Ne paničarimo! Sve je stvar navike. Kad rastrojeni mladić puca na Vladu, šokirani smo izuzetnošću pa skloni generalizaciji u traženju uzroka. Dok nam je recimo ubojstvo žene tako uobičajeno da čak i kad ga počini policajac ne postavljamo pitanja o kadroviranju, psihološkom testiranju, kontroli...
To što nam prijeti zdravstveni, ovršni, financijski i gospodarski ako ne kolaps, onda radikalizacija, za neke i u obliku višestrukih udaraca ispod pojasa, nije ništa strašno. I gore nam se stvari mogu dogoditi. Recimo, “govor mržnje”! Tim gore što ne znamo što je to. I mediji su prepoznali koliko je to baš sada opasna pošast. Mogli bismo sada sljedeći petak na tri sata prestati objavljivati “sise i guze” kako bismo upozorili i na problem seksizma u javnom prostoru.
Na koncu, ne budimo smiješni, zar bi se naši predsjednici države i Vlade tako prepustili osobnim prepucavanjima i uprizorili nam jednu od najvećih političkih tragikomedija da nam se doista događaju ozbiljne nedaće? Pa što ako je od “plamenog jazavca” i “neću reći šmrkavca”, u tih 10 dana od COVID-19 umrlo 107 ljudi, koliko i do 30. lipnja, gotovo četvrtina svih žrtava od početka pandemije.
Zar mislite da nam državni vrh ne zna da smo već dva tjedna na južnoameričkom udjelu zaraženih među testiranima s trendom porasta od 11,6 do 28,4%, s uzastopnih šest dana iznad 20%, a Svjetska zdravstvena organizacija tumači da sve iznad 5% ukazuje na nekontrolirano širenje zaraze. Što znači da smo zadnji put 1. listopada imali virus pod kontrolom. U nedjelju smo bili 28. u svijetu po dnevnom broju novozaraženih, ali ne brinimo se jer smo u Europi tek 15., prešutimo li da smo šesti u omjeru na broj stanovnika, ne računajući sitne Luksemburg i Lihtenštajn, iza Belgije, Slovenije, Armenije, Francuske i Češke.
Ali se zato broj aktivnih slučajeva kod nas smanjuje kao nigdje. Očito mi Hrvati imamo snažan i brz imunološki sustav. Iako od 15. listopada imamo dvostruko više novozaraženih od Grčke, jučer smo imali 10.919 aktivno zaraženih, a Grci gotovo dvostruko više – 20.219. Čudo! I zato, ne paničarimo. Nije važno što se dnevni broj zaraženih čak i nakon 890 udvostručio za tri dana, premda ne testiramo koliko bismo trebali jer nema reagensa, opreme, a i ljudi.
Slobodno pravite i dalje magarce od psihofizički napaćenih ljudi u sve napregnutijem zdravstvenom sustavu koji pod teretom (samo)izolacija i priljeva teških slučajeva puca po šavovima. Početkom listopada hospitalizirano je ni 300 COVID-19 bolesnika, a proteklih desetak dana prosječno ih je svaki dan pedesetak više, jučer 864. Na respiratoru je do sredine listopada bilo od 23 do 29 osoba, a od 16. listopada gotovo trostruko više, od 24 do 65. Uvodimo i “liječenje kod kuće”. Dišete!
Super, ostanite doma dok je tako. I, bez panike! Sjećate li se kako smo proljetos reagirali. Stožer je dvaput dnevno održavao konferencije, da bi u svibnju kad smo bili na ukupno 2228 zaraženih, manje i od dnevnih rekorda protekli vikend, ukinuo i svakodnevno javljanje. To govori koliko smo očvrsnuli. Na koncu, zar mislite da bi nas i proljetos državni vrh mogao danima zabavljati besplodnim prepirkama, trubiti o protuustavnom Stožeru ili s takvim entuzijazmom tražiti uzroke “radikalizacije”. Uostalom, ne kaže li se svako zlo za neko dobro.
Ako trenutačno i ne vidimo što je dobro, nije važno, s vremenom ćemo nadoći. Bude li trebalo, naviknut ćemo se i kad nas liječnici počnu selekcionirati, kad prijeđu na “ratni” scenarij koji svaki sljedbenik Hipokrata ne želi ni najvećem neprijatelju. Tada će biti presudan kriterij “isplativosti” ulaganja u očuvanje nečijeg života, odnosno kriterij mladosti, imunološke snage organizma, možda iznimno i društvene važnosti.
Nikome tada na čelu neće pisati da u inat svima nije nosio masku, vodio raskalašeni društveni život ili zastupao liberalni pristup. Štoviše, hipokriti se neće protiviti da dobiju najbolju liječničku skrb. Na žalost, zdravstvo vođeno Hipokratom nema za to pravedan odgovor.
Tu vrstu pravde može se tražiti samo u začetku, tada na dobrobit i onih čiji egoizam ne shvaća značaj solidarnosti. Sudeći i po novim mjerama stvorenim u teškim mukama, teoretičari zavjere, protustožeraši, antikoronisti i “liberali” polako dolaze na svoje. Prohibicija u mrkloj noći možda zvuči efektno u odnosu na oko 250.000 alkoholičara i tko zna koliko “wannabe-pijanaca” kojima u noćnim satima slabe socijalne kočnice, ali upitna je svrhovitost jer će svi, naravno, alkohol kupovati prije ponoći.
Ograničenje broja ljudi na privatnim druženjima ima problem kontrole, a i kod porasta broja zaraženih u tisućama je li bitna razlika između 5, 15 ili 30 ljudi. Ostaje nam nada u strah. Ali, bez panike, sve dok nas lideri plaše da od virusa, ovrha, krize oko lijekova, kolapsa zdravstva i neumoljivih ekonomskih zakonitosti ima i radikalnijih pojava.
Marinko Panikic Propagandić