Bijeli glog, najljekovitija biljka svijeta kako joj od milja tepaju, bere se ovih dana na najvećoj – i zapravo jedinoj hrvatskoj plantaži nadomak Kutjevu, u srcu požeške Zlatne doline. Prije desetak godina glog je poput korova rastao na imanju Predraga Livaka, a kako ga je bilo u izobilju, nije puno trebalo da u tim mirisnim samoniklim grmovima iz porodice ruža prepozna potencijal, zasadi ih na više od pola hektara i pravilnim orezivanjem formira stabla, koja će narasti i do osam metara.
Delikatni sitni cvjetovi, koji na granama izgledaju poput buketića, ove su godine na obroncima Krndije počeli cvjetati oko 1. svibnja, a tada cijela obitelj Livak zajedno s prijateljima iz KUD-a Zavičajno društvo Rama iz Pleternice prione na berbu. Ovaj put, naravno, na propisanoj udaljenosti zbog koronavirusa, no ni zloglasni COVID-19 nije utišao pjesmu marljivih berača u susjedstvu Moralićevih vinograda, opasanog starim sortama voćaka, lijeskom, divljim trešnjama, dunjama, šljivama trnovačama, pasjom ružom te hrastom medunom, kojima se u društvo, na tepihu od ljekovitog bilja i šumskih jagoda, prikrala čak i jedna smokva.
Za kilogram suhog gloga 330 kuna
I bumbari, pčele... svi su radili svoj dio posla oko procvjetalih stabala gloga, no samo čovjek mora biti na oprezu. Na grančicama s cvjetovima i listovima koji se beru u nekoliko navrata, tijekom svega nekoliko dana, vreba i trnje na koje se lako ubosti. Legenda kaže da je upravo od grma bijelog gloga napravljena Kristova kruna od trnja, prije nego što je razapet. U nekim krajevima svijeta još uvijek vjeruju vampire protiv kojih je najbolja obrana glogov kolac. No Predragu Livaku ipak su draže priče o ljekovitim svojstvima te biljke, koja je od pamtivijeka poznata u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i na Mediteranu, a danas se proširila po cijelom svijetu.
– Nitko od nas još nije naručio glogov kolac – smije se on – ali zato se čaj od gloga izuzetno dobro prodaje. Nemamo velikih količina koje bi zadovoljile trgovačke lance i specijalizirane trgovine, no sve što dobijemo s 300-tinjak stabala učas prodamo na sajmovima na kojima smo prisutni i mogli bismo i mnogo više.
Da bi berba bila uspješna, tek procvjetali cvjetovi, koji tad imaju najbolja svojstva, beru se po sunčanom vremenu, a potom se zajedno s mladim lišćem suše dva-tri tjedna u hladu, na prozračnom i hladnijem mjestu, uz povremeno okretanje svakih nekoliko dana. Kad je biljka dovoljno suha, usitnjava se, grančice se bacaju te finom mješavinom od 45 grama cvjetova i listova pune malene staklenke, koje najbolje čuvaju njihovu aromu i kvalitetu. Koliko je čaj cijenjen i tražen, u konačnici možda najbolje govori njegova cijena od 330 kn/kg.
Od 10 kilograma svježih listova i cvjetova dobije se kilogram suhih. Za 2 dl čaja dovoljna je jedna jušna žlica suhe mješavine koju treba usuti u zavrelu vodu, ostaviti nekoliko minuta da otpusti svoju aromu i ljekovita svojstva te procijediti. Čaj je zagasite crvene boje, blagotvoran i za niskotlakaše i za visokotlakaše jer u oba slučaja regulira krvni tlak, a dobar je i za srce i krvožilni sustav, za bolji san...
Glog sadrži aktivne tvari s antioksidativnim djelovanjem. U cvjetovima se, uz nešto eteričnog ulja, nalazi trimetilamin i glikozid oksiakantin. Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu, kalij, natrij, kalcij i soli fosforne kiseline. U narodnoj se medicini uvijek smatrao prevencijom protiv pošasti modernog doba – infarkta, a preporučuje se i nakon srčanog udara jer povećava prokrvljenost krvnih žila, kod arteroskleroze, umora, manjka energije, teškog disanja, vrtoglavica, aritmije srca, tjeskobe... čak i kao pomoć pri mršavljenju jer potiče izbacivanje viška vode iz organizma.
– Dovoljne su dvije šalice dnevno, no za poboljšanje našega zdravlja i vidljivije rezultate treba ga piti najmanje mjesec dana – ističe Livak.
Mladi listovi gloga, koji je poznat i pod nazivima bijela drača, bijeli trn, glogić, glogovac, glogovina, oštri trn, trnka, žetica, glagovna glog, gloginja, medvjeđe kruške... dobri su i svježi na salatu s maslačkom, ljubičicama... Kinezi su svojedobno od gloga radili fermentirano piće, čiji su ostaci pronađeni u 9000 godina starim posudama. A ukusan je i liker, tvrdi Danica Vidakušić iz KUD-a Rama, koja je pomagala u berbi. Dovoljni su 1 litra lozovače, tegla meda, 200-300 grama zrelih bobica gloga, zrno kave zbog arome te jedan vanilin šećer.
Nije stoga čudno što i na OPG-u Livak planiraju, kako drveće gloga bude stasalo, i s crvenim plodovima, koji su bogati vitaminom C, provitaminom A, voćnim kiselinama, šećerima, pektinom... obogatiti ponudu i pekmezima, sirupima, likerima i rakijom od gloga. S jednog stabla koje živi i 40-ak i više godina u punom se rodu može ubrati i 20-ak kilograma ploda.
Na OPG-u dvije strogo zaštićene biljke
– Doista mi nije jasno zašto se više ljudi ne bavi glogom, za koji se oduvijek zna da je ljekovit. O njegovu uzgoju zapravo nema nikakve literature jer se oduvijek drži samoniklim, a na našem je imanju za njegov uzgoj prevagnulo to što ga je bilo jako puno i procijenili smo da bi ga bilo šteta krčiti, da ga je bolje pretvoriti u dodatnu ponudu s našeg OPG-a, uz hokaido i muškatne tikve te samoniklo ljekovito bilje, gospinu travu, majčinu dušicu, stolisnik, mentu... koje uzgajamo. Sadnice su besplatne, a obrada ne zahtijeva ništa osim vlastitog rada, orezivanja da bi iz sadnica koje smo posadili u redove formirala stabla te redovita košnja između biljaka i redova – objašnjava Livak, koji se u proizvodnji drži ekoloških principa, ali ne reklamira se kao ekološki proizvođač. Svoje usjeve i nasade ne tretira nikakvim kemijskim sredstvima niti je ikad za kulture na svom imanju tražio ikakve potpore.
Tijekom 2011. godine na OPG-u je, doznajemo, provedeno istraživanje flore koje je rezultiralo pronalaskom 174 samonikle biljne vrste, od kojih je njih 26 zaštićeno i dvije su strogo zaštićene, čuperkasti karanfil (Dianthus armeria L. Ssp. armeria), koju zovu i Majke Božje suzice te zamijenjeni ovsik (Bromus commutatus Schrad). Od faune su, među ostalim, nađeni obični zelembać, barska žaba, zelena žaba, gatalinka, sljepić, bjelouška, divlji zec, drvolaz, vinogradarski puž, jež, krtica, poljski miš te nekoliko vrsta pauka i skakavaca.
Suživot s prirodom ovdje se gradi i večerima poezije u prirodi, danima bundeva, kušanjem proizvoda poljoprivrednih proizvođača požeške doline, edukativnim radionicama, sudjelovanjima u aktivnostima na imanju (zalijevanju, košnji, pravljenju komposta, obrađivanju vrta...).
bravo, p.s. nošnja je predivna