Bura u javnosti oko tumačenja sadržaja Istanbulske konvencije snažno je zaljuljala i crkveni brod. U posljednjih tjedan dana dogodilo se svašta, od niza navodnih “obrata” do očita kontinuiteta. Kulminacija zacijelo bio je intervju predsjednika HBK mons. Želimira Puljića HKR-u, koji je, osim sadržajem, bio neobičan i po tome što ga je nadbiskup dao svojoj glasnogovornici (!), koja je, istini za volju i povremena suradnica spomenutog radija, ali joj je radno mjesto u nadbiskupovu uredu.
Već taj prvi korak otkriva nesigurnost i nesnalaženje crkvenog vrha ovoga trenutka u javnom i medijskom prostoru. Zašto je tome tako u baš u ovome slučaju, teško je reći, jer je upravo nadbiskup Puljić poznat po dostupnosti medijima, pa ga redovito intervjuiramo i na našim stranicama.
No, sadržaj intervjua otkrio je da je mons. Puljić htio uvesti novu dimenziju u raspravu o zakučastoj i kontroverznoj Istanbulskoj konvenciji, a to je – dijalog. Stoga je (nažalost, nadugačko i naširoko) uzeo u obzir mogućnost interpretativne izjave kao svojevrsnog korektiva. Dakako, kako je rekao, ako ona ima pravnu snagu, no te su se njegove riječi izgubile u šumi ostalih izgovorenih, koje su kasnije bile savršen materijal za medijske manipulacije.
Nije pomoglo niti to što je istoga dana objavljen i transkript na stranicama nadbiskupije, pa je sljedećeg dana mons. Puljić u nekoliko točaka morao savršeno jasno precizirati zašto je on, tj. Crkva i crkveni vrh protiv ovakve Istanbulske konvencije, odnosno onoga dijela kojim se uglavljuje rodna ideologija u društveni i pravni sustav zemlje.
U crkvenom vrhu, zacijelo, nisu slutili da će usijanost rasprave doseći ove razmjere, pa su znatiželjnike koncilijantno upućivali na linkove o svojim prije izrečenim stavovima na internetskim stranicama HBK. Ali jao, tko bi to u zaglušujućoj kakofoniji išao otvarati i čitati! Trebalo se jasno, redovito i ciljano obraćati javnosti o crkvenom stavu.
Tako bi se izbjegao niz manipulacija, koje nisu prezale ni od čega, čak ni toga da neki plasiraju tvrdnje kako je Sveta Stolica “držala lojtre” dok se u EU raspravljalo o Istanbulskoj konvenciji te da i sama blagonaklono gleda na pojam “gender”. To je trebalo dodatno zbuniti ljude i uvjeriti ih ne samo u tu neistinu, nego i unijeti razdor u Crkvu, što je bila osobita poslastica komunizma.
S time da oni koji su ih u tobožnjoj istini ponavljali iz dana u dan, nisu bili kadri sebe predstaviti, poput onoga veleposlanika koji nije bio prvi hrvatski, nego zadnji jugoslavenski pri Svetoj Stolici. Ako ćemo pošteno. Slučaj je htio da je jučer započelo redovito zasjedanje HBK, pa je mons. Puljić imao priliku pred svim medijima reći da biskupi, vjerni crkvenom učiteljstvu, ne mogu prihvatiti Istanbulsku konvenciju i njezinu interpretaciju. I sada je sve jasno.
Kamo sreće da je to s crkvenog vrha na isti način i prije izgovoreno. Ne bi se time naškodilo željenom dijalogu. Štoviše, možda bi takva jasnoća drugu stranu potaknula da ga doista i otvori, a ne da i Crkvu instrumentalizira za svoje manipulacije.
