Zoran Bauković (37) proglašen je krivim i nepravomoćno je osuđen na maksimalnih 15 godina zatvora za ubojstvo Dragice Bođanac (46) u Iloku sredinom siječnja 1997. kada je Podunavlje bilo okupirano i pod međunarodnom upravom UNTAES-a.
Izjurili iz sudnice
Ubojstvo je počinio kao 21-godišnjak dok je bio pripadnik srpskih paravojnih postrojba, a u bijegu se uz dokumente na svoje ime služio i dokumentima na tri lažna imena. Izručen je Hrvatskoj 13. svibnja 2012. i otad je u pritvoru, a dotad bio je u zatvoru u Austriji zbog raznih kaznenih djela.
Presuda je prošla prilično burno. Bauković i njegova obitelj koja se okupila u sudnici derali su se na suca, novinare i sve ostale koje su smatrali krivima za osuđujuću presudu.
Prvo je Bauković prekinuo suca Teofilovića zapitavši mora li to slušati, a kada ga je sudac upozorio na pristojno ponašanje, malo se smirio. No, njegovi rođaci nastavili su tamo gdje je on stao. Počeli su vikati protiv suda, suca i presude govoreći da je to sramota, a ne sud. Posebno je bila glasna Baukovićeva supruga Slađana Bauković koja je vikala na suca i htjela mu se približiti. Prijetila je i novinarima govoreći “još ćemo se mi vidjeti”. I prije izricanja presude, na hodniku ispred sudnice, glasno je komentirala da nije uvažen nijedan njihov svjedok i novinarima nimalo pristojno prigovarala zbog pisanja o tom slučaju. Nakon minutu-dvije komešanja, rodbina je napustila sudnicu uz dovikivanje i iritantno odgurivanje stolaca u sudnici da bi na kraju zalupila vratima i u hodniku nastavila glasno vrijeđati sud.
Izbacio ga iz sudnice
Kada je sudac nastavio čitati presudu, Bauković je opet rekao da je ne želi slušati pa je sudac Teofilović i njega izbacio, a Bauković mu je izlazeći doviknuo “Smrade jedan!”.
Baukovićeva rodbina, a u sudnici su uz suprugu Slađanu bila i njegova djeca te otac, majka i sestra, živi u Srbiji, u Bačkoj Palanci, s druge strane Dunava nasuprot Iloku. Baukovićev branitelj po službenoj dužnosti Marko Cvrković rekao je da će uložiti žalbu jer drži da nema materijalnih dokaza i očevidaca koji potvrđuju da je to počinio njegov branjenik.
Posao za policiju
– Proglašen je krivim jer je 14. siječnja 1997. u Iloku, oko 19.15 sati, na pješačkoj makadamskoj stazi, s ciljem da je usmrti, Dragicu Bođanac više puta udario po glavi i zadao joj razderotine čela i ozljede iznad usta, nagnječenje nosa i krvavi podljev donje čeljusti, a nakon što je pala na tlo, skinuo joj je donje rublje i obuću pri čemu joj je nanio ogrebotine na obje butine, a zatim joj je iz automatske puške nepoznate marke i modela kalibra 7,62x39mm ispalio hitac u glavu iza gornjeg dijela lijeve ušne školjke, zadavši joj prostrijelnu ranu i teško joj ozlijedivši glavu, što su teške ozljede od kojih je Dragica Bođanac odmah umrla – čitao je presudu sudac Slavko Teofilović, ali je tada počeo nered u sudnici pa je naredio pravosudnim policajcima da izbace rodbinu osuđenog.
Malo je i dobio.