Dok se život u centru Damaska odvija potpuno normalno, u njegovim predgrađima i dalje se svakodnevno vode žestoke borbe između režimske vojske i pobunjenika. Reporter Večernjeg lista posjetio je predgrađe Jobar koji je od centra Damaska udaljen samo desetak kilometara.
Jobar, sunitski kvart, strateški je važno mjesto koje režimske snage pod svaku cijenu žele povratiti i na taj način onemogućiti pobunjenicima da minobacačima gađaju centar Damaska. Desetak minuta vožnje automobilom od centra grada bilo je dovoljno da stignemo do Jobara koji je već nekoliko mjeseci pod okruženjem režimske snage. Sinoć je Jobar bio poprište žestokih okršaja što smo mogli čuti cijelu noć.
Tragovi borbe u Jobaru vide se na svakom koraku: razrušene zgrade, dim koji je još uvijek bio prisutan... Iako je naizgled kvart djelovao mirno, nije nam bilo dozvoljeno da se slobodno krećemo zbog djelovanja snajperista koji pucaju na sve što se miče. Zapovjednik Abu Mahmud, koji je bio zadužen za našu sigurnost, upozorio nas je da se ne udaljavamo od vojnika jer su pobunjenici sakriveni po svim kućama i zgradama te je dovoljan jedan krivi korak da izgubiš glavu.
– Evo još malo i Jobar će biti oslobođen. Njegovo oslobađanje osiguralo bi centar grada od minobacačke vatre koju pobunjenici često nasumično bacaju. Otežavajuće okolnosti su što Jobar ima povijesno značenje a mi bi htjeli koliko toliko sačuvati tu kulturnu i vjersku bogatu baštinu - istaknuo je zapovjednik Abu Mahmud pokazujući nam rukom da stanemo iza vojnika. I dok je zapovjednik govorio snajperisti su neumorno pucali.
Naime, Jobar je poznat po 2000 godina staroj sinagogi koja je sagrađena na vrhu špilje u spomen na biblijskog proroka Iliju koji se tu skrivao od progona. Tijekom srednjovjekovnog razdoblja Jobar je bio dom židovskoj zajednici te je postao mjesto njihovog hodočašća.
- Nažalost, početkom godine, pripadnici Al-Qaide do temelja su spalili tu povijesnu građevinu i to je najveći dokaz kako za njih ne postoji svetinja - govorio je zapovjednik Abu Mahmud.
U kvartu Jobar nismo uspjeli vidjeti niti jednu cijelu kuću ili zgradu. One koje nisu bile cijele srušene bile su pogođene granatama i jako oštećene. Velik dio kvarta je bez struje i vode jer nemoguće je bilo što popraviti upravo zbog snajperista i teških borbi koje se vode svakodnevno. Ljudi koji su usprkos borbama ostali u svojim domovima snalaze se na razne načine kako bi preživjeli. Koriste peći na drva te lože ostatke vrata i prozora na razrušenim kućama i zgradama, snalaze se s minimumom namjernica koje im vojska uspije dostaviti. Jednostavno, teško je vjerovati kako se samo nekoliko kilometara od samog centra grada vodi potpuno drugi život, kao u kameno doba.
>> Assad: SAD i Francuska se bore protiv imaginarnog neprijatelja
