Premda se na površini čini da se ne događa ništa važno, činjenica da uz predsjednika Ivu Josipovića u njegovu prošlotjednom prvom posjetu Njemačkoj nije bio nijedan svećenik otkriva da između Pantovčaka i Crkve odnosi nisu nimalo dobri. Štoviše, nedolazak predstavnika Hrvatske katoličke misije u Berlinu i Mainzu, koje je Josipović posjetio, potvrđuje sve češća crkvena šuškanja o nezadovoljstvu politikom predsjednika Josipovića.
Loš izgovor
Katoličke misije u Berlinu i Mainzu, inače, vode tzv. sinjski fratri, tj. franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. Isprva se mislilo da nisu došli jer ih je izostavio protokol i zato što nisu dobili pozivnice, no kasnije se utvrdilo da su im pozivnice ipak poslane, a oni su imali važnijih obaveza u tome trenutku. Primjerice, u Berlinu se slavio sv. Sebastijan, zaštitnik njemačke župe (naši fratri uz hrvatsku opslužuju i njemačku župu), pa se hrvatski svećenici nisu stigli odazvati pozivu.
– To je samo izgovor – kaže nam naš sugovornik iz crkvenih redova, koji misli da bi možda bilo drukčije da je Josipović bio u nekom drugom kraju Njemačke.
Što zapravo Crkva zamjera predsjedniku Josipoviću? Prema onome što se može čuti iz crkvenih krugova, koji su još od predizborne kampanje bili otvoreno za Josipovićeva protukandidata Milana Bandića, jedna od glavnih zamjerki je – obnova Jugoslavije. Malo se na Kaptolu može naći onih koji misle drukčije, a potvrdio je to prošlog tjedna i komentator Glasa Koncila mons.
Ivan Miklenić, koji je napisao da se “mnogi sve više boje zakulisnog projekta tzv. jugosfere koji se ostvaruje na javnoj sceni nevinim povezivanjima npr. sportaša, pjevača, književnika, filmaša, kulturnih radnika, poduzetnika i slično”. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Marin Srakić dosad su dvaput bili kod predsjednika Josipovića.
Prvi put svaki za sebe, a posljednji zajedno, kada su s predsjednikom države najavili dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. Crkveni krugovi Josipovićev mandat doživljavaju kao izravan nastavak Mesićeva, s kojim Crkva, kao što se zna, nije bila u dobrim odnosima. No, za razliku od odnosa s Mesićem, barem zasad, između crkvenog vrha i Josipovića ne dolazi do iskrenja i prepucavanja u javnosti.
No, Crkva je baš na početku Mesićeva mandata slično reagirala kao i sada fratri u Njemačkoj. Naime, na tradicionalno primanje za vjerske zajednice, koje je Mesić organizirao, prisjetit ćemo se, nije došao cijeli kor dalmatinskih biskupa i gospićki biskup. Bila je to jasna poruka Mesiću da će u Crkvi imati snažnu opoziciju, što se za njegova mandata više puta potvrđivalo. Iz ureda predsjednika Ive Josipovića jučer su poručili da nitko od predstavnika hrvatske Katoličke crkve u Njemačkoj nije zatražio susret s predsjednikom Josipovićem za njegova nedavnog boravka u Njemačkoj.
Nije bilo interesa
– Da je bilo interesa, sigurno bi se u programu našlo mjesta za takve susrete. Predsjednik se s članovima hrvatske zajednice susreo u sva tri grada – Berlinu, Mainzu i Frankfurtu – i među tih 600-700 ljudi možda je bilo i hrvatskih svećenika. Morate znati da nije predsjednik države taj koji organizira susrete s Hrvatima u inozemstvu nego su oni posljedica njihove želje i takve događaje organizira lokalna zajednica. Da je bilo tko od svećenika zatražio susret s predsjednikom, to bi znala i naša ambasada i Ured predsjednika, koji je s njemačkim domaćinima usklađivao organizaciju posjeta – poručili su iz Josipovićeva ureda.
T.D.:Ta dvoličnost, taj rasizam, taj posmrtni neofašizam ideološki razdire zemlju. Sad kad je Srbija optužila vukovarskog branitelja da je počinio zločin, policija je preko noći ispitala 30 ljudi! Ali, kad njemačko pravosuđe traži pomoć u ispitivanju Udbinih zločina, vlast godinama šuti kao zalivena.