U zgradu Predsjedništva BiH jučer su i formalno zasjela tri nova čovjeka. Dvojica među njima nisu nikakva novost u životu ove zemlje. Haris Silajdžić i dalje će zastupati građanski koncept uređenja BH i tako raditi na zadovoljstvo Bošnjaka. Nikola Radmanović će pak braniti Dodikov koncept jake RS i koji put zaprijetiti referendumom, dakako, na zadovoljstvo Srba. No, što će raditi treći član, Hrvat Željko Komšić?
On je, za razliku od ove dvojice, pravi novitet. I čovjek na prvi pogled ne može biti nezadovoljan njime. Pa tako ni prosječan Hrvat u BiH koji uglavnom nije glasovao za njega. Komšić je uglađen, pismen, šarmantan, djeluje odlučno, pošteno, po Weberovu ukusu. Voli istaknuti svoje veliko domoljublje prema zemlji koju je branio puškom. To je domoljublje, kaže, iskazivao i radom u diplomaciji, a sad ga želi potvrditi i na najvišoj političkoj razini, u Predsjedništvu. I čovjek jednostavno pomisli da je on milina od izbora...
No istodobno Komšić ne iskazuje domoljublja prema svome narodu i ističe kako ne govori hrvatskim jezikom. A trebao bi jer mu to nalaže Dayton i jer su tri člana Predsjedništva BiH upravo znak tronacionalne državne zajednice. Dakle, njegova je dužnost biti domoljubom prema svome narodu, jednom rječju biti i pravim i prvim Hrvatom u zemlji. I braniti, prije svega, hrvatske interese. Komšić se mora potruditi svidjeti svojim sunarodnjacima, a ne samo sarajevskoj raji. Samo tako potvrdit će i ono svoje primarno domoljublje koje voli isticati.
