Album duhovnog kantautora Ivana Puljića ''Krila moja Kristu brode'', koji je nedavno izašao, osvaja glazbenu duhovnu scenu, što i ne čudi jer je ovo njegov 15. album duhovne glazbe i na neki način kruna dosadašnjeg rada.
- Pjesme su uglavnom nastajale tijekom 2020., dakle u vrijeme pandemije, kad je počelo neko novo vrijeme za sve nas kao i posve nove okolnosti. Čovjek zastane, promatra, razmišlja i želi nešto reći. Ja sam to želio na način, kako mislim da se najbolje izražavam, a to je pjesmom - kaže Ivan Puljić i doda je da sam naziv „Krila moja Kristu brode’‘ upućuje na Krista, jer da ''i kad je korona i kad nije, kad je teško i kad nije sve naše treba biti upućeno na Krista''.
- Sniman je od rujna do prosinca 2020. u studiju ‘‘Carpo Media’‘, a u izlazi izdanju Croatia Recordsa. Aranžer i producent moj je dugogodišnji suradnik i prijatelj Branimir Mihaljević. Sve tekstove je napisao Bruno Vučković, a glazbu ja. Na njemu se nalazi 12 novih pjesama - kaže Puljić, kojemu je ovo peti samostalni studijski album u 15 godina samostalnog bavljenja duhovnom glazbom.
- Zanimljivo je da sam sve radio sa Branimirom Mihaljevićem - kaže Puljić, dodajući kako je upravo u to vrijeme samostalnog djelovanja, na ovih pet spomenutih studijskih albuma, snimio i duete sa zanimljivim gostima, kako što su Andreja Jakubin, Maja Blagdan, Marko Perković Thompson, Oliver Dragojević, Željko Bebek, vlč. Zlatko Sudac, klapa ‘‘Nostalgija’‘, sastav ''Emanuel'' iz Velike Gorica te njegov brat don Vinko Puljić.
- Duete sam radio spontano i neplanirano posebice sa Thompsonom, Oliverom i Bebekom, a ta zvučna imena naše estrade su svakako pridonijela da duhovna glazba, u ovom slučaju konkretno moja, dođe do što više ljudi. A s druge strane sam na neki način i njh ‘‘uvukao’‘ u svijet duhovne glazbe - kaže Puljić i prisjeća se kako je Thompson, zapravo, bio idejni začetnik i pokretač njegovog prvog solo albuma „Čovjek i njegov Bog“.
- Na tom albumu smo otpjevali i zajednički duet ‘‘Izvori Gospodnji’‘. Bilo je to vrijeme našega intenzivnog druženja i prijateljstva. U glazbenom smislu ništa ne prepušta slučaju. Na prvu to ne izgleda tako, ali ''sve pokriva i sve drži pod kontrolom''. U pjesmi ''Suze'' dio pjesme je recitando. Njega je trebala odrecitirati moja draga prijateljica Andreja Jakubin, kojoj uz teološki studij nisu bile strane ni kazališne daske. Mislili smo da nam za to treba desetak minuta, par napisanih rečenica i to je to. Marko je vodio stvar i držao ju je u studiju ni manje ni više nego tri sata, uz svo njeno umijeće. Uvijek je uočavao ono što mi ostali nismo - prisjeća se tih dana Ivan Puljić.
Za suradnju s Oliverom Dragojevićem kaže da je, također, bila zanimljiva.
- Na mom drugom albumu ''Pošalji dan'' ponudio sam mu tri svoje autorske pjesme. U našoj komunikaciji me pogrešno shvatio, pa je mislio da trebamo pjevati sve tri. Ja sam naravno računao na jednu, a njemu dao da izabere koju ćemo uzeti za duet. Nazvao me i skoro stidljivo rekao: ''Ja bih ipak da pjevamo samo jednu i to ''Pošalji dan - Puno je tri’‘. Naravno da sam bio sretan da je uopće prihvatio i odgovorio mu. Naravno, naravno Olivere...Samo jednu! Fascinirala je njegova lakoća izvođenja - priča Puljić.
Za Željka Bebeka veli da je u isto na zanimljiv način ušetao u njegov glazbeno-duhovni svijet. - Rado je prihvatio našu zajedničku suradnju. Za naš duet odabrali smo poznatu duhovnu pjesmu ''Velik si''. Pjesma pjeva o Kristu a jedan stih govori - ''Jer, velik si, činiš djela velika, nitko nije kao Ti Isuse, nitko nije kao Ti.'' Točno 30 godina prije toga, on, kao pjevač Bijelog Dugmeta pjevao je njihov poznati hit ''Pristao sam bit ću sve što hoće''. Jedan stih te pjesme kaže, ''Evo prodajem dušu vragu svome''. Naravno, to nije bilo u doslovnom smislu. Pjevali su o tadašnjem vremenu i komunističkom režimu koji je mnogim ljudima ‘‘savio kičmu’‘ te da su mnogi u svojoj nemoći prihvatili njihovu igru. Pitao sam ga - ''Zar nije zanimljivo da točno trideset godina nakon stihova ''evo prodajem dušu vragu svome'' danas pjevaš, ''Nitko nije kao Ti Isuse''. Nasmijao se na tu vrlo zanimljivu koincidenciju - prisjeća se Puljić.
Na upit što razlikuje duhovnu glazbu koju ja izvodim od ostalih žanrova, kaže kako duhovni glazbu u prvome redu krasi poruka.
- Uz melodiju, tekst je vrlo važan. Ne mora nužno govoriti o Bogu ali najčešće govori. Poziva na vrijednosti i vrline koja samog čovjeka uzdižu boljem, višem, ljepšem. To je uostalom cilj ili bi trebao biti cilj svake umjetnosti. Duhovna glazba ipak na jedan ''ciljani'' način upućuje čovjeka na vjeru, nadu i ljubav. U konačnici, ona uvijek pjeva Bogu i o Bogu - veli Puljić.
Dakako, njegovu dugogodišnju suradnju s vlč. Zlatkom Sudcem nemoguće je zaobići, pa se prisjetio kako se s vlč. Sudcem upoznao na jednoj njegovoj duhovnoj obnovi.
- Nije bilo nikoga tko bi glazbeno animirao tu duhovnu obnovu. Pitao je ima li tko bi to mogao. Rekao sam da mogu ja, ali nisam imao gitaru sa sobom. Brzo su je negdje pronašli, a ostalo je povijest. Tako je započela naša suradnja koja traje do dana današnjega. Dvadeset i dvije godine, ni manje ni više se poznajemo i surađujemo! Uz glazbenu animaciju svih obnova, seminara, sudjelovao sam i u organizaciji istih i manje više vodio svu logistiku uz suradnju s njim i odgovornima u Crkvi On riječju, svećeništvom, a ja glazbom, pokušali smo i pokušavamo pomagati ljudima i približavati i Kristu - priča Puljić, koji je još kao student teologije u Sarajevu bio član i vokalni solist bogoslovskog sastava ‘‘Emanuel’‘ sa kojim je također snimio pet albuma.
Odnosno, do sada ukupno petnaest albuma duhovne glazbe, među kojima su ''Čovjek i njegov Bog'', ''Pošalji dan'', ''Poletjela riječ'', ''Za neki novi svijet'' i ''Krila moja Kristu brode''. Uz ovih pet studijskih albuma izdao je i kompilacije ''Sve najbolje 1, 2 i 3'' te dva izdanja kompilacija u izdanju Večernjeg lista kao dar čitateljima za Božić „Moji duhovni dueti“ i ''Za neki novi svijet''.
Ovo uopće nije za komentiranje...