Kada je u prosincu 2011. godine postalo jasno da će resor kulture u vladi Zorana Milanovića dobiti HNS-ova Andrea Zlatar Violić, a ne SDP-ov Nenad Stazić, omiljena sveučilišna profesorica naišla je na oduševljenje kulturnjaka. U prvim izjavama najavljivala je borbu za kulturni budžet i zakonski tsunami. Ni jedno ni drugo obećanje nije ispunila. U tri godine budžet Ministarstva kulture samo je padao, od 827 milijuna kuna u 2012. do 793 milijuna u prošloj godini. Doduše, za 2015. godinu Andrea Zlatar Violić najavila je povećanje budžeta i korištenje znatnih iznosa iz strukturnih fondova Europske unije, ali taj će novac očito brojiti netko tko s matematikom bolje stoji od (zlo)sretne ministrice.
Što se tiče zakona, tu je podbačaj potpun. U tri godine nije donesen nijedan strateški zakon. Donesene su samo izmjene postojećih zakona, primjerice tzv. lex Lederer, vezan za micanje te intendantice iz HNK, ili lex Vlahušić o poništenju ugovora Grada Dubrovnika s Društvom prijatelja dubrovačke starine koji su suspendirali ustavni suci. Prijedlog Zakona o medijima negdje se kiseli, a onaj Zakona o muzejima upravo trpi teške kritike iz stručnih krugova.
Andrea Zlatar Violić nije uspjela završiti ni brojne projekte koje joj je ostavila Biškupićeva muzejska ofenziva pa ni kapitalni Muzej vučedolske kulture ili Muzej Apoksiomena u Malom Lošinju, ali je ipak presjekla vrpcu na metaforički važnom Muzeju grada Vukovara u dvorcu Eltz. Otvarala je digitalizirana kina, uz HAVC i Ministarstvo financija pomogla da što više stranih producenata izabere baš Hrvatsku za snimanje svojih filmova, ali je u njezinu mandatu uvedeno i pet posto PDV-a na knjigu i druge kulturne proizvode što je pridonijelo još težoj krizi u sektoru kulture.
Ministrica se nije skrasila ni s kadrovskim odlukama, od Splitskog ljeta nadalje, a došlo je i do dugogodišnje krize u upravljanju u hrvatskim nacionalnim kazalištima. Brljalo se s imenima ravnatelja mnogih muzeja, vođeni su i upravni sporovi, a vrludanje je počelo kada je ministrica odbila Vesni Kusin potvrditi mandat na čelu Klovićevih dvora.
Ministrica se okružila suradnicima koji su lako upadali u sukobe interesa pa su bili u upravnim vijećima državnih festivala na kojima bi dirigirali, što je izazivalo revolt među kulturnim djelatnicima. Oslabila je i pozicija kulturnih vijeća koje je uveo Antun Vujić kako bi demokratizirao odlučivanje. Ministrica se nije osvrtala na kritike Snježane Banović koja je predsjednica Vijeća za dramsku i plesnu umjetnost, ali nije ju smjenjivala. No, hitno je smijenila arhitekta Dražena Juračića s mjesta predsjednika Hrvatskog vijeća za kulturna dobra kada je došlo do problema s grobnicom šibenskog biskupa Ivasa u zaštićenoj šibenskoj katedrali sv. Jakova.
Dojam je da ministrica, inače inteligentna i obrazovana žena, u svom Ministarstvu nije uspjela (ad)ministrirati u skladu sa zakonima i potrebama zemlje. Ponovno se pokazalo da je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo, ali i da je put u pakao popločan dobrim namjerama.
>> Blog Vitomire Lončar "Slamka spasa": "Stavi pravu stvar na pravo mjesto"
>>Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić prisiljena na ostavku
>>'Svatko treba snositi posljedice za svoje postupke, pa tako i ministrica Zlatar'
kakvi ministri, takva i vlada. koji je već ovo ministar koji zbog afere odlazi iz vlade? sedmi, osmi? kakav legitimitet ima takva vlada gdje se ministri mijenjaju zbog afera skoro na mjesečnoj bazi!???