Saborska zastupnica platforme Možemo! Sandra Benčić danas je u Saboru komentirala današnji početak procesa obustave rada riječke rafinerije, mogući rast kamata na kredite te pitanje prekrajanja izbornih jedinica.
Na pitanje imamo li razloga za zabrinutost zbog zatvaranja riječke rafinerije na pet mjeseci, Benčić je uzvratila:
- Apsolutno imamo razloga za zabrinutost. I ne samo da imamo razloga za zabrinutost već i razloga za pozivanje na odgovornost i ministra gospodarstva i premijera koji i dalje dozvoljavaju da se na ovakav način zanemaruju i dugoročno uništavaju infrastrukturni resursi Hrvatske u području fosilnih goriva. Jasno su predočene brojke koja će biti ukupna šteta od zatvaranja riječke rafinerije na pet mjeseci. Ovo nije prvo, već treće zatvaranje riječke rafinerije. I ponovno se zatvara na razdoblje od pet mjeseci, što će rezultirati gubicima, prema najkonzervativnijoj procjeni, od nekih 390 milijuna dolara. A prema trenutačnim maržama na tržištu, govori se i o pola milijarde dolara gubitaka u samo tih pet mjeseci koliko rafinerija neće raditi. No, to nije samo gubitak Ine, to je i gubitak državnog proračuna jer će i proračun zbog toga manje uprihoditi, ako ništa drugo, a ono na porezu na dobit. Dakle, Ina i njeni kapaciteti kontinuirano se slabe da bi se na uštrb toga jačali i koristili oni kapaciteti koje MOL ima u Mađarskoj i Slovačkoj -.
Kada je riječ o mogućem rastu kamata na kredite, pri čemu bi najugroženiji bili oni građani koji imaju stambene kredite čije kamate nisu fiksne, a korisnika takvih kredita je oko 40 tisuća korisnika i njima bi rate mogle rasti i nekoliko tisuća kuna godišnje, što se tu može učiniti, pitali su novinari.
- Nažalost, možemo očekivati ponavljanje scenarija iz krize 2008. - a to je da će oni koji imaju najmanje, koji su najsiromašniji i koji su uvijek u najtežem položaju pri pregovorima s bankama pa dobivaju najlošije kredite uvjete - najviše i platiti cijenu ove krize. Oni građani koji zbog niskih prihoda i niskog dohotka ili nesigurnih radnim mjesta, jer, primjerice, rade na ugovore na određeno vrijeme, nemaju dobru poziciju jer im banke ne odobravaju ugovore s fiksnom kamatnom stopom ili čak ako im i odobre oni to nisu sposobni platiti jer su ti krediti inicijalno nešto skuplji - oni će zapravo sad platiti cijenu ove inflacije i ove krize zato što se ponovno išlo nekim, kao, prokušanim putem, odnosno dizanjem kamatnih stopa kako bi se zaustavila inflacija. A gubi se iz vida da ova inflacija nije ista kao inflacija iz 70-ih i 80-ih jer smo sad izloženi nevjerojatnom rastu cijena energenata i nevjerojatno visokim ekstra profitima koje energetske kompanije zarađuju u ovoj krizi. U Hrvatskoj govorimo i o nekretninskom bumu i rastu cijena nekretnina koje isto imaju veliki utjecaj na inflaciju, iako se o tome jako malo govori - kazala je Benčić.
Kako oporba danas ima i sastanak oko izbornih jedinica, na pitanje u kojem će smjeru ići njihov prijedlog, Benčić je uzvratila:
- Mi stojimo na poziciji da svaka izborna jedinica ne mora birati jednak broj zastupnika jer sve drugo vodi u prekrajanje izbornih jedinica na način da se administrativno teritorijalne jedinice razbijaju. Prijedlog koji dolazi s Instituta Ivo Pilar isti je kao što se 90-ih radio za HDZ. Znači, isto se radi i sad. Ponovno se radi na razbijanju teritorijalne jedinice Grada Zagreba koji ujedno ima i funkciju županije. Radi se, primjerice, o pripajanju Bjelovarsko-bilogorske županije i Koprivničko-križevačke županije koje ni po čemu teritorijalno ne spadaju sa slavonskim jedinicama i na taj način na kraju se dobiva rezultat koji opet pogoduje HDZ-u. A takav izborni zakon koji je njima izravno pogodovao imamo i sada, odnosno imamo proteklih 30 godina. Naš prijedlog je išao u smjeru, a radili su ga stručnjaci za GONG, da Hrvatska ima pet ili šest izbornih jedinica, da se u njih klasteriraju županije i da se, s obzirom na broj stanovnika, bira proporcionalni broj zastupnika. Nije moguće prekrojiti izborne jedinice da u njima imate isti broj građana u svakoj, a da to prati neku teritorijalnu logiku Hrvatske. Prema tome, svaka izborna jedinica, s obzirom na broj stanovnika, mora imati određen broj zastupnika koje bira. Pri tome je ključno da svaki glas u bilo kojem dijelu Hrvatske mora vrijediti jednako. I to je ono što treba biti osnova. A klasteriranje znači da, primjerice, sve slavonske županije čine jednu izbornu jedinicu i da s obzirom na broj stanovnika, kako bi glasovi vrijedili isto, bira proporcionalni broj mandata u Saboru. I ne može se koristiti argumente, koji su čisto političke naravi, kao što je rekao župan Ivan Anušić da ne može Slavonija izgubiti tri zastupnika. Ne radi se o tome je li to Slavonija, Lika ili Istra. Radi se o tome da glas mora vrijediti jednako u svim dijelovima zemlje. Ako negdje ima manje stanovnika proporcionalno se bira manje zastupnika, a ako ih negdje ima više, onda ih se bira više. To je jednostavna činjenica. A zašto je Slavonija došla do toga? E, to je političko pitanje i politička odgovornost Anušićeve stranke i niti jedne druge - .
Drugar'ce bencic, hote pravit snijeg na Sljemenu.