum je svojedobno doveo k nama, na Krk. Prije 10 godina bile su
dominantne klasične regije kao što su Bordeaux i Rioja,
Toskana – Bordožani i Burgundijci su mislili da nemaju
konkurencije.
Nove vinske sile
No na globalnom tržištu pojavile su se vinske sile Novoga
svijeta, primjerice Čile, Novi Zeland, uključila se znanost, suvremena
tehnologija i slika vinskog svijeta stubokom se promijenila. Za sve je,
dakako, trebao novac, banke i osiguravajuća društva uočili
su priliku za dobro ulaganje, za ostvarivanje profita, vinogradarstvo i
vinarstvo pokazali su se maksimalo atraktivnima. Je li prigoda
iskorištena i za – kako se neslužbeno često govori
– pranje novca golemih razmjera, Malik mi, zagonetno se
nasmiješivši, nije potvrdio.
Europa je kao odgovor počela ulagati u stare sorte i nove regije, kakve
su Mancha, Apulia, Sicilija... Nova tehnologija upozorila je na nove
dimenzije starih sorti, a velik je i još
neiskorišten potencijal – nema dovoljno novca
– srednje i istočne Europe. Vrijedi to i za Hrvatsku, no zbog
zastarjele tehnologije većinom ne radimo dobra vina, kaže Malik.
A da je konkurencija nesmiljena, uvjerio sam se i u tri dana
kušanja oko 150 vina iz cijeloga svijeta –
urugvajskim tannatima, tempranillima iz Manche, trebbianima iz Abruza
ili kanadskim ledenim vinima udijelio sam ponajviše ocjene.
Čudo s nizozemskog “brda”
To je jedno čudo, to je fantastično! Nevjerojatno, njihov je vinograd u ovo vrijeme znatno više napredovao nego naši u Slavoniji! Ovim iskrenim oduševljenjem naš dvostruki Vinar godine Vlado Krauthaker izrazio je dojmove svog prvog susreta s – nizozemskim vinogradom i vinarima. Možda ćemo se začuditi, ali u nizozemskim “brdima” čak je stotinjak vinograda. Među dva najveća je onaj obitelji Hulst, sa 1,5 hektara posađenih 1987. godine na zemljištu gdje su prije uzgajane jabuke, na samo 100 metara visine, iznad Maastrichta. Uzorno i slikovito imanje Apostelhoeve, odlično njegovani vinogradi, privlačna kušaonica s dobrim vinima razlog su da ih gosti pohode kao na bilo kojoj vinskoj cesti razvijenijih vinskih zemalja. Uzgajaju rizvanac, sivi pinot, rajnski rizling i u nas slabo oznat auxerrois. Gazdarica Julka Hulst ponosno će reći da se baš njihovo vino točilo na večeri nakon povijesnog potpisivanja Europske povelje u Maastrichtu 9. prosinca 1991.
