Proteklih se godina pokazalo kako su za ponovno uspostavljanje i očuvanje fiskalne održivosti udržavama članicama Europske unije potrebne, između ostalog, i velike promjene i napredak u koordinaciji regulacije i nadzora financijskog sektora. Značaj toga je posebno velik i za stabilnost i održivost Ekonomske i monetarne unije (EMU). Ta bi koordinacija trebala pomoći osigurati da financijske institucije budu dovoljno snažne kako bi mogle podnijeti značajne šokove koji bi inače predstavljali teret za državne financije pojedinih članica.
U Europskoj uniji su za superviziju financijskog sustava odgovorne države članice, a s obzirom na visok stupanj integracije, prekogranično poslovanje banaka i drugih financijskih institucija te velik rizik prelijevanja krize preko granica nacionalnih tržišta, neusklađena pravila i različite prakse nadzora mogu imati negativne posljedice. Uviđamo kako je potencijalna šteta koja može nastati zbog slabo reguliranih i nadziranih financijskih sektora još veća kad se sjetimo kolika javna sredstva mogu biti utrošena u spašavanje i sanaciju u slučaju problema. To, pak, izrazito snažno i negativno djeluje na stanje državnih financija, čije je zdravlje i stabilnost jedan od preduvjeta dobrog funkcioniranja monetarne unije. Dakle, poučena iskustvom krize, za EU je u zadnje vrijeme važna tema raspodjela supervizorskih funkcija između nacionalnih i/ili centraliziranih institucija i EU se bavi pitanjem kako osigurati učinkovitu i pravovremenu koordinaciju u kriznim situacijama.
Financijska kriza je otkrila određene slabosti u strukturi supervizije financijskih tržišta u EU. Također je ukazala na veličinu i važnost rizika ugrožavanja financijske stabilnosti na razini ukupnog sustava i potrebu njegova nadzora. Kako bi se poduzelo mjere za očuvanje financijske stabilnosti i time smanjila vjerojatnost skupih sanacija financijskih institucija u budućnosti, napravljena je reorganizacija strukture supervizije. Krajem 2010. je osnovano novo tijelo zaduženo za praćenje rizika koji ugrožavaju cjelokupni financijski sustav EU. Radi se o Europskom odboru za sustavni rizik. To tijelo ocjenjuje rizike i po potrebi izdaje upozorenja državama članicama i nadležnim institucijama u pojedinim državama.
Također je uspostavljen Europski sustav financijskih supervizora koji predstavlja mrežu nacionalnih supervizora kojima koordiniraju tri nova Europska supervizorska tijela. Njihovi su članovi nacionalni supervizori za sektore bankarstva, osiguranja i tržišta kapitala. Zamišljeno je da nadzor pojedinačnih financijskih institucija i dalje ostaje u nadležnosti nacionalnih supervizora, a nova supervizorska tijela na razini EU imaju zadaću izrađivati prijedloge tehničkih standarda supervizije, te bi trebala olakšati razmjenu informacija između nacionalnih supervizora i posredovati u rješavanju sporova između njih te raditi na jačanju nadzora prekograničnih financijskih grupacija.
Bio je to prvi korak ka reformi nadzora financijskog sektora u EU. Drugi i još značajniji za ukupni proces europske integracije predstavljaju napori koje EU poduzima u smjeru izgradnje bankovne unije. Središnji element te nove i iznimno važne inicijative koja se upravo gradi je uspostavljanje Jedinstvenog mehanizma za superviziju banaka. U njemu važnu ulogu ima Europska središnja banka (ESB) koja dobiva supervizorske ovlasti. Pravni temelji jedinstvenog mehanizma za superviziju banaka su tu i ESB bi već krajem iduće godine mogao preuzeti izravni nadzor nad bankama u eurozoni. Jedinstvenom mehanizmu za superviziju mogu dobrovoljno pristupiti i članice EU koje još nisu uvele euro. ESB će nadzor provoditi zajedno s nacionalnim tijelima, a kako ne može operativno pokriti sve banke (u eurozoni ih je oko 6000), nadzirat će velike i sistemski važne banke u članicama Jedinstvenog mehanizma za superviziju.
Još je nekoliko bitnih elemenata buduće bankovne unije. To su izgradnja snažnog i usklađenog sustava osiguranja depozita i dogovor po pitanju zajedničkih pravila za oporavak i rješavanje banaka i investicijskih društava. Osim toga, uz Jedinstveni mehanizam za superviziju, radi se i na uspostavljanju Jedinstvenog mehanizma za rješavanje za bankovnu uniju. Cilj tog mehanizma je osigurati učinkovito upravljanje rješavanjem banaka pokrivenih centraliziranim nadzorom koje se suočavaju s poteškoćama uz minimalne troškove za porezne obveznike.
