Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel bez dlake na jeziku govori o stanju u SDP-u, Davoru Bernardiću i svojim planovima u politici.
Gotovi su izbori u većini županijskih organizacija SDP-a. Je li članstvo na terenu poslalo poruku da želi promjenu u stranci ili nije, posebice u Zagrebu?
Članstvo je biralo lokalne i županijske predsjednike organizacija i ostala stranačka tijela u tim organizacijama. Ti izbori bitni su zbog izabranih socijaldemokratskih politika ponuđenih u vođenju ovih organizacija, a ne samo zbog procjene odnosa izabranih vodstava spram predsjednika stranke, no razumijem interes o tom ključnom pitanju. Mislim da članstvo na terenu, nevezano uz same nedavno završene izbore, već odavno šalje poruku da želi promjenu u stranci. Radom i javnim nastupima predsjednika stranke mnogi nisu zadovoljni. I to s razlogom.
Stranka je u velikoj krizi. Rejting pada, podjele su duboke. Ima li rješenja i koje bi bilo najbolje?
Najbolje rješenje bilo bi da vodeći ljudi SDP-a, Predsjedništvo stranke i članovi Glavnog odbora, shvate da je opstanak SDP-a zaista nužan za Hrvatsku. Ali ne opstanak na aparatima za disanje, nego pun život stranke: komunikacija s građanima, razumijevanje problema s kojima se svakodnevno susreću i kreiranje progresivnih socijaldemokratskih politika koje nude kvalitetne odgovore na te probleme. Ovo predugo bavljenje samima sobom je narcisoidno i postaje degutantno. Ako smo detektirali da predsjednik stranke nije dorastao toj funkciji, ako smo mu to rekli, ne razumijem do koje je granice spreman odugovlačiti neizbježno. I mora li cijela stranka potonuti zbog jednog ili nekolicine ljudi.
Poručili ste da Bernardić slabo artikulira politike SDP-a. To traje već godinu i pol. Sve više uglednih članova otvoreno poziva šefa stranke da odstupi. Je li došlo vrijeme za to?
Pametan čovjek sam sebe vrednuje prije no što se nečeg uhvati pa unaprijed procijeni svoje kapacitete. Ako se ipak precijeni i zaleti u nešto, vrednuje sam sebe u hodu pa na vrijeme shvati kad se treba povući. No ima i ljudi koji se nikad ne procjenjuju ili uvijek precjenjuju, nisu im bitni dobronamjerni savjeti, ne vjeruju nikome. U tom smislu, vrijeme za Bernardićevo povlačenje odavno je došlo, praktički već i prošlo.
Treba li mijenjati samo čelnog čovjeka ili i kompletno vodstvo, Glavni odbor stranke?
Bernardić je relativno nedavno dobio podršku Glavnog odbora. Predsjedništvo je, kako mi se čini, još uvijek većinski uz njega. I sve to unatoč činjenici da su svi alarmi već odavno upaljeni – podsjećam na čestitku koju je uputio Bujancu i nije u tome vidio ništa sporno, podsjećam na pitanje “Di su pare?” Vladi u Saboru – pored toliko mnogo prevažnih pitanja u državi, podsjećam na zakašnjelu reakciju o referendumskim inicijativama krajnje desnice, podsjećam na nesuvisle objave na društvenim mrežama koje izazivaju podsmijeh svojom bezidejnošću. Bavljenje politikom trebalo bi se bazirati na idealima i na znanju. Ako nema ni jednog ni drugog, onda je političar prazan skup.
Vidite li potencijalnog Bernardićeva nasljednika i biste li na tom mjestu radije podržali Peđu Grbina ili Sinišu Hajdaša Dončića?
Obojicu bih podržao. Obojica imaju više političke mudrosti i znanja od sadašnjeg predsjednika, obojica imaju mnogo jasnije stavove i socijaldemokraciju razumiju puno bolje.
Zanima li vas uloga vođe stranke? Iako se više nemate namjeru kandidirati za gradonačelnika, izjavili ste da niste spremni na političku mirovinu.
Ne zanima me biti predsjednikom SDP-a. Imam 61 godinu, veliko iskustvo i dug politički staž. Stranci mogu pomoći na mnogo drugih načina. Osvajanje funkcije predsjednika ne vidim kao trofej. Zanima me mogućnost da najkvalitetniji SDP-ovi ljudi, i mlađe i starije generacije, kreiraju socijaldemokratski program za novo doba, da udruženim znanjima, iskustvom i razumijevanjem širih društvenih zbivanja ponudimo najkvalitetnija rješenja za postojeće ekonomske, socijalne i društvene probleme koji nisu samo problemi hrvatskih građana, već se razlijevaju Europom kao nuspojava surovog liberalnog kapitalizma, ksenofobije i jačanja krajnje konzervativnih struja.
Biste li išli u utrku za Pantovčak?
Ne bih.
Kako gledate na svađu predsjednice i premijera i je li to razlog za promjenu načina biranja predsjednika?
Čini mi se da je svađu potencirala predsjednica i na to gledam u svjetlu nadolazećih predsjedničkih izbora. Malo uranjena kampanja, ali mislim da je to u podlozi svađe. No ne otklanjam i mogućnost da se predsjednica i premijer doista svjetonazorski razlikuju u određenoj mjeri pa zbog toga dolazi do sukoba. Pro-life politika nasuprot demografskih mjera, sastanci s gospođom Markić na Pantovčaku nasuprot ocjeni da referendumska pitanja nisu ustavna, izjave ispred ograde Bijele kuće nasuprot Junckerovu ležernom stilu ophođenja s premijerom. Po nekim su pitanjima očito vrlo daleki. No zbog njihove svađe ne bih mijenjao način biranja predsjednika države. Neposredno biranje uvijek daje veći legitimitet osobi i funkciji za koju se bira.
Mnogo se govori o velikoj koaliciji. Je li ona, po vama, moguća u slučaju novih izbora i u slučaju da se situacija na političkoj sceni bitnije ne promijeni?
Ne vjerujem da je moguća. Ono što je očito i jasno to je da raste popularnost trećih struja. To nije samo po sebi loše, ali je loše ako su te struje populističke, nerealne i ako sebe zauvijek vide u oporbi jer nemaju kapaciteta za obnašanje vlasti. U tom slučaju nužnost suradnje s takvim strankama destabilizira bilo koju Vladu jer takve stranke naprosto nisu konstruktivne. No unatoč tome mislim da velika koalicija nema šanse sve dok HDZ iz svojih redova ne očisti radikalne desne konzervativce koji su po svojim stavovima jako daleko od europskog demokršćanskog smjera.
Mnogi drže da bi Bernardiću upravo velika koalicija mogla biti slamka spasa?
Razlog više da do velike koalicije ne dođe.
Može li Živi zid biti prihvatljiviji partner SDP-u ili se slažete sa šefom stranke da su oni desničari?
Da, slažem se. To je jedna od rijetkih stvari u kojoj se slažemo. Desničari su. I to su pokazali podupirući referendumske inicijative klerikalno-konzervativne desnice. Ne bi trebali biti prihvatljivi SDP-u ni zbog toga, ali ni zbog ideja o potrebi izlaska Hrvatske iz EU i sličnih nerealnih ciljeva.
Inicijativa o Istanbulskoj kazneno vas je prijavila zbog povrede biračkog prava. Ne mislite li da ste postupili nedemokratski kada ste im zabranili prikupljanje potpisa u Rijeci?
Nisam povrijedio ničije biračko pravo jer se nije radilo o izborima. Nedemokratski je kampanjom punom laži i zastrašivanja stanovništva tražiti da se ukine ratificirani međunarodni dokument kojem je jedini cilj kvalitetna zaštita žena i djece žrtava nasilja, poglavito obiteljskog nasilja.
Niste li im time napravili PR?
Ne. Prikupili su manje potpisa nego što su prikupili 2013. mameći građane sličnim manipulacijama i lažima, uvjeravajući ih da glasaju “za obitelj”. No tada smo svi mislili da nema šanse da prođe ukidanje prava osobama istospolne seksualne orijentacije, ali prošlo je. Ne zato što su građani Hrvatske masovno htjeli uskratiti ta prava istospolnim zajednicama, nego zato što su bili izmanipulirani lažima. Pet godina kasnije trebali bismo biti pametniji.
Znači sam priznaje da je namjerno opstruirao skupljanje potpisa.Pravi Titin vojnik iz komunističkoga režima. Jadna li si Hrvatska kad ovakvi ljudi obnašaju funkciju gradonačelnika.