Četiri su sata sjedili iza zatvorenih vrata Banskih dvora - sedam članova Posebnog stručnog povjerenstva, njihova predsjednica Dijana Vican, premijer Andrej Plenković i ministrica Blaženka Divjak. Premijeru je, više no ikada, u interesu bilo raščistiti stvari oko akcijskog plana koji je izostavio bitne elemente Strategije, a bez nje nema ni davno najavljene reforme obrazovanja. Koliko će zbog toga potrošiti vremena, nije mario.
Jedina podigla ruku
Morao je u toj napetoj atmosferi Plenković pronaći diplomatsko riješenje – nije namjeravao niti namjerava žrtvovati Dijanu Vican. Uostalom, ona je njegov izbor za mjesto predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva. S druge strane, ministrici Divjak, koja je poziciju dobila formiranjem nove koalicije HDZ-a s HNS-om, Plenković je morao ostaviti nešto manevarskog prostora. I prije negoli će svi izići sa sastanka na kojem Divjak tek naoko upisuje svoju prvu pobjedu u borbi za obrazovnu reformu i pobjedu nad šeficom povjerenstva, Vican je iza zatvorenih vrata doživjela veliki poraz. Dovoljan da se samostalno povuče – bilo je jasno da podršku na sastanku nije imala.
– Tko onda od svih vas može stati iza takvog akcijskog plana? – pitanje je koje je, kako smo neslužbeno doznali, Plenković postavio svim sudionicima sastanka nakon što ih je saslušao. Samo je Dijana Vican podigla ruku. Više za onako rađen akcijski plan nije mogao rukom u zraku garantirati ni akademik Ivica Kostović, iako je samo dan prije govorio da je riječ o nacrtu akcijskog plana koji se još može doraditi, a ne o gotovom sadržaju. Rješenje – revizija nacrta akcijskog plana u koji se sada moraju vratiti izbačeni elementi Strategije nije ništa drugo nego ponovno ispisivanje dokumenta koji je trebao biti dovršen, da se predsjednica Vican držala rokova, još potkraj ožujka. No što to znači za roditelje, profesore i učenike, pa i samu kurikularnu reformu, u vremenu kada se vode sastanci o propustima bez imenovanja krivca ili barem izrečene kazne odgovornima?
Znači izgubljenih šest mjeseci za ponavljanje posla koji je već trebao biti završen i nijedan novi korak unaprijed u provođenju kurikularne reforme. Vraćeni smo na političke odnose i prepucavanja, ali i na hrabrost onih koji su usvojeni dokument Sabora, koji je trebao biti podloga za rad, odlučili mijenjati na svoju ruku.
I Dijana Vican, ali i nova ministrica Blaženka Divjak koliko god povukla dobar potez na sastanku, dobile su od premijera Plenkovića jasne poruke. Vican mora na “popravni ispit”, ali Plenković je neće žrtvovati jer bi time, osim što je obrazovanje prepustio HNS-u, priznao i vlastiti poraz. Uostalom, reforma obrazovanja, u moru problematičnih situacija u kojima se Plenković zatekao, ona je na koju najviše može utjecati i koju može ubrzati.
Sve ispočetka
Divjak s toga sastanka nosi drugu poruku: koliko god se trudila da bude samostalna, Plenković je sastankom pokazao da mu je bitno da bude upućen u svaki segment reforme i da je on kormilar broda koji donosi odluke. Ministarstvo obrazovanja neće biti prepušteno samo ministrici, još manje će samo ministrici biti prepuštena reforma koja bi trebala obuhvatiti 321.307 učenika 899 osnovnih škola i 159.695 učenika 402 srednje škole, kao i studente. Tako bismo u rujnu napokon trebali imati akcijski plan kojim neće biti izostavljena izbornost u gimnazijama, iz cijeloga procesa neće biti izbačena romska djece niti će biti ignorirano eksperimentalno uvođenje kurikula u škole.
Uh sta volim ove naslove tipa izgubljeno vrijeme i slicno.. Sta, nece djeca ici vise u školu dok se ne donese plan? Ili smo mi svi glupi i neki neuki koji smo išli po sadašnjem programu? Nekako imam osjećaj da će biti bas suprotno... Sta ce se to dogoditi ako jos generacija ili dvije budu išle po starom programu?