Znanstvenik dr. Guy Bechor, predavač na Lauder School of Government u izraelskom gradu Herzliyi, upozorava da se vješto skriva zabrinjavajuća činjenica o “čišćenju” kršćana iz arapskih područja. Brojke su doista zapanjujuće: u Iraku je 2003. godine, sve do pada Sadama Huseina, bilo 1,5 milijuna kršćana, a danas ih ondje živi samo 250 tisuća, što znači da je čak 1,25 milijuna migriralo, ubijeno ili je bilo prisiljeno prijeći na islam. U Siriji je prije tri godine bilo 1,750.000 kršćana, od kojih je 450 tisuća već otišlo.
Bechor zaključuje da do kraja ovog desetljeća neće više biti kršćanskih Arapa u sjeveroistočnom dijelu Bliskog istoka jer u prostoru koji postaje salafitski i nasilan nema mjesta za kršćane.
Ova se pojava događa u punoj snazi i s palestinskim vlastima pa je u Bet Betlehemu, tamo gdje je nekada živjelo 90 posto kršćana, danas već 65 posto muslimana. Kršćani su izloženi oštrom progonu, uključujući i prijetnje pokreta Fatah.
Kršćani plaćaju cijenu
Dan kada više neće biti kršćanskih Arapa u palestinskoj samoupravi je sve bliže, poručuje dr. Bechor, a prema njegovim procjenama, ostalo ih je samo nekoliko desetaka tisuća. Mnogi od njih emigriraju, najviše u Južnu Ameriku, gdje već imaju velike zajednice. – Ako jednog dana ne bude neovisnog palestinskog teritorija, kršćani će biti prvi koji će platiti cijenu, pogotovu nakon što su salafiti počeli preuzimati kontrolu. Sve je to samo pitanje vremena, kao što se dogodilo na cijelom Bliskom istoku.
Hamas ih je još tolerirao, ali salafiti ih brutalno istrebljuju jer u šerijatskom vladanju državom za kršćane nema mjesta.
– U Egiptu je živjelo devet milijuna koptskih kršćana, procjenjuje se da je njih 250 tisuća već otišlo nakon Mubarakova pada, a ostali su suočeni s progonom.
– U Libanonu još živi oko milijun kršćana, ali i oni su u dubokom očaju, neki su od njih pod zaštitom šijitske Hezbollahove milicije. Imaju li oni ikakve nade? – pita dr. Bechor. On se pita i zbog čega papa Franjo, koji je izabran za čovjeka godine, nije oštriji i koncentriraniji na problem izgona kršćana.
Što se tiče Izraela, Bechor tvrdi da se na temelju njihove šutnje može izvući nekoliko zaključaka.
– Novi antisemiti zauzeti su osuđivanjem Izraela koji bi najradije zabranili, oni ne govore ništa o stvarnom masakru i prisilnom progonstvu kršćana i takvo je ponašanje licemjerno. Gdje su pokreti za zaštitu ljudskih prava dok se stvara Bliski istok čist od kršćana?
I šutnja je upozorenje
Drugi je zaključak da u Izraelu dobro znaju da na salafitskom Bliskom istoku nema mjesta za kršćane ili Židove, ali su svjesni i da im nitko iz svijeta neće pomoći pa je šutnja upozorenje, a cijela situacija jasno pokazuje koliko je važno imati židovsku državu. Dr. Bechora zabrinjavaju najave da će Palestinska samouprava dobiti suverenitet nad svetim mjestima u Jeruzalemu te se boji da onda ni kršćani ni Židovi neće imati pristup. – Jedino će uza zadržavanje izraelskog suvereniteta koji pruža slobodu vjeroispovijesti biti jednakosti. To vidimo u Izraelu gdje se mladi kršćansko-arapski građani sve više pridružuju Židovima. Oni već znaju da ih nitko drugi neće podržati u tom dijelu svijeta.
Nažalost, kršćana je sve manje i u kršćanskom svijetu !