Iako je prošlo 22 godine od masakra hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991. u tadašnjem Borovo Selu, današnjem Borovu nadomak Vukovara, Franjo Čopčić iz Vinkovaca se sjeća svakog trenutka tog popodneva kada je, nakon što je na ulazu u selo ubijen načelnik policije, iskusan policajac Stipan Bošnjak, a u središtu Borova pred Mjesnom zajednicom počela pucnjava s okolnih kuća na autobus, pregovarao s JNA o dolasku saniteta i izbavljanju ranjenih i poginulih, ali i preživjelih policajaca. Tada je 12 policajaca ubijeno, a 22 ranjeno i svima je bilo jasno da krvavi rat u Slavoniji počinje.
Kada su izgubili vezu sa zapovjednikom specijalaca, Martinom Matkovićem, koji su došli u Borovo preuzeti dvojicu svojih kolega koje su Srbi zarobili dan prije, načelnik Bošnjak je krenuo iz vukovarske policijske postaje vidjeti gdje je zapelo, a s njim je kao vozač i osiguranje krenuo i, tada djelatnik policije, Franjo Čopčić.
- Krenuli smo civilnim BMW-om koji je inače koristio načelnik Policijske uprave Josip Džaja i već na ulasku u Borovo, odmah kada smo prešli prugu, zapucali su iza ograde kuće udaljene manje od sto metara pa je Bošnjak zgrabio automat, a ja \"škorpion\", iskočili smo iz vozila i zalegli u kanal. Kada god bih podigao glavu, pucali su na nas pa nisam uspio uzeti ni motorolu iz auta, a kada nakon nekoliko poziva Bošnjak nije odgovarao, dopuzao sam do njega i vidio da je mrtav, pogođen u vrat. Pričalo se da je snajper, ali mislim da ipak nije već je od desetine hitaca ispaljenih na nas, jedan pogodio u vrat i načinio ranu kao da je zaklan - priča Čopčić pokazujući točno mjesto gdje je Bošnjak ubijen i kuće odakle se pucalo na njih.
Potom je iz smjera Vukovara došla kolona vojnih vozila, a u jednom od oklopnih transportera pukovnik Dušan Lončar koji nije htio pregovarati s Matkovićem ili s nekim u odori hrvatske policije već s Čopčićem koji je bio u civilu pa ga je u BOV-u odvezao do središta Borova gdje je zatekao stravičan prizor. Ranjeni policajci su ležali u kanalima ili na cesti, a njih desetak se probilo u kuću odmah do Mjesne zajednice gdje su bili razmjerno sigurni.
- Tada sam vidio kako kundacima udarcima u glavu ubijaju jednog policajca čije ime neću reći zbog rodbine, a jednoga je Veselin Šoškočanin, vođa borovskih Srba, pozvao neka pređe cestu i dođe do njega \"na sigurno\" , a za njim je na cesti, dok je puzao, ostajao široki krvav trag. Zgrozilo me kada smo pregovarali da Lončar dopusti hitnoj zbirinjavanje ranjenih, okupljena djeca i stare babe oko nas vikali su \"pobijte ustaše\". Još danas mi u ušima odzvanja glas s vojnog transportera \"hrvatska milicijo, ne otvarajte vatru, uzvratit ćemo\" što smo mi poštivali, ali Srbi su pucali sa svih strana na nas. Tek nakon nekoliko sati pregovaranja i namjernog odugovlačenja, Lončar je dopustio dolazak Hitne pomoći koju je iz Vinkovaca doveo današnji vinkovački gradonačelnik Mladen Karlić, tada mladi liječnik u Hitnoj. I danas tvrdim da bi bilo puno manje poginulih da je Lončar odmah dopustio liječnicima da zbrinu ranjene jer samo je Bošnjak na mjestu poginuo. Ostali su pogođeni, ali su ih poslije borovski Srbi na najbrutalnije načine ubili - priča Čopčić dodajući kako su tek predveće preživjeli policajci odveženi \"oklopnjakom\" do izvan sela, a mrtvi tijekom noći.
>>Ostojić: Važno je da se poginuli redarstvenici nikad ne zaborave
