Rusija Vladimira Putina “prijetnja je našim demokracijama”, kazao je predsjednik SAD-a Joe Biden tijekom konferencije o sigurnosti u Münchenu. Pred liderima G7 Biden je kazao kako Putin želi oslabiti europski projekt i NATO miniranjem transatlantskog saveza pokazujući prepotentnost Rusije prema pojedinim državama.
Nakon što je EU imala flert s Moskvom u vezi s cjepivom (ruski Sputnik na koncu neće biti upotrijebljen u EU, ali su ga Rusi plasirali u Mađarsku, Srbiju, Slovačku, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju… uz oko 50-ak zemalja Afrike, Azije i Južne Amerike), a što je posebno bilo u interesu njemačke kancelarke Angele Merkel koja ga je htjela i proizvoditi, Biden je preuzeo stvar u svoje ruke i kazao kako autokracije nisu odgovor na globalne izazove kao što je pandemija. Citirao je i slučajeve ruske aneksije Krima i situaciju u Ukrajini kako bi Europljane podsjetio s kime žele “tikve saditi”. Moramo dokazati kako demokracije mogu još ispuniti svoju funkciju u zadovoljavanju potreba naših naroda, kazao je Biden i naglasio kako je pod napadom više mjesta, uključujući SAD i Europu. Biden je uveo nove sankcije Rusiji i izbacio 10 ruskih diplomata iz ruske misije u Washingtonu, među kojima ima pripadnika ruske špijunske službe.
Nove su sankcije uvedene zbog ruske kibernetičke špijunaže, a kao autori naznačene su agencije ruske službe SVR-a (nastavak bivšeg KGB-a od 1991.), poznate pod nazivima Apt29, CozyBear i The Dukes. U špijunskoj kampanji koristile su platformu SolarWinds Orion i ostale infrastrukture tehnoloških informacija. Utjecalo se navodno i na američke predsjedniče izbore kako bi se omogućio reizbor Donalda Trumpa koji je imao dobar odnos s Putinom. Visoki predstavnik EU za vanjske poslove Josep Borrell izjavio je kako je ulazak u sustav SolarWinds pogodio vlade i tvrtke cijelog svijeta uključujući SAD i EU, te dodao kako bi svi trebali suzdržati se od neodgovornih i destabilizirajući ponašanje u cyber prostoru. Biden je dobio potporu EU koja se, kako se čini, opet ujedinila u držanju prema Rusiji.
Njemačka ipak, unatoč sankcijama, želi dovršiti gradnju plinovoda Sjeverni tok 2 koji je 96 posto zgotovljen, odnosno još treba postaviti 50 milja cijevi od ukupno 746, koliko ima od ruske obale pokraj San Peterburga do Njemačke, te prolaze dnom Baltičkog mora. Plinovod će koštati oko 11 milijardi dolara i osnažuje utjecaj Putina. Na dovršetku projekta inzistira i Merkel, koja ima posebne odnose s Putinom – kada su nasamo, razgovaraju na ruskom jeziku.
No, hoće li novi plinovod Sjeverni tok 2 nečemu služiti ili će biti jedna od “katedrala u pustinji”, kako se kaže za nepotrebne objekte koji su ipak sagrađeni. Novi plinovod Sjeverni tok 2 imao bi kapacitet od 55 milijardi prostornih metara plina godišnje, ali plinovodi koji prolaze kroz Ukrajinu već sada imaju neiskorištenih 77 milijardi prostornih metara godišnje, a za koju godinu ta će neiskorištenost porasti na 102 milijarde prostornih metara plina godišnje. To su podaci koje ima i ruski opskrbljivač plinom Gazprom. Osim toga, postoje i plinovodi koji Europu opskrbljuju preko juga ili Crnog mora.
Dakle, kome treba novi plinovod? Svakako treba Moskvi ne samo kao izvor zarade već i kao politički instrument. Putinu nije toliko važno koliko plina ide u Europu, već mu je važna mreža plinovoda. Lideri u bivšim sovjetskim republikama i u istočnoj Europi ne samo što mogu podijeliti zaradu od plinovoda već promiču i prorusku politiku. Kada se neki lider iz tih zemalja previše približi Zapadu, cijena plina za njegovu zemlju poraste i smanjuje joj se isporuka plina, kao što se više puta dogodilo s Ukrajinom. Putin koristi plin kao političko oružje.
Europski zagovornici projekta Sjeverni tok 2 drže kako će vezivanje Rusije za trgovinske sporazume pridonijeti umjerenijem držanju Moskve. No, to se nije i vjerojatno se neće nikada dogoditi. Otvoren je rat plinovoda. SAD bi htio da ugovor o gradnji drugog toka postane samo papir. Osim političkog, ima tu i ekonomskog utjecaja jer, kada bi se smanjio uvoz plina iz Rusije u Europu, mogao bi se povećati izvoz američkog tekućeg plina. Vidimo kako, zapravo, Europi nije potreban taj plinovod jer ni sadašnji nisu dovoljno iskorišteni i čini se kako će to biti sve manje. Sve se pretvara ne u ekonomski, već u geopolitički utjecaj.
Rusija vodi politiku “podjeli pa vladaj”. S podjelom zemalja EU imala bi veći utjecaj na pojedine zemlje. S cjepivom to, čini se, nije uspjela. Začarala je jedino autokrata Viktora Orbána u Mađarskoj, koji u Putinu vidi uzor, i slovačkog premijera Igora Matoviča, koji je 1. travnja morao podnijeti ostavku jer je kupio 200.000 doza Sputnika. Nove napetosti na granici s Ukrajinom ulaze u sferu opće vanjske politike Rusije, koja koristi sve metode za povećanje utjecaja u svijetu. Ako se, a čini se da jest, EU ujedinio u vezi s Bidenovim napadima na Putina i novim sankcijama, onda bi se moglo kazati da su propali dosadašnji napadi ruskih tajnih službi na euroatlantsko jedinstvo.
Putin radi odlican posao sam bez Bidenove pomoci u okretanju evrope protiv rusije.