Yali su nas pozvali da uđemo u mušku kuću. Prvi bijelac koji je došao
do Yalija, 1961. godine, misionar Siegfried Zölner primijetio je
da je Yalima sam ulazak u mušku kuću bio ulazak u prostor svetog.
Bivanjem u muškoj kući, privilegiranom prostoru za inicirane muškarce,
a tabuu za sve žene, muškarci su boravili u praiskonskoj svinji, biću
stvoritelju. Muška kuća bila je središte svijeta, pupčanom vrpcom
povezana s cijelim univerzumom.
Prilikom gradnje muške kuće održavali su se posebni rituali.
Posvećivali su zemljište, ubili svinju i zakopali svetu mast
praiskonske svinje ispod tla. Prilikom podizanja glavnih nosivih
stupova recitirali su mitove postanka i time ponavljali čin stvaranja
svijeta. Prostor muške kuće ne samo što je bio središte svijeta i
svijet u njegovoj sveukupnosti nego je i vrijeme u njemu bilo mitsko,
iskonsko, vrijeme početka. Ulaskom u taj sveti prostor Yali se
projicirao u mitsko vrijeme arhetipa.
U muškoj kući nekad su se nalazili svi sveti predmeti i mrežaste torbe
u kojima su se čuvale relikvije praiskonske svinje. Sada toga više nije
bilo. Kuća je imala samo jedna, malena vrata, kako bi se sačuvala
toplina u hladnim noćima. Prostor je bio mračan. Kad su nam se oči
privikle na mrak, na zidu nasuprot vratima primijetio sam niz obješenih
svinjskih čeljusti. Domaćini su mi objasnili da su to čeljusti svinja
koje su bile ubijene u povodu slavlja nekog člana te muške kuće.
Nekoliko ljudi je već bilo unutra, a ostali su ušli nakon nas.
Starješina Marten, prevoditelj Hans – Yali kojeg su odgojili njemački
misionari, nekoliko uglednih staraca i mi sjedili smo u prvom redu oko
vatre, a ostali su ubrzo popunili sav prostor iza nas.
Pitao sam ih koliko ljudi živi ovdje. Jedan starac preuzeo je riječ,
ali nije mi odgovorio brojem, nego je prstom pokazivao svakog
stanovnika posebice. Izbrojali smo četrdesetak ljudi. Pokazali su i na
dječake, što je očito bio znak da prostor više nije bio svet niti tabu
za neinicirane.
