Unatoč trenutačnoj zaokupljenošću ratom Rusije protiv Ukrajine, Sjedinjene Države ipak žele zadržati fokus na Aziji i obuzdavanju Kine, u kojoj Washington vidi svog ključnog geopolitičkog suparnika. U tom kontekstu treba gledati i na prošlotjedni summit Sjedinjenih Američkih Država i Udruženja zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), što je bio prvi takav skup koji je održan u Bijeloj kući, s obzirom na to da je prošli summit Sjedinjenih Država i ASEAN-a na koncu mandata Baracka Obame 2016. održan u Kaliforniji.
Trump ih prepustio Pekingu
Uoči svog prvog predsjedničkog posjeta Aziji, na kojem će posjetiti Japan i Južnu Koreju, gdje će se susresti i s čelnicima Indije i Australije, zemalja koje su sa Sjedinjenim Državama formirale još jednu protukinesku koaliciju pod nazivom QUAD, predsjednik Joe Biden ugostio je čelnike ASEAN-a i najavio početak “nove ere” u odnosima Sjedinjenih Država i važnog bloka od 10 zemalja jugoistočne Azije, koji čine Bruneji, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mijanmar, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam.
Washington želi osnažiti svoj utjecaj u zemljama ASEAN-a, nasuprot rastućem utjecaju Pekinga u tom dijelu svijeta, o čemu zorno svjedoči podatak da je gospodarska razmjena između Kine i zemalja ASEAN-a prije dvije godine iznosila 700 milijardi dolara, što je dvostruko više od trgovinske razmjene između ASEAN-a i Sjedinjenih Država. Uvjeravajući da je učvršćivanje veza s ASEAN-om u središtu njegove vanjske politike, Biden je zapravo pokušavao ispraviti pogreške svog prethodnika Donalda Trumpa, u čijem je mandatu Washington odustao od trgovinskog sporazuma sa zemljama ASEAN-a, što je tada vješto iskoristila upravo Kina.
Trump je u svom kontroverznom mandatu odustao od nekoliko trgovinskih sporazuma, u kojima je u pravilu vidio opasnost za Sjedinjene Države i američko gospodarstvo, pa je tako već prvog dana svog mandata izašao iz Transpacifičkog trgovinskog sporazuma (TPP), što ga je ispregovarala administracija Baracka Obame. Kina, naravno, nije propustila iskoristiti takvu priliku.
Petnaest azijsko-pacifičkih zemalja, među kojima su bile sve članice ASEAN-a, kao i Kina, Australija, Novi Zeland, Japan i Južna Koreja, i to tri godine nakon što je Trump “potopio” TPP, formiralo je prije dvije godine Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo (RCEP), a iza pomalo neodređenog naziva krije se najveći trgovinski savez na svijetu, koji je predstavljao trijumf Kine osiguravši Pekingu dugoročan utjecaj u vlastitom dvorištu, azijsko-pacifičkoj regiji, s obzirom na to da je RCEP, kako ocjenjuju analitičari, napisan upravo “po mjeri Kine”, iako je kineski premijer Li Keqiang nakon njegova potpisivanja sporazum opisao kao pobjedu za svjetsko gospodarstvo, multilateralizam i slobodnu trgovinu.
Tko će izvući deblji kraj
Nema sumnje da će upravo kinesko izvozno gospodarstvo imati najviše koristi od tog sporazuma, koji će Kini omogućiti dodatno jačanje na tom tržištu, što je Obamina administracija pokušala ograničiti TPP-om. Nakon što je početkom godine stupio na snagu, RCEP je smanjio carinske barijere i uspostavio zajednička pravila trgovanja, pojednostavljujući funkcioniranje dobavnih lanaca, što će, kako se očekuje, najviše iskoristiti upravo kineske kompanije. O važnosti tog sporazuma zorno svjedoči podatak da je RCEP obuhvatio područje na kojem se stvara 30-ak posto globalnog BDP-a i na kojem živi skoro trećina svjetskog stanovništva.
I sada, nakon višegodišnjeg zanemarivanja odnosa sa zemljama ASEAN-a, nova američka administracija pokušava povratiti svoje izgubljene pozicije i podsjetiti čelnike te asocijacije da je ASEAN 1967. godine i osnovan upravo zbog suprotstavljanja ideološkoj dominaciji Kine u tom dijelu svijeta, iako je Kina poslije, zahvaljujući svojoj diplomatskoj prodornosti i moći svog gospodarstva, uspjela učvrstiti svoje pozicije u većini zemalja ASEAN-a.
Bidenova diplomatska inicijativa čelnike zemalja ASEAN-a dovodi u krajnje nezavidnu situaciju, prisiljavajući ih da biraju između Washingtona i Pekinga, što će one, dakako, po svaku cijenu pokušati izbjeći, znajući da će u eventualnoj konfrontaciji i rivalstvu dviju velesila upravo njihove zemlje, kao što to uvijek biva, izvući deblji kraj.
Uključeni u Pojas i put
Situaciju je dodatno zakomplicirala ruska invazija na Ukrajinu, koja je također bila u fokusu washingtonskih razgovora Bidena i čelnika ASEAN-a. Biden pokušava osigurati potporu za svoju politiku sankcija kojima, zasad neuspješno, pokušava zaustaviti ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegov rat protiv Ukrajine. I kada je riječ o članicama ASEAN-a, Biden nije bio osobito uspješan, s obzirom na to da je od svih zemalja te skupine dosad jedino Singapur prihvatio sankcije Rusiji, dok se druge članice asocijacije zasad nisu voljne odreći ruskih energenata o kojima ovise njihova gospodarstva.
I kao što se članice ASEAN-a ne žele otvoreno svrstati u proturuski blok, tako se, barem zasad, ne žele ni izravno suprotstaviti Kini, unatoč američkom snubljenju i uvjeravanju da su članice ASEAN-a dobrodošle u zasad četveročlanom forumu QUAD, u kojem su pored Sjedinjenih Država još Australija, Indija i Japan.
Međutim, malo je vjerojatno da će članice ASEAN-a žuriti pozitivno odgovoriti na američki poziv, s obzirom na to da bi ih to konfrontiralo s Kinom. Kao što ovise o ruskoj nafti, zemlje ASEAN-a ovise i o kineskom gospodarstvu i investicijama, sve su uključene u kineski megaprojekt Pojas i put, a dodatnih 150 milijuna američke pomoći koju im je Biden na summitu u Washingtonu obećao za pomorsku sigurnost i borbu protiv pandemije na tom planu ništa bitno neće promijeniti. I zemlje ASEAN-a pažljivo promatraju razvoj bitke za Ukrajinu, s obzirom na to da se na njihovu području nalazi točka potencijalno još opasnijeg sukoba, onog između Kine i Tajvana, koji će zemlje ASEAN-a dovesti pred najveće iskušenje i kada će njihovo jedinstvo i neutralnost zasigurno postati neodrživo.
VIDEO Masakr u supermarketu u SAD-u: Uhićen mladić (18), ubio deset ljudi
trgovinska razmjena azijskih država s kinom je 10 puta veća od one s amerikom. azija je odavna izabrala. indija i kina, skoro 3 mlrd stanovnika. azija je novo središte svijeta. šteta da ovi 80-godišnjaci iz amerike to nisu sposobni shvatiti. čak ni njihova djeca, koja ih biraju. unuci već kuže, al imaju 2 hipoteke i kredit za faks, pa ne stignu glavu ići gore. sve u svemu, radnja se ubrzava. u egiptu uskoro kriza, turizam pao skoro 40%, cijene hrane u nebo lete, a kako oni jako subvencioniraju hranu stanovništvu, slijede nemiri. nekako imam osjećaj da ove godine počinje kraj svijeta, onog kojeg mi poznamo. ove visokozadužene države još uvijek misle da budu svoj standard mogle održavati pljačkanjem drugih.. pa troja je propala, rim, bizant. zašto zapad misli da će unedogled voditi igru? koji to danas milijarder iz azije misli da je dobro uložiti u nešto na zapadu, novac položitii u zapadne banke, kad vidi kako ruski milijarderi ostanu bez desetaka milijardi? povjerenje u bankarski sustav se stječe desetljećima, a izgubi u jednom vikendu.