Bjelovarka Danica Paunović (72) gotovo je 50 godina provela radeći u
čak 26 tvrtki, no ipak nije uspjela ostvariti pravo na mirovinu, jer
nema najmanje 12 godina radnog staža. Iz radne knjižice vidljivo je da
je prijavljena radila samo pet godina, šest mjeseci i sedam dana.
Samo na određeno
Iscrpljena i bolesna, danas životari od socijalne pomoći od 1200 kuna
mjesečno, u vlažnom podrumskom stanu koji je dobila od Grada. Kako je
to moguće?
Cijeli život raditi, sve redom u ozbiljnim tvrtkama, i to još u vrijeme
kad je kapitalizam bio daleko izvan naših prostora, i naći se u ovakvoj
situaciji?
– Jedini je problem u tomu što sam cijeli život radila na određeno
vrijeme. No nije to bilo na godinu, ili dvije, već na dva-tri mjeseca,
a ponekad samo na tjedan ili dva.
S osnovnom školom, mogla sam tražiti samo pomoćne poslove – priča
Danica. I uistinu, u radnoj je knjižici upisan svaki mjesec i dan
proveden u Tehnici, Bilogorki, Eksportdrvu, Tehnogradnji, Šumariji,
Bjelovarskoj banci, Službi društvenog knjigovodstva, Skupštini općine
Bjelovar... i još u 18 drugih tvrtki.
No kraj svakog zaključivanja radne knjižice, u rubrici za upis broja godina rada, piše “nula”.
Stavljali na tanjurić
Danica bi možda i mogla sakupiti za mirovinu, da posljednje 23 godine
nije provela radeći u WC-u na željezničkom kolodvoru čisteći, te
čekajući da joj netko na tanjurić ubaci kovanicu.
A te joj godine nisu upisane u radnu knjižicu, jer se s Hrvatskom
Željeznicom dogovorila da joj je plaća ono što mušterije stave na
tanjurić.
I TO JE MOGUĆE Bjelovarka Danica Paunović bila je zaposlena u čak 26 tvrtki