Iako su mnogi analitičari na početku govorili i upozoravali da rat u Pojasu Gaze treba što prije zaustaviti jer bi se mogao proširiti i dovesti do regionalnog pa čak i do Trećeg svjetskog rata, tada su se donositelji odluka u svijetu rugali toj tezi i analizi. Međutim, nakon godinu dana rat je postao regionalni i ako uskoro ne dođe do zaustavljanja, vrlo je vjerojatno da ćemo svjedočiti eskalaciji na planetarnoj razini koja bi bila kobna za čovječanstvo. Napetosti su pojačane napadima Irana i njegovih saveznika, poput Hezbollaha, na Izrael, dok se Izrael oslanja na potporu SAD-a u mogućem odgovoru. Sukob bi mogao zahvatiti širu regiju, uključujući Saudijsku Arabiju, Siriju i Irak te privući globalne sile poput Rusije i Kine. Uključivanje globalnih ekonomskih interesa, destabilizacija energetskih resursa i vojna podrška mogla bi pogoršati situaciju, izazivajući širok sukob s potencijalno katastrofalnim posljedicama za svjetsku stabilnost. Mogući sukob između Izraela i Irana, osobito ako bi uključivao napad na iranske nuklearne postrojenja, mogao bi dovesti do ozbiljnih geopolitičkih posljedica.
Od početka sukoba 7. listopada 2023., Bliski istok je u stanju visoke napetosti. Izraelska vojna operacija u Gazi, odgovori Hezbollaha iz Libanona i iranski raketni napadi na Izrael samo su neke od epizoda u širem sukobu. Ovaj višedimenzionalni rat ima potencijal eskalirati jer uključuje ne samo Izrael i palestinske militante već i Hezbollah, koji djeluje kao iranski proxy na libanonskoj granici. Hezbollah i Iran su bliski saveznici, a podrška Teherana libanonskom pokretu može biti signal da Iran pokušava iskoristiti trenutačnu situaciju kako bi proširio svoj utjecaj na Bliskom istoku. Iran već dugi niz godina koristi slične grupe u Iraku, Siriji i Jemenu kako bi održao svoj strateški položaj u regiji. Sukobi između Izraela i Hezbollaha su posebni jer uključuju izravne vojne operacije na izraelskoj sjevernoj granici.
Turska, Egipat, Saudijska Arabija i zaljevske države prate razvoj situacije s velikom pažnjom. Dok se Saudijska Arabija i Iran pokušavaju približiti diplomacijom nakon dugogodišnjeg suparništva, sukobi u Jemenu, Siriji i Iraku jasno pokazuju da su njihove ambicije i dalje u sukobu. Saudijska Arabija, unatoč diplomatskim naporima, još uvijek smatra Iran prijetnjom. Njihova podrška Izraelu, iako suptilna, mogla bi dovesti do neizravnog sukoba između Rijada i Teherana. Turska se pod vodstvom predsjednika Erdoğana sve više pozicionira kao regionalni lider i arbitar, ali njezini odnosi s Izraelom, kao i s Iranom, nestabilni su. Turska bi mogla odigrati dvostruku ulogu – i kao medijator i kao potencijalni akter u sukobu, ovisno o daljnjem razvoju događaja. Egipat i Jordan su također ključni igrači. Dok je Egipat zabrinut zbog stabilnosti Gaze, Jordan je u izravnoj opasnosti zbog mogućnosti širenja sukoba na Zapadnu obalu i palestinskih izbjeglica. SAD i Rusija imaju ključnu ulogu u bilo kakvoj eskalaciji ili deeskalaciji sukoba. SAD je glavni saveznik Izraela i pruža mu veliku vojnu pomoć, ali je istovremeno angažiran u pokušajima diplomacije s Iranom, posebno oko iranskog nuklearnog programa. Američka vojna prisutnost u regiji je također značajna, a bilo kakav napad na američke vojnike ili objekte mogao bi brzo eskalirati sukob. S druge strane, Rusija je ključni saveznik Irana i Sirije, gdje ima vojne baze i strateške interese. Rusija je također zainteresirana za stabilnost u regiji, ali njezin odnos s Izraelom je kompleksan. Moskva je podržavala Bashara al-Assada u sirijskom građanskom ratu, a Izrael je u više navrata napadao iranske mete u Siriji uz implicitni pristanak Rusije. Rusija bi mogla biti faktor stabilizacije, ali ako se sukobi u Siriji i Libanonu prošire, njezina uloga mogla bi postati konfliktna.
VIDEO Bejrut ispunjen dimom nakon noćnih zračnih napada IzraelaIzrael i Iran već desetljećima imaju izrazito neprijateljske odnose. Iran ne priznaje Izrael i često poziva na njegovu eliminaciju, dok Izrael smatra iranske nuklearne ambicije izravnom prijetnjom svojoj egzistenciji. Izrael je već poduzeo sabotaže i tajne operacije kako bi usporio iranski nuklearni program, a napad na iranska nuklearna postrojenja otvoreno se raspravljao kao moguća opcija. Iran, u slučaju napada na svoje nuklearne objekte, vjerojatno bi odgovorio snažno. Njegovi regionalni saveznici, kao što su Hezbollah u Libanonu, milicije u Iraku i Siriji, te hutisti u Jemenu, mogli bi napasti izraelske i američke interese u regiji. Iran također posjeduje značajne vojno-strateške resurse, uključujući balističke rakete, koje bi mogao koristiti za napade na ciljeve u Izraelu i šire. Daljnja eskalacija sukoba mogla bi privući i druge globalne sile. Rusija i Kina, koje imaju ekonomske i političke interese u Iranu, možda bi osudile izraelske akcije i pružile diplomatsku ili vojnu podršku Iranu.
Jedan od ključnih rizika u ovom sukobu potencijal je za nuklearnu eskalaciju. Iranov nuklearni program već je dugo predmet međunarodnih napetosti. Ako Iran osjeti da je egzistencijalno ugrožen zbog izraelskih i američkih napada, mogao bi ubrzati razvoj nuklearnog oružja. Izrael, koji se zalaže za sprečavanje iranskog nuklearnog programa, mogao bi pokrenuti preventivne napade na iranska nuklearna postrojenja, što bi moglo dovesti do nuklearne krize. S druge strane, Rusija i SAD posjeduju najveće zalihe nuklearnog oružja na svijetu. Ako bi se sukob između ovih sila proširio izvan Bliskog istoka, mogli bismo se suočiti s nuklearnom prijetnjom, bilo kroz nesreće, pogrešne proračune ili svjesnu upotrebu nuklearnog oružja kao krajnjeg sredstva odvraćanja.
Ako bi sukob između Izraela, Irana i Hezbollaha eskalirao do uključivanja globalnih sila poput SAD-a, Rusije i NATO-a, došlo bi do ozbiljnih geopolitičkih posljedica. Svjetska ekonomija, koja je već pogođena zbog nestabilnosti i energetskih kriza, doživjela bi ozbiljne šokove. Nafta i plin, ključni resursi s Bliskog istoka, postali bi predmetom embarga, sabotaža i vojnih napada. Cijene energije bi eksplodirale, što bi uzrokovalo globalnu ekonomsku krizu. U isto vrijeme, geopolitički savezi bili bi preispitani. Kina, koja već ima napete odnose sa SAD-om zbog pitanja Južnog kineskog mora i Tajvana, mogla bi iskoristiti priliku za jačanje svog utjecaja u Aziji. Sukob na Bliskom istoku mogao bi omogućiti Pekingu da iskoristi vojnu i ekonomsku slabost zapadnih sila kako bi preuzeo kontrolu nad ključnim područjima u Aziji.
Ako bi se sukobi između regionalnih sila, poput Izraela i Irana, proširili na uključivanje globalnih aktera poput SAD-a, Rusije i Kine, svijet bi mogao svjedočiti najopasnijoj eskalaciji od Drugog svjetskog rata. Globalni sukobi bi se odvijali na više fronti, uključujući Bliski istok, Istočnu Europu i Aziju. Vjerojatnost korištenja naprednih vojnih tehnologija, cyber ratovanja i nuklearnog oružja postala bi stvarna prijetnja. Scenariji trećeg svjetskog rata uključivali bi ne samo vojne sukobe već i totalni ekonomski kolaps, masovne migracije i globalnu humanitarnu krizu. Bliski istok postao bi epicentar svjetskog sukoba, s posljedicama koje bi se osjetile diljem svijeta. Treći svjetski rat, ako bi izbio, bio bi drukčiji od prethodnih zbog novih tehnologija, nuklearne prijetnje i globalne povezanosti ekonomija.
VEZANI ČLANCI:
Scenarij Trećeg svjetskog rata postaje vjerojatniji ako se u sukob izravno uključe globalne sile poput Rusije i Kine. Obje te zemlje imaju značajne strateške i ekonomske interese u Iranu, a njihovo eventualno zauzimanje strane u sukobu moglo bi dodatno zakomplicirati situaciju. Rusija, koja podržava sirijsku vladu i ima snažne vojne baze u regiji, mogla bi intervenirati kako bi zaštitila svoje geopolitičke interese. Kineski ekonomski interesi, posebno u kontekstu iranskog energetskog sektora, mogli bi ih također prisiliti da zauzmu proiransku poziciju, čime bi se proširio sukob izvan regionalnih granica.
Ključni čimbenik koji bi mogao spriječiti globalnu eskalaciju je međunarodna diplomacija. Sjedinjene Američke Države, Europska unija i Ujedinjeni narodi često igraju važnu ulogu u posredovanju i sprečavanju većih sukoba na Bliskom istoku. Iako mnogi analitičari upozoravaju na opasnosti vojne eskalacije, postoji također snažan interes velikih sila da spriječe širi sukob koji bi mogao destabilizirati globalnu ekonomiju, posebice u kontekstu energetskih resursa koji dolaze iz tog dijela svijeta. Naftna tržišta i globalni lanac opskrbe već su ranjivi, a veći sukob mogao bi dovesti do destabilizacije svjetskih gospodarstava. No, postoji značajan rizik da bi napetosti mogle eskalirati i izvan kontrole, osobito ako diplomacija zakaže ili ako neki događaj, poput nenamjerne vojne eskalacije, pokrene lanac reakcija koji bi doveo do šireg sukoba. Napadi na iranska nuklearna postrojenja, masovne vojne operacije na terenu, teroristički napadi ili cyber-ratovanje mogli bi izazvati spiralu nasilja koja bi uključila veći broj država i aktera. Takva situacija mogla bi proširiti sukob na globalnoj razini, jer bi zemlje bile prisiljene zauzeti strane ili se uključiti radi zaštite svojih interesa.
Dok je Treći svjetski rat još uvijek scenarij krajnje eskalacije i mnoge sile bi nastojale spriječiti njegovu pojavu, Bliski istok ostaje iznimno nestabilna regija. Sukob između Izraela i Irana, kao i širi sukobi između regionalnih sila i njihovih saveznika, predstavljaju značajan rizik za globalnu sigurnost. Svaka eskalacija u sukobima na Bliskom istoku, osobito ako uključuje napade na iranske nuklearne objekte, ima potencijal za širenje izvan regionalnih okvira i stvaranje uvjeta za širi, možda i globalni sukob. Međutim, uloga globalnih diplomacija, posebno Sjedinjenih Država, Rusije i Kine, bit će ključna u sprečavanju takvog scenarija. Kroz učinkovitu diplomaciju, međunarodnu suradnju i kontrolu oružja, moguće je spriječiti najgore posljedice ovog potencijalno eksplozivnog sukoba. Sukobi između Izraela, Hezbollaha i Irana, uz mogućnost uključivanja drugih regionalnih i globalnih sila, imaju potencijal da eskaliraju do razmjera trećeg svjetskog rata. Iako trenutačno postoji volja za diplomacijom i sprečavanjem šireg sukoba, složenost situacije i geopolitički interesi svih uključenih aktera stvaraju opasne uvjete za globalni rat.
Al ga opet filozofira ovaj Hasan. Arapi i Iranci će opet dobit po lampi od Izraela i to je to.