S uglednom Karlovom nagradom za doprinos ujedinjavanju Europe obješenom oko vrata predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz kreće u bitku za ostanak na toj dužnosti i nakon 2017. kada bi po dogovoru europskih pučana (demokršćana) i europskih socijalista trebao odstupiti s dužnosti i prepustiti to mjesto nekome od pučana.
Suparnici pa prijatelji
Sukladno istom dogovoru, prema kojemu polovicu petogodišnjeg mandata EP-a predsjeda pučanin, a polovicu socijalist, Schulz je i prvi put izabran za šefa EP-a 2012. godine. Dotad je, od 1994., bio jedan od brojnih potpredsjednika. Gorljiv je parlamentarac, u debatama je zadavao, ali i primao udarce, iznad i ispod pojasa: bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi jednom mu je prilikom rekao da bi bio dobar čuvar (“capo”) nacističkog koncentracijskog logora. No, vrijeme kad je morao slušati takve uvrede činilo se daleko za njim dok je prekjučer na svečanom uručenju nagrade, koja nosi ime Karla Velikog, ozarena lica slušao o sebi kao o dobrom Europljaninu i borcu za europsku demokraciju.
Schulz je prekjučer u Aachenu doživio veliko priznanje, a sada želi ostati na mjestu predsjednika EP-a sve do 2019. jer smatra da je on najbolji jamac za dobro funkcioniranje novostvorene velike koalicije pučana i socijalista u EP-u.
Schulz se na europskim izborima natjecao za mjesto predsjednika Komisije, ali pobijedio ga je protukandidat iz redova pučana Jean-Claude Juncker, no njih dvojica danas su veći prijatelji nego suparnici. Kad su euroskeptici na valu afere LuxLeaks odmah na početku Junckerova mandata pokušali izglasati nepovjerenje tom bivšem luksemburškom premijeru koji je od svoje države stvorio utočište za multinacionalke željne izbjegavanja plaćanja poreza, Schulz je zaštitio Junckera (iako ga je prije toga u kampanji pokušao pobijediti potencirajući upravo problem poreznih prijevara).
Nikada nije maturirao
Grad Aachen, u kojemu se od 1950. dodjeljuje Karlova nagrada za ujedinjenu Europu, jedva je sedam kilometara udaljen od Schulzova rodnog mjesta Würselena. Prva Schulzova postaja u politici bilo je mjesto načelnika Würselena. U mladosti je Schulz igrao nogomet i možda nikad ne bi postao političar da ga ozljeda nije udaljila od nogometne karijere. Radio je u knjižari, ali nikad nije maturirao jer je napustio srednju školu, dijelom i zbog pretjerane sklonosti alkoholu.
– Toliko sam nekontrolirano pio u to vrijeme i vodio takav život da, gledajući unatrag, sam sebe ne mogu shvatiti – rekao je Schulz za njemački ARD.
>> 'Drago mi je čuti dobre ocjene EK, ali o porezu na nekretnine ćemo pričati godinama'
Primjer jednog malog covjeka koji ima viziju necega i n aravno uporno se bori za to,sto nasi politicari nemaju ili nisu jos pronasli sami sebe naravno u cilju svih nas a ne samih sebe,,,,, ,covjek se mjenja,,,najbolji primjer u ovommjer u ovom slucaju na bolje.On je iz Würzelena manji gradic u kojem zivi mnogo naseg zivlja .